Crtež čovjeka nema veze sa grafomotorikom nego sa emocionalnom zrelošću (ili još bolje rečeno - socijalnom), ali naravno da se ne može promatrati izdvojeno, niti je to jedini pokazatelj. Ono što je na tom crtežu bitno nije ljepota nego upravo to da dijete uočava što sve ljudi na sebi imaju - kako pada kosa, broj prstiju, stopala, uši itd. (dakle ako apricotin sin zaista ne nacrta prste ili stopala to jest malo neobično).