 |
|||
Mi smo imali tih problema u prvom razredu. Jer je škola bila "glupa i dosadna, jer samo crtaju i rade neke crte bezvezne..." A još je imao i crve u guzici, pa se sav unervozio nakon par sati u klupi. Tješili smo ga da će to proći, da je super što je njemu to lako pa može i zadaću završiti u školi pa će biti slobodan kad dođe kući. U drugom polugodištu kad su počele ocjene i on je živnuo. Iako mu je i danas škola (završio je peti) glupa i dosadna.sasa prvotno napisa
Da bismo izbjegli takvu situaciju, upisali smo ga odmah i u glazbenu školu. Tako da mu nije imalo kad biti dosadno
Ipak, činjenica je da njih u 1. razredu potpuno zaokupe socijalni odnosi, tako da dosada - ako je toga i bilo - nije imala kad doći do izražaja. On je, istina, vladao gradivom 1. razreda i prije početka škole, ali nije ga to nimalo smetalo jer je bilo puno drugog zanimljivog (a najviše nogomet, sličice, i ostale aktivnosti za veliki odmor).
Čak se ni u 2. razredu nije žalio na dosadu. Jedini predmet za koji izjavljuje da mu je dosadan je - priroda i društvo, i baš mi je žao zbog toga, jer znam u čemu je problem (u lošim udžbenicima i pripadajućim testovima).
Možda da mu u razgovorima probaš skretati pažnju na tu socijalnu komponentu škole? Društvo, igre, vršnjaci... naravno, ako mu to zvuči privlačno?
Sasa, probajte malo raditi na njegovoj modifikaciji stava o školi, čisto da ne bi ispadao bahat pred vršnjacima i učiteljicom. Kao, znaš ti jako mnogo, ali ne znaš sve, naučit će još mnogo toga, a naučit ćeš mnogo i o životu i o drugim ljudima...
Ja sam cijelo djetinjstvo jedna čekala u školu, čitala sam knjige prije polaska u školu, znala sam čitati čak i ćirilicu, sama naučila prateći odjavne špice na dječjim emisijama. Nisam imala stav kao tvoj sin, ali sam dolaskom u školu bila šokirana kad sam skontala da pišemo crte i slažemo skupove. I onda sam postala malo problematična jer sam znala pucati, puno su mi puta išle suze kad sam morala raditi nešto što mi je bilo glupo i davno usvojeno, znala sam odbijati suradnju i bojkotirati nastavu. Opcija preskakanja razreda nije igrala jer sam u školu krenula s 6 godina i 2 mjeseca pa su smatrali da to ne bi bilo dobro. Možda vama i to bude opcija (ako toga još ima)?
I jako sam se dosađivala sve dok nisu došli povijest i zemljopis u petom. Nastavnica u nižim razredima je tome doskočila malretirajući me sa likovnim (zaključivala mi je 4!) pa me to izluđivalo, na silu me upisala u literarnu sekciju (nakon par mjeseci sam joj bila zahvalna, tamo ostala do kraja osnovne), davala mi je razne organizacijske zadatke na razini razreda, stavljala sjediti sa slabijim učenicima da im pomažem i sl. Starci su me upisali u muzičku pa mi je to uzimalo dosta vremena.
Hoću reći, da, bit će mu dosadno, neka bude pripremljen na to, ali neka krene u školu s mišlju kako on, zato što zna mnogo, ima priliku naučiti još više. I to ne samo u vještinama, informacijama, već i o drugima i svom odnosu s njima. S nastavnicom porazgovarajte o tome odmah na početku, neka ga uključuje na druge načine. Ako će ih biti više takvih, bit će im lakše.
Ima jedna moja frendica genijalca, sad je u 7. osnovne. Takvo dijete nikad u životu nisam vidjela, nevjerovatno nešto. Srećom po njega, jako je simpatičan, zabavan je, duhovit i sarkastičan. Da nije takav, mislim da bi ga vršnjaci šikanirali, a mnogi nastavnici i jesu jer im je remetio ustaljeni način podučavanja.
Na temelju vlastitog (ne baš dobrog) iskustva bih rekla: oprezno s ovim korakom. Prvo treba izvidjeti kako učiteljica "diše".
trudimo se objasniti mu da ne zna sve, i da ima još puno djece koja znaju jako puno. i da će u školi biti novih stvari. ne bih ga prebacivala jer isto kreće u školu sa 6.5 godina, ne sviđa mi se ta ideja da dolazi u već formiran razred sa djecom koja su još k tome starija od njega. muzičku smo planirali od iduće godine. valjda će biti dobro. najviše ovisi o učitelju razredne nastave..
da da, ja se isto toga bojim. ne znam, problem je sigurno i u meni, ali ja se uvijek doživljavam jako hvalisavo kad ističem da mi je dijete naprednije od vršnjaka. nekako vjerujem da će to nastavnik i sam primjetiti, i bez mog upiranja prstom.
Mislim da ćeš njen stav brzo vidjeti, samo se nadam da ga neće nazvati problematičnim (kao sina od moje frendice).
Nema ti to veze.... dijete uvijek može nešto novo naučiti. DObar učitelj to prepoznaje. Baš u prvom razredu jako su velike razlike između početne pripreme djece - neka znaju sve i više, druga ne znaju puno... neka koja su recimo slabije pripremljena mogu brzo "uhvatiti korak", drugima ide teže. Neka djeca koja su intelektualno napredna imaju teškoće socijalizacije ili motoričke probleme (moj stariji) i tako...
Mom mlađem su vizualnu disleksiju "priznali" tek u trećem razredu iako sam ja kokodakala od prvog dana (dijete je drugim svojim sposobnostima to vješto maskiralo).
Adaptacija traje najmanje do Božića (ne za dijete, nego za razred - oni moraju postati cjelina) tako da tu ima prostora za učenje i za najnaprednije dijete, jer ono se privikava na grupu, a na to ga doma baš nikako ne možemo pripremiti.
Želim vam dobrog učitelja / učiteljicu jer to je rješenje za svaki problem u nižim razredima.
Tjedan dana je prošlo otkako sam sa sinom (9 god.) bila kod psihologa. Išli smo jer ga još drži tuga i bol zbog gubitka svog tate prije 3 godine. Htjela sam čuti od stručne osobe što možemo ćiniti, kako se postaviti, kako mu tu cijelu situaciju olakšati.
Nakon kratkog upoznavanja gdje sam i ja bila prisutna, slijedio je razgovor između psiholokinje i mog sina. Nakon nešto više od sat vremena pozvala je mene na razgovor. On se išao igrati.
Što je slijedilo, krajnje me zbunilo. Psiholokinja je radila test s njime (WISC).
Ona je pričala o cijelom tom postupku, kako je on riješavao to sve, kako je on daleko iznad prosjeka,... Valjda je u jednom trenu skužila da sam zbunjena (očekivala sam da ćemo pričati o tome kako je to sve bilo uvezi smrti njegovog tate, itd.), i tad je rekla: "Vaše djete nije pametno, ono je darovito." Pričala je još najmanje pola sata o svemu tome i razlog zbog kojeg smo došli, nekako je završio u pozadini.
Ja sam ju onda još ispitivala uvezi problema zbog kojeg smo došli, i kako se nositi s tim.
Uglavno - ja sad tjedan dana mozgam i pitam se da li postoji potreba da to sve ispričam učiteljici. Da li da ga uključim u te kreativne radionice. Itd.
A ja sam njegove karakteristike smatrala posljedicom smrti oca (ozbiljan je za svoje godine, ne podnosi buku, šefuje mlađem bratu kao da mu je otac - želi sve kontrolirati, itd.). Uz to je prestao igrati se s vršnjacima. Mislim, igra se tu i tamo, ali mu brzo dosadi. Kada radi npr. neke crteže, one moraju biti (za njega) savršene. Ne bitno šta će netko drugi reći da je predivno. Nije zadovoljan dok god to nije onako kako je zamišljao (toga je i u školi već bilo).
Ovaj topic je dosta dug pa ću mic po mic pročitati šta ste sve već pisale, ali eto, ako mi koja mama može dati savjet - bila bi vrlo zahvalna!
Imate specifičnu situaciju, tako da je zbilja teško odrediti je li neki oblik ponašanja ili reagiranja posljedica karakternih crta koje bi razvio tako i tako, ili je reakcija na gubitak oca (što je za dijete zbilja težak gubitak).
A što se tiče ovog, ne znam što da ti kažem... sve ovisi o tome kakva je učiteljica i kakva vam je komunikacija. Iz sadašnjeg iskustva, meni je sad žao što sam uopće učiteljici išta pokušala govoriti o darovitostiali eto, bila je to kriva procjena...
Hvala na odgovoru.
Učiteljicu smatram apsolutno ok i razumnom ženom. U razredu ima još jedan daroviti dječak koji je u Bistrićima. Šta meni nije sasvim jasno - što bi to promjenilo? Mislim, šta učiteljica mora/može u tom slučaju raditi? Već smo u prošlom razredu imale razgovor. Rekla mi je kako je N. jako brz u matematici pa mu bude dosadno dok drugi riješavaju zadatke. Zbog toga smo nabavili dodatne matematičke zadatke. Ona ga je i tjerala da ide na onaj natjecaj Klokan, samo što se on prepao i nije htio. Poslje mu bilo žao...
Kako je vaša učiteljica reagirala? Zbog čega ti je žao što si joj spomenula?
Pa, vjerojatno ne bi ništa promijenilo. Hoće li učiteljica nešto učiniti za njega ili ne, ovisi prvenstveno o njoj samoj. Ali ako je već i sama pokazala inicijativu i dala mu dodatne zadatke, onda bi to moglo značiti da ga razumije, u tom slučaju nije loše otvoreno razgovarati s njom o svim aspektima darovitosti, pa i prenijeti ono što vam je psihologica rekla. Ti ćeš bolje znati kakva ti je komunikacija s njom.
Pisala sam već o tome na ovoj temi, pa da se ne ponavljam. Ukratko, reagirala je kao da ima pred sobom nadobudnu majku koja je uvjerava da joj je dijete bolje od ostalihKako je vaša učiteljica reagirala? Zbog čega ti je žao što si joj spomenula?
Info za roditelje darovitih - prof. Tanja Sever u srijedu 20.11. u 21:05 gostovat će na Hrvatskome radiju (frekvencija 92.10)
TEMA: "Darovita djeca: negativne strane darovitosti, moraju li daroviti biti i genijalni, daroviti u sustavu i zašto imati darovito dijete ponekad i nije tako sretna okolnost"
Postoji i mogućnost uključenja u emisiju i postavljanje pitanja na broj 01 616 7001
P.S. Moderatoricama se ispričavam ako je riječ o neprimjerenom oglašavanju, ali nije riječ o komercijalnom proizvodu ili radiju, a možda pomogne nekom od roditelja s ovog topica da dođe do željenog odgovora.
Posljednje uređivanje od miha : 19.11.2013. at 10:40
Link na emisiju o darovitoj djeci, njihovim posebnim potrebama i sustavu u kojem teško funkcioniraju...
http://radio.hrt.hr/aod/prof-tanja-s...a-djeca/43773/
Govori: prof. Tanja Sever
Posljednje uređivanje od miha : 21.11.2013. at 13:42
Hvala, miha!
Da li netko zna koliko sad košta kontrola kod Vlahinsky ili Sever? može i na pp ako je nezgodno
Cijene radionica se nisu mijenjale pa vjerujem da je i cijena testiranja ista. Ne znam što misliš pod kontrola.
pozdrav svim mamama
prošle godine smo potražili savjet logopeda i dobili mišljenje da imamo darovito dijete, uputa je da se prije škole javimo psihologu kako bi se pomoglo djetetu uklopiti u školu, u vrtiću zasad funkcionira dobro, također nam je preporučio da potičemo dijete raznim aktivnostima
sad ima 4 godine pa me zanima kako ste vi poticale svoje bistriće u predškolskoj dobi? zapravo, ona nas od početka potiče sama da se posvetimo stvarima koje ju zanimaju, na ništa ju ne silimo
trebamo li tete u vrtiću informirati o tome kako bi joj davale neke aktivnosti (ako uopće imaju vremena za to s obzirom na veličinu grupe)?
Bilo je o tome već riječi na ovoj temi, ali vjerujem da se teško snaći.
Ukratko: ako se inače bavite djetetom (razgovarate, igrate se zajedno, čitate, itd), nema potrebe za nekakvih dodatnim poticajima, samo pratite njezine interese i znatiželju. U toj dobi, djeca se sama vode prema onom što ih najviše zanima.
Što se teta u vrtiću tiče, moraš sama procijeniti treba li im što govoriti ili ne. Mi nismo ništa govorili u vrtiću, jer za to apsolutno nije bilo nikakve potrebe - tete su ga i same "pročitale" i savršeno ga uklopile u grupne aktivnosti tako da su svi od toga imali koristi (nedavno sam srela A.-ovu tetu iz vrtića koja i dalje kaže kako joj je divno imati djecu koja nju potiču da se dodatno potrudi).
U školi od pokušaja razgovora na temu darovitosti nije bilo neke koristi, prije bih rekla da sam mogla napraviti štetu
Dijete će se samo izboriti za količinu pažnje i poticaja, u vrtiću i doma.
Kako mi je to brzo prošlo.... Moji su u vrtiću imali projekte "mravinjak", "čokolada", Amerika, Planet Zemlja, srednji vijek (vitezovi i slično, s ogromnim dvorcem), roboti... pa razne ekološke štoseve - sadnju voća i povrća, kompostište... ni ne sjećam se. Djeca (ne samo moja - vrijedi i za većinu ostalih) su vječito dovlačila u vrtić razne stvari koje su ih i inače zanimale, pa su odgajateljice od toga radile projekte - kako u običnoj grupi, tako i u jezičnoj (engleski). Gradile su na onome što je djecu zanimalo.
U predškolskoj dobi bilo je dozvoljeno donositi knjige, a bez vrtića ja nikad ne bih doznala za mogućnost da netko usvoji dupina i slično - sve smo doznali u vrtiću.
Slažem se s tanjom_b - u školi je puno veća ukalupljenost i manje sluha za dječje interese (iako to ovisi o učiteljima, nije svuda isto).
Htjela bih se samo osvrnuti na to da će se dijete samo izboriti za količinu pažnje i poticaja u vrtiću... moj mališan (skoro pune 4 godine) je jutros tražio tatu da ga vodi u školu, a ne u vrtić jer u školi ima zadaća
njima je program određen, nema baš mogućnosti da djeca predlažu svoje aktivnosti, jedino smiju donijeti poneku slikovnicu za pročitatiHtjela bih se samo osvrnuti na to da će se dijete samo izboriti za količinu pažnje i poticaja u vrtiću... moj mališan (skoro pune 4 godine) je jutros tražio tatu da ga vodi u školu, a ne u vrtić jer u školi ima zadaća
jedino što je ona uvijek tetin pomagač kad je neka frka ili kad treba pomoći nekome tko je bolestan i sl.
Opet nema dobrih vijesti: http://www.tportal.hr/vijesti/znanos...atematici.html
Skrbi li se hrvatski obrazovni sustav o darovitim učenicima?
Individualni pristup u nastavnoj praksi često se svodi na jedan sat dodatne nastave tjedno. Rezultati istraživanja TIMSS 2011 su pokazali da mi do četvrtog razreda osnovne škole izgubimo potencijalno darovite učenike: Hrvatska na naprednoj razini ima samo 2% učenika, a na najvišoj razini ima samo 0,6% učenika što znači da mi već do 4. razreda osnovne škole izgubimo većinu učenika koji su bili potencijalno daroviti za matematiku. Procjenjuje se da u općoj populaciji ima 15-20% potencijalno darovitih, dok je 3-5% visoko darovitih.
Da, a to što piše u članku, mogu samo promatrati kako se u praksi i događa.
Ja sam u fazi da čekam 5. razred, predmetnu nastavu, i nadam se da će iz matematike dobiti nekog tko će ga potaknuti da zaista razvije svoj potencijal. Ono što mu ja mogu ponuditi od dodatnih zadataka nije baš nešto, a i drukčije je to, kad ti nešto servira mama, i kad dobiješ izazov u školskoj sredini.
Ne želim te razočarati, ali naše iskustvo je u višim razredima bilo gore od onog u nižima. Do 5. razreda kćer imala je učiteljicu koja je od nje zaista tražila puno i davala joj dodatne zadatke primjerene znanju i mogućnostima. Od 5. do 8. je bilo strašno: nemotivirajuće i jako loše za samopouzdanje, profesori nezainteresirani, needucirani za rad s darovitima, ocjene lošije od mogućnosti.... Preporod kod nas je nastupio u srednjoj školi.
I ja se nadam pozitivnom pomaku u srednjoj, jer je u višim razredima osnovne bilo slično kao kod mimine cure. Naravno, znam da se to može i ne mora dogoditi.
Inače, za one koji se sjećaju kakvu je situaciju imao A. u višim razredima, mogu s olakšanjem reći da je to iza njega. Na kraju je to (budući da je završilo na dobro, a nismo baš u svakom trenu bili sigurni da hoće) jedno vrijedno životno iskustvo, i evo, izašao je nešto pametniji, nešto zreliji...I mi isto tako. Ostaje činjenica da mu je škola kreirala probleme, a riješili smo ih mi doma, bez ikakve želje za suradnjom iz škole.
Ostao je stav da mrzi matematiku, od čega se meni srce para
Boldano je kao preslikano u našem slučaju. Prvo je užasno tužno: dobili su darovito dijete s kojim nije trebalo biti problema i koje je moglo biti na ponos školi, a od nje su stvorili "slučaj" sa sniženim vladanjem. Matematiku je mrzila iz dna duše (samo smo molili profesoricu da je ispita i usmeno-nismo tražili poštedu od pisanih ispita, ali ni jednom u 4 godine ona je nije pozvala pred ploču da riješi zadatak). Tužno je bilo vidjeti rubrike iz fizike i matematike jednu kraj druge: petice i dvojke... Ja bih se na mjestu profesorice iz matematike ozbiljno zapitala što sa mnom nije u redu da mi odlikašica koja ide na natjecanja ima dvojku iz mog predmeta.I ja se nadam pozitivnom pomaku u srednjoj, jer je u višim razredima osnovne bilo slično kao kod mimine cure. Naravno, znam da se to može i ne mora dogoditi.
Inače, za one koji se sjećaju kakvu je situaciju imao A. u višim razredima, mogu s olakšanjem reći da je to iza njega. Na kraju je to (budući da je završilo na dobro, a nismo baš u svakom trenu bili sigurni da hoće) jedno vrijedno životno iskustvo, i evo, izašao je nešto pametniji, nešto zreliji...I mi isto tako. Ostaje činjenica da mu je škola kreirala probleme, a riješili smo ih mi doma, bez ikakve želje za suradnjom iz škole.
Ostao je stav da mrzi matematiku, od čega se meni srce para
Preporod iz matematike nastupio je u srednjoj školi. Ona nikada neće biti iz tog predmeta odlična jer s brojkama ne može izaći na kraj, ali profesorica je motivira za rad, pregledava dodatne zadatke koje rješava kod kuće, pošalje joj mailom neki stari ispit, poziva je pred ploču (kad "usmeno" odgovara zadatke rješava ih bez greške)... I dalje je ocjena iz tog predmeta daleko niža od ostalih, ali cura s veseljem rješava zadatke doslovno pjevajući.
Stjecajem okolnosti, imam priliku vidjeti s dvije strane kako se može postupati s darovitima, jer mi dijete ide u dvije škole.
U redovnoj školi, po tom pitanju se ne čini ništa. Imaju dodatnu matematiku, ali imam dojam da je i nemaju. Kako rekoh, čekam više razrede da vidimo hoće li se nešto promijeniti (iako, kad čitam iskustva vas sa starijom djecom, čini mi se da ću biti sretna ako ne promijeni - nagore
U glazbenoj - skroz druga priča. Kad je krenuo onamo, ja čak i nisam bila sigurna je li on talentiran za glazbu i u kojoj mjeri. To što profesorica izvlači iz njega je nevjerojatno. Jako brzo napreduje, ide na natjecanja (koja ga vesele, iako su pripreme vrlo zahtjevne jer znače pojačanu nastavu i puno više rada kod kuće), odlično svira, i ima sve ozbiljniji pristup vježbanju. Sigurna sam da ja to s njim sama ne bih mogla postići, škola je tu najzaslužnija.
Što se tiče redovne škole, dobra stvar je što se on ondje ne osjeća loše, i nije razredni autsajder, nego se dobro snalazi. Pa se zasad neću previše žaliti.
da sad ne ulazim previše u detalje, došla sam do zaključka da je jedini način, da se dijete koje je stvarno talentirano/nadareno za nešto uspije zadrzati na svom realnom nivou u tome u čemu je dobro, da se odmakne od škole i da se fokus toga što dobro radi preseli negdje drugdje. ako je to nešto vezano za neki školski predmet onda se čitava priča komplicira, jer se jako teško iz toga dovoljno izmaknuti...
kad je riječ o glazbi, stvar je puuuuno bolja, jer organizacija glazbene škole i pristup su potpuno drugačiji. takav individualni pristup čini ogromnu razliku i djeca mogu uistinu napredovati svojim tempom.
kad je riječ o nečemu što je dio školskog kurikuluma, stvar se višestruko komplicira. ako je dobar profesor, dijete će napredovati, ali i dalje to možda neće biti dovoljno. kod nas na dodatnoj iz matematike, opet postoji raskorak između neke djece koja dvostruko brže usvajaju od ostalih i kako to redovito biva, stvar se odvija brzinom najsporijega...
za našu školu znam pouzdano da se stvari neće popraviti prelaskom na predmetnu nastavu, štoviše bit će puno gore iz nekih predmeta. al sam u međuvremeno skužila kako mogu djelovati da se utjecaj škole svede na nešto što je meni prihvatljivo. samo je pitanje hoću lil imati snage i vremena to sve provesti u djelo.
Pa nije to ništa novo... Lijepo je Mark Twain davno rekao da ne smijemo dopustiti da nam se školovanje ispriječi u našem obrazovanju (ne da mi se sad tražiti kako je točno išla izreka, ali bit stvari je jasna i točna, do dana današnjega). Nažalost.
Marta, kakvu imaš strategiju?
Naravno da nije novo, samo je teško provedivo.
seni, napisat cu kad budem u stanju to suvislo složiti, kad se to u mojoj glavi razbistri. svodi se na organizaciju odraslih da se bave djecom, svojom i tuđom u različitim smjerovima. već sam pol tog dogovorila.
Wou, zvuči jako zanimljivo. Baš sam znatiželjna.
Ja sam nekako sve prepustila u ruke sudbini. Ponekad se pitam da li je to ok, ali se bojim da bi sve drugo dalo više štete nego koristi.
seni, ti živiš u nekoj drugoj okolini. nama je ovo jedini izbor.
Znam, znam. Vjerojatno su nam problematike ponesto ili puno različite.
Ali me svejedno zanimaju tvoji tips and tricks.
I odmah ti želim: may the Force be with you!
Imam i ja svoje dane sumnje i grižnje savjesti, mislim ne baš grižnje savjesti, jer se trudimo najbolje što možemo, nego naprosto ne znaš, sto bi i kako bi.
A ona opet se pitam trebamo li tražiti kruha preko pogače..
Pa se onda zapetljam, a što e kruh, a što je pogača?
A onda opet vidim neku djecu i roditelje koji se stvarno muče i djeca su baš onako..teško im je, pa mi onda svi ovi kakti naši problemi izgledaju luksuzni problemi...
A onda opet se pitam: da li je ok da potencijali odlaze u vjetar, odnosno da li cura postaja preprilagođena..i tako to u krug ide...
Ovo je istina.
Roditelji su prisiljeni snalaziti se u vlastitoj režiji. Strani jezici se još i daju riješiti, ali za sve ostalo - snađi se druže... Mene samo zna zasmetati kad u školi takvu djecu (koja svoje uspjehe postižu USPRKOS školi) šalju na natjecanja i koriste kao promotivni materijal - od toga mi bude zlo... A kad roditelji traže minimum da se djeci osigura dodatna nastava u okviru škole, zalete se u zatvorena vrata.
Bojim se da polako dolazim i ja do ovog stava.
Ubit će me organizacija.
O, Peterlin, to sa školskim natjecanjima je toliko istina! Ne radim u OŠ, ali imam đake koji dolaze iz nje - većina OŠ ubace djecu u učionicu na školsko natjecanje iz pojedinih predmeta (HJ, mat, geo, pov, ma sve za što postoji) bez ikakve pripreme ili dodatnog rada, pa tko ispliva - ispliva na županijsko i (ili) dalje. Istina, pojedini nastavnici imaju grupe s kojima ekstra rade i pripremaju ih, ali bojim se da su manjina.
U GŠ takvo sudjelovanje po inerciji uopće ne postoji - imaš skupa s učenikom doslovce "ispišat' krv" u nebrojenim ekstra/neplaćenim satima da ti dijete prođe sa županijskog na državno (na koje puste max.7-8 djece po dobnoj kategoriji iz cijele HR).
Posljednje uređivanje od čokolada : 24.02.2014. at 11:58
Muka počinje u onom trenutku kad darovitost zbog školskog sustava postane problem. Nama je bila blagodat nekoliko godina: dijete-odlikašica, u GŠ talentirana (puno uspjeha s minimumom rada), jezike uči "na prvu"... I srce mi se stegne kad vidim koju je muku prošla samo i isključivo zato jer nitko nije znao s njom raditi. Na sreću pa se našla u srednjoj (dugo je birala i izabrala školu na stranom jeziku) u kojoj je potpuno drugi sustav rada i ocjenjivanja. Da sam znala prije mogla sam reagirati, ali čovjek se ne snađe na vrijeme. Tu si grešku ne mogu oprostiti jer je rezultirala anksioznošću i još koječime s čim se još učimo nositi. Jednostavno-šteta djeteta.
Čokolada, ovo za natjecanja znam iz prve i druge ruke: dijete mi je hodalo po natjecanjima iz raznih predmeta bez pripreme, a u GŠ vidim po sestri (prof.) koliko je tu višemjesečne (većinom vikend i večer) muke. I onda takva djeca dobiju samo nekoliko bodova više za upis, a prof. dobije tapšanje po ramenu od kolega i referencu u CV-u?? Sramota!
Za tanju b i ostale koje gaje male matematičare:
http://www.arhimedes.co.rs/index_l.htm
vidim da imaju dopisne kurseve, a možda imaju i neku zanimljivu literaturu koja bi mogla da vam koristi
Ma još je i gore - ako želi napredovati (mentor, savjetnik - dakle da joj plaća naraste za par stotina kuna), nemam sad pri ruci pravilnik, ali može uglavnom isključivo ukoliko je dijete dobitnik PRVE DRŽAVNE nagrade ili mislim prve 3 na međunarodnom, županijska se naravno ne broje, kao ni ostale nagrade na državnom. Dakle dijete ako dijete dobije > 98 bodova, onda možeš si to zbrajati za napredovanje , a ako je 97,99 e onda ne možeš.
Naravno nije 1. nagrada jedini uvjet (tu su i potvrde o edukaciji, educiranje djeteta da se brine o okolišu (!!!) i slične stvari), ali je najvažniji.
Ček.... znači: ako ti teoretski troje djece zauzme u nekoliko kategorija 1. mjesto na npr. natjecanju Etide i skale i imaš npr. dvoje koji su pobrali 2. nagradu na državnom (a to znači da si besplatno radila barem dodatnih 10 sati tjedno) ti ne možeš ni primirisati tome da budeš mentor?? Ali ti treba potvrda (???) da dijete skuplja papiriće po travi oko škole i odlaže baterije u za to predviđen spremnik i da si bila na zimskim seminarima??? (sad bi išao red prostih riječi)
Još jedino ostaje utjeha da su GŠ ipak dostupne svima i nisu privatne pa se, eto, barem djeca za malu lovu mogu baviti glazbom.
sad sam provjerila, isprika: boduje se "jedno od prva tri mjesta" na državnom te priznanje na međunarodnom. Etide i skale su medjunarodno pa se racuna. Ima naravno jos uvjeta za napredovanje (misljenje ravnatelja, kolektiv se mora sloziti sto uvijek ide po inerciji, papiri i administracija ti moraju biti savrseni, dobar ogledni sat, boduju napr. ako si u organizacijskog odboru nekog natjecanja ili održiš predavanje negdje, napišeš knjigu, mentoriraš studentima itd. ali ako organiziras koncert ucenika u relevantnom prostoru ili ti djeca upisuju muzičku akademiju i stalno prolaze na audicijama, onda ništa. Savjetnik kaze da su mu nagrade prva i osnovna stvar.
Ovo mi baš dobro izgleda, hvala na linku! Moram si uzeti malo vremena da pregledam čega sve ima, možda nađem nekakvih zadataka...
Moj sin je zasad premali, u 3. razredu još ne idu na matematička natjecanja, osim "Klokana" na koji je išao prošle godine, ići će i ove. Vidim da mu je redovna školska matematika puno prelagana, a zapravo ne znam što da mu dam kao neki izazov - da li još zadataka da izvježba gradivo, ili neke drugačije zadatke, ili ništa...? Dobro bi mi došao savjet nekog relevantnog metodičara ili nastavnika, s učiteljicom uopće ne mogu razgovarati o tome, jer se ona malne čudi što sam došla na informacije kad nema nikakvih problema.
Ide na dodatnu matematiku u školi, ali i ondje mu je uglavnom sve prelagano (slično kao što je marta opisala u jednom od ranijih postova).
Ajde, ovih dana mu je novi izazov šah, igraju ga međusobno u razredu, a onda se šah naravno vježba i doma. Priznajem da se ponekad osjećam blesavo jer me dijete matira sve u 16, ali sad sam se i ja malo izvježbala u taktici, povukao me za sobom, pa sam morala natjerati mozak da bolje radi
Tanja, da iskoristim priliku, jesi negdje našla stare Klokane BEZ rješenja? Imaš li drugih prijedloga za izvor tog tipa zadataka? D. ide i kaže da bi vježbao, a to treba iskoristiti
Nešto malo. Snalazim se tako da isprintam dvostruke Klokane, i na jednom primjerku flomasterom zacrnim rješenja (drugi mi ostaje za usporedbu i provjeru). To je moguće napraviti za sve dostupne godine, osim za jednu, gdje su rješenja potcrtana u samom zadatku.Tanja, da iskoristim priliku, jesi negdje našla stare Klokane BEZ rješenja? Imaš li drugih prijedloga za izvor tog tipa zadataka? D. ide i kaže da bi vježbao, a to treba iskoristiti
Imam doma i neke linkove na Klokane na češkom i slovačkom, ako si voljna prevoditi
S kanadskog se klokana može skinuti dosta testova bez rješenja, ako je netkome to od pomoći. Ti su testovi, naravno, na engleskom. MOžda ima i na francuskom, nisam gledala.
Posljednje uređivanje od Freja : 25.02.2014. at 10:56
To mrčenje flomasterom sam se upravo nadala izbjeći :D. A ne bih prevodila, drago mi je da vježba, ali ne baš toliko!
Meni su dobre Profilove Dodatne matematičke priče (i dio zadataka je baš klokanovski), ali on vječno mudrija da to nije matematika.
Ma stvar je u tome da njemu baš treba da sam čita zadatke, jer zapravo najviše i griješi u tome što brzopleto rješava prije nego dobro promisli o tekstu (ili ga uopće pročita do kraja). A i inače je dio izazova u točnom razumijevanju zadatka. Ako se osjetim jako požrtvovno, možda ovima na engleskom otipkam prijevod.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom