 |
|||
Tako i je, ali kad on konačno progovori, vidim da i nije baš sebični bezosjećajni kreten, a ja divna altruistična nadžena, nego da je sve malo sivije, s obe strane.pomikaki prvotno napisa
moguće, ja isto ludim kad se mm duri - kod nas je obrnuto, ja sve verbaliziram, a mm se duri, to me lansira iz cipela, odmah sam spremna za razvod braka
Ne: tako i je, nego: tako i ja
X
Ja sam sama sebe uhvatila da naginjem teroriziranju i muža i djece - sve mora biti napravljeno na MOJ način inače nisam zadovoljna. Život me izliječio od toga... a i djeca su narasla, naučila izraziti svoj stav, pa je lakše.
I sad primijetim da ima dana kad se nikome ništa ne da, pogotovo u ovo depresivno doba godine - ni djeci, ni mužu, ni meni - ali ja ponekad napravim od sebe žrtvu pa idem prati prozore iako pada kiša. S godinama sam to svela na podnošljivu mjeru. Čovjek nauči kroz pogreške da to ne treba raditi. I nauči drugoj osobi dati mjesta da sam/a nešto poduzme.
Ont. mi i danas (a djeca su u 13. i 14. godini) ne idemo baš van, rijetko zovemo goste osim ljeti u vikendicu i ne pamtim kad sam izašla sama. NE DA mi se. I da li bih onda ja trebala tu svoju inerciju nametati drugima kao kriterij? Jesam li ja onda bolja majka zato jer sjedim u kući? Pa ne sjedim zbog djece, muža ili kućnih poslova - sjedim zato jer se MENI ne da... Lijena sam. Ne pada mi na pamet da mužu to stavljam na nos. I on je lijen kao i ja kad su izlasci u pitanju. Netko bi to mogao smatrati pozitivnim - stalno čučanje u kući, ali mi oboje znamo da to nije istina, da nismo super požrtvovni roditelji (uostalom, djeca nas ne trebaju baš toliko). S vremenom se iskristalizira neki sustav koji moraš odvaliti da bi obitelj funkcionirala. MM je oprao auto za vikend, pobrinuo se da danas imamo ručak, a opet bih mu mogla naći sto mana da hoću. I sebi, barem isto toliko ako ne i više. Daklem, kad treba razmrsiti ovakve situacije, prva stvar mi je tolerancija, a druga praktičnost.
x
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom