Kako imati malo mira...???

[Peterlin]

Ili se to Jelena uopće ne bi trebalo gledati, jer što sa mnom ima kako ti radiš? Ako je poslodavac normalan, a ako nije onda nas smeta svašta, i godišnji, i kako kolega ima ili nema mobitel, i tko ide na ručak u restoran sa šefom i tko je dobio natječaj...
A iskreno, ljudi koji ne uzimaju godišnji su po nekim istraživanjima najgori za svoje poslodavce jer nakon nekog vremena postaju manje učinkoviti i dugoročno su skloniji duljim bolovanjima... Možda to smeta tvojim kolegama, možda se brinu za tvoje zdravlje...

Slažem se s ovim.

Pamtim jednu situaciju od prije dvadesetak godina kad je kolega rekao šefu (koji se imao običaj hvaliti kako je popodne ili za vikend napravio ovo i ono) da samo nesposobni ljudi posao nose doma, da se može razumjeti da tu i tamo treba zapeti i ostati prekovremeno kad je frka, ali onaj koji konstantno ostaje dulje od redovnih radnih sati ili nosi posao doma jednostavno je nesposoban...

Eto, kad čovjek tako posloži stvari, sve je lakše.

Inače, svaka firma i svaka sredina ima svojih bisera - ne možemo od toga uteći, a da ne promijenimo posao. Imam to iskustvo - netko bi mogao reći da sam žrtvovala dobro radno mjesto obitelji, ali taj me posao nije činio sretnom bez obzira na veliku plaću, imao je puno nedostataka. Pa sam okrenula prioritete, odredila SAMA SEBI što mi je u životu u tom trenutku važnije i gotovo - game over...

Danas su takva vremena da je običnom smrtniku teško naći posao po mjeri čovjeka, ali ima i toga. Ponekad se samo treba usuditi i odvažiti na nešto privatno, kako je cvijeta opisala za svoju sestru. Eh, da sam mlađa (ili da nemam ziheraški mozak koji uvijek drži vrapca u ruci), možda bih i sama razmislila o tome.

[Mima]

Naravno da postoje različite situacije i različite radne okoline, pa je nezahvalno komentirati. Ja sam govorila konkretno o situaciji kada je kolega koji je radio praktično isti posao, na istom mjestu kao ja radio tako kako sam rekla - pa normalno da se onda to i mene ticalo, jer ako je nešto trebalo obaviti izvan radnog vremena (a to je u mom poslu uobičajeno) kod kolege za takve stvari nije bilo problema (noć, vikend - on je ionako bio na poslu), a ja nisam smatrala da je normalno da se od mene očekuje da radim vikendom ili praznikom na redovitoj bazi. Sad se isto mijenjam sa jednim kolegom na poslu i jako mi je drago što se on pridržava radnog vremena i iskorištava sav godišnji.

[Jelena]

Gledala sam prilog o splitskom zooloskom vrtu koji ce se zatvoriti kako stvari stoje. I onda se jave neki iz zaledja da su voljni dati svoju zemlju nek se preseli ZOO k njima. Nadaju se da ce im se popraviti infrastruktura. I onda famozna recenica: Ima novca u fondovima samo ga treba uzeti.

Pa uzmi covjece, u cemu je problem!

I tu je sad to sto kod nas jos nije doslo tako intenzivno, osim u nekim podrucjima (pa i u moje). Realno je da se to ne moze u normalno radno vrijeme, tempom na kojeg su ljudi ovdje navikli.

Losi smo u izvlacenju novca iz fondova. To je evidentno. Iz moje perspekive je to posljedica toga da se ne podupire "buldozere". Ja sam se uvjerila na vlastitoj koži da na kraju, ako smo svi podjednako sposobni, tu presudi cista fizicka snaga.

Iz teorije igara je poznato da nam je najbolje ako suradjujemo, al nekim ljudima je to zbilja pretesko. Radje ce frktati na onog tko nesto pokusava pokrenuti i otezat mu kako zna jer mu ugrozava njegovu nepodnosljivu lakocu postojanja.

Tu se generira stres u svakom slucaju.
A) imas pozitivno okruzenje, radi se ugodno i ucinkovito, ali puno.
B) imas jalno okruzenje, radi se puno, al cesto neucinkovito jer se boris s vjetrenjacama. Netko se moze hraniti tudjim jalom, a netko kaze - forget it! i ne zeli vise "izvlaciti novce iz fondova".

Slucaj A je meni super, jer ja volim to sto radim. Slucaj B me prvo bacio u depru, a sad sam se povukla i trenutno mi tako odgovara. Do kada, ne znam. A novce iz fondova nek netko drugi izvlaci i smanjuje nezaposlenost.

[casa]

Pa, Mima, ali nije bio problem u kolegi, već u poslodavcu koji nije shvaćao da kolega tako radi jer mu se radi, a ne jer osmosatno radno vrijeme znači raditi osam sati dnevno i biti spreman uvijek raditi još par sati... ili nije razumio da je godišnji sastavni dio imanja radnika, a da radnik koji ne uzima godišnji to sam odabire... Ne vidim kako je drugi radnik meni problem, ako je poslodavac normalan, a kad poslodavac nije normalan, onda mi je glavni problem poslodavac...
Mislim da u svakoj radnoj sredini ima svakakvih ljudi, i onih koji rade puno, i onih koji rade normalno, ali da su redovno najglasniji oni koji tvrde kako rade jaaako puno, a u stvari rade kao prosječni kolege. Od 4 firme u kojima sam radila samo u jednoj je poslodavac bio normalan, pa je davao do znanja da oni koji ostaju dulje, koji su spremni uvijek uletit, brže napreduju, a oni koji normalno rade svoj posao, normalno ga rade i dalje...
Smatram da je najpoštenija pozicija honorani suradnik, on biva plaćen samo za ono što je i napravio i nema nikakvih ni priča ni uspoređivanja.... Jednostavno plaćali su mi kartice, a kad sam ih ja i kojim tempom radila nije nikog zanimalo... Samo što tako opet visiš između poslova pa ti to stvara nekakvu razinu stresa jer ne znaš hoćeš li sljedeći mjesec imati posla i praktički je nemoguće dozirati posao na osmosatno radno vrijeme...
Ma ne znam, ali ja što sam starija, stvarno sve više cijenim instituciju poslodavca, onog nekog tko je glavni, tko razbija glavu što ako, i tko na kraju mjeseca da plaću... dok radnik radi 8 sati dnevno, zarađuje malo i ne brine brigu o firmi ostalo vrijeme ili radi 10 sati i brine o svemu u želji da se dokaže...

[casa]

Ali Jelena tempo na koji su ljudi ovdje navikli je glavna stvar o kojoj poslodavac treba brinuti, a ne ostali radnici... Ono... imam restoran... zaposlim tri konobara.. jednom treba 15 minuta da dođe do gosta, drugom dvije, treći ih pozdravlja i prije nego su sjeli... Pa neće se konobari poslije smjene potući kako zbog prvog gube mušterije, a kako će zbog trećeg svi imati grčeve u nogama na kraju radnog dana... Poslodavac treba odrediti tempo... A ako bi prvi i dalje išaaao poaalako, pa nek ide drugdje, a ko bi treći i dalje trčao, nek bde prvi u redu za šefa sale.
A ovo o tome kako se neki poslovi ne mogu odraditi u osmosatno radno vrijeme, to znači da nema dovoljno kvalificiranih radnika... što je opet problem poslodavca...

[Mima]

Pa, Mima, ali nije bio problem u kolegi, već u poslodavcu koji nije shvaćao da kolega tako radi jer mu se radi, a ne jer osmosatno radno vrijeme znači raditi osam sati dnevno i biti spreman uvijek raditi još par sati... ili nije razumio da je godišnji sastavni dio imanja radnika, a da radnik koji ne uzima godišnji to sam odabire... Ne vidim kako je drugi radnik meni problem, ako je poslodavac normalan, a kad poslodavac nije normalan, onda mi je glavni problem poslodavac...

Pa sad, mislim da bi poslodavac zaista trebao biti svetac da ne uspoređuje svoje radnike međusobno, pa čak i ako je tako, opet je nelagodno - barem meni - da netko stalno ostaje duže i radi kad treba i ne treba, a da ja pokušavam izbjeći rad izvan radnog vremena.

[Mima]

A ovo o tome kako se neki poslovi ne mogu odraditi u osmosatno radno vrijeme, to znači da nema dovoljno kvalificiranih radnika... što je opet problem poslodavca...

x sa ovim se apsolutno slažem - ako se posao ne može odraditi u normalnomradnom vremenu onda to znači da ga ima previše.

Naravno da postoje izvanredne situacije, to uopće nije sporno (ja sam npr nedavno radila 24 sata u komadu - baš sam ponosna na to, kao kakva doktorica) -- ali to je situacija jednom u par godina.

[casa]

Ma kakav svetac... Normalno da uspoređuje radnike i zato će kolega koji radi više dobiti neki bonus na kraju mjeseca, makar simbolični, brže će napredovati, dobiti će zanimljivije zadatke... Ako ja razumijem da sam s 30kuna kupila dva sata bazena, i da teti koja radi na bazenu ako mi kaže da ostanem dulje pola sata trebam reći Hvala, a ne misliti da je njena kolegica koja mi to prošli tjedan nije rekla, da je gadura... Nije potrebno da se ti osjećaš nelagodno, nego da se tvoj kolega osjeća cijenjeno... Ne znam, ali bi li ti bilo nelagodno da tvoja prijateljica u dućanu plati 15 deka salalme a dobije 20, a ti platiš 15 i dobiješ 15, i tako iz dana u dan? Meni ne bi...

[Mima]

ajde reci casa kako su tebi ili tvojoj kolegici u školi plaćali bonuse?
Šefovi u firmama u kojima sam ja radila nisu imali nikakve alate u rukama kojima bi nekome isplatili bonus - a da netko dobije zanimljivije poslove ili veće bodove - pa to je upravo nepravedno, zašto ako ja pošteno i dobro obavljam posao u osmosatnom radnom vremenu?

[Jelena]

Sad smo zbilja u OT, samo cekam packe
Casa, ti si skroz u pravu. Problem je kad je poslodavac drzava. Ja imam specificno radno mjesto. Postavi pitanje - ima li dovoljno kvalificiranih lijecnika... Ne znam. Ima li novca za njih. Znam, nema . (U biti nije smijesno) Da li bi bilo bolje da rade samo lijecnici koji nece postavljati krive dijagnoze, imati lose statistike i slati na suvisne pretrage? Bi! Ima li dovoljno takvih lijecnika? Nema. Da li bi se neka udruga mogla natjecati s nekim lijecnickim timom za europske fondove? Bi. Tko bi to i kada trebao odraditi? Treba li za vrijeme projekata drzava/poslodavac zaposliti dodatne lijecnike da dok ovi rade na EU projektu uz pomoc kojeg su nabavili novi aparat za dijalizu, netko lijeci uobicajene pacijente? Ili nam ne treba novi aparat za dijalizu koji je stoput bolji od dosadasnjih pa mozemo doma kad zazvoni sirena na tvornici.

Al i ja sam skroz promijenila percepciju poslodavca kada sam u svojim skromnim okvirima na neki nacin postala poslodavcem.

[Zuska]

Još malo oft. oko poslodavaca. Ja sam dugo bila u poziciji kvaziposlodavca, a i MD je poslodavac pa imam dosta dobar uvid u probleme s radnom snagom. No, problemi su obostrani.
Meni je ovo i dalje nevjerovatno: moja frendica, duže vremena bez posla, se nedavno zaposlila kod poslodavca, radi u uslužnoj djelatnosti svaki dan od 6 do 12 ili 13, prema potrebi. Bila je sretna kad je dobila posao, ali mali problem joj je bio to što se radi svaki dan, i subotom, i nedjeljom, bez dana odmora. I nije samo u turističkoj sezoni, oni su otvoreni stalno.
Ja se skoro svaki dan toga sjetim, tog poslodavca koji ima obraza reći - radi se svaki dan, nemaš pravo ni na jedan dan odmora. Nevjerojatan mi je taj stav, ta vizija posla i radnika u njegovoj glavi. Dakle, svaki tjedan, svaki mjesec, svaku godinu...taj netko mora raditi svaki dan. Uzmi ili ostavi. Onog trena kad ti ne budeš htjela, doći će netko drugi. I u pravu je, dok je takva gospodarska situacija, dok ljudima nad glavom vise ovrhe, uvijek će biti nekoga tko će pristati raditi bez dana odmora.
Znam, krši zakon, ona bi mu mogla poslati inspekciju, ali u takvoj je poziciji da bi si odrezala ruku koja je hrani, a pitanje je kad bi našla drugi posao. Imaju troje djece i nezavidnu financijsku situaciju, i srećom, baku i djeda koji uletavaju kad god treba.

[casa]

Ja sam radila u privatnoj školi u kojoj je nakon svakog semestra svaka kolegica sa šeficom dogovarala satnicu ovisno o postotku nastavljača i broju radnih materijala pripremljenih na školskom serveru. I meni se čini poptuno poštenim da onaj tko se više zalaže dobija zanimljivije poslove, pa nigdje u ugovoru ne piše: od 10 radnih zadatak 2 moraju biti zanimljiva. Ja sam dobila e learning kao nagradu i na njemu zaradila dvije prosječne mjesečne plaće u 2 tjedna poštena posla.
Ako je poslodavac država, onda nije na meni da vodim računa o svemiru... Jasno mi je da ja mogu birati raditi više i dobit bolji aparat za dijalizu i kao nagradu za uloženi trud imati saznanje da sam pomogla drugima... Ali ne mogu očekivati da drugi gledaju moje pacijente i povuku moj dio posla jer ja radim nešto za sve nas dobro na vlastitu ruku. Njihovo pravo je da im se to ne da, da ih baš briga za bolje aparate i da im je najvažnije da što prije dođu kući. I vjerujem da čovjek može mijenjati svoju radnu okolinu ukoliko je spreman uložiti trud i vrijeme, kao što si ti, Jelena. Ali jednako tako vjerujem da je sasvim u redu svoj posao odrediti pošteno i ne brinuti o državi i aparatima, i nemati inicijativu za eu projekte, nego raditi svoj uobičajeni doktorski posao... Pa nek šef bolnice misli o tome, nek mi predloži da se time bavim, pa nek mi nađe zamjenu ili nek mi dodatno plati, pa ću brinut o tome...

[sillyme]

Malo sam pretjerala prije sa "sotoniziranjem" ali iznerviralo me to da karijera ili dobar posao nuzno znace posao 9-18 i jos put od 2x1h. Jer mislim da imam dobar posao pa ne radim tako stalno ( sto ne znaci da ponekad ne radimi puno vise, ali onda je tako i treba pregrmiti)

Ssto se usteda tice za spremacicu radije dam nego za puno drugog (ok, odjecu ionako ne volim kupovati a i na kozmetiku potrosim godisnje mozda 100kn ukupno) i onda se moze, a moram priznati da se usisava i peru podovi taj 1x tjedno kad dodje spremacica. Tj. to radi ona. Nemamo psa. Ponekad malo pometem ako ima puno mrvica. I to mi sigurno kupi hrpu vremena. Koje potrosim napol na forumu I kao sto je bubilo primjetila, kupimo za nas gotovu veceru Konzumu npr koji put pa taj dan nit kuhamo nit imamo nesto sudja. Ili narucimo pizzu. I sl. I tako u stvari na kucanske poslove trosim minorno vremena. Radije sa djecom sjedim u db na podu i igramo igrice na ipadu a ako se sami zabave pol sata u kadi, ne mislim da su ostecena sto su se zabavljali i bez nase prisutnosti...

[Jelena]

Ako je poslodavac država, onda nije na meni da vodim računa o svemiru... Jasno mi je da ja mogu birati raditi više i dobit bolji aparat za dijalizu i kao nagradu za uloženi trud imati saznanje da sam pomogla drugima... Ali ne mogu očekivati da drugi gledaju moje pacijente i povuku moj dio posla jer ja radim nešto za sve nas dobro na vlastitu ruku. Njihovo pravo je da im se to ne da, da ih baš briga za bolje aparate i da im je najvažnije da što prije dođu kući. I vjerujem da čovjek može mijenjati svoju radnu okolinu ukoliko je spreman uložiti trud i vrijeme, kao što si ti, Jelena. Ali jednako tako vjerujem da je sasvim u redu svoj posao odrediti pošteno i ne brinuti o državi i aparatima, i nemati inicijativu za eu projekte, nego raditi svoj uobičajeni doktorski posao... Pa nek šef bolnice misli o tome, nek mi predloži da se time bavim, pa nek mi nađe zamjenu ili nek mi dodatno plati, pa ću brinut o tome...

Casa, a gdje ti je duh - ne pitaj sto drzava moze za tebe uciniti, nego sto ti mozes za nju.

Eto, ja sam nabavila "aparat za dijalizu" i platila iz fondova mladima da rade, al to ne ide u obicno radno vrijeme. To su takvi poslovi. Da imam djecu, nema sanse da bih to uspjela. Al bi drzava isto bila sretna jer bi imali jos jednog Hrvata.

Ne znam jesam te krivo shvatila, al nikad nisam ocekivala da netko drugi odradi moj posao, nego samo da mi ne podmece noge zbog svog ega ili komoditeta i ogovara me da ganjam karijeru umjesto da radjam djecu.

A "sef bolnice" se ne bavi projektima. Samo te potapsa po ramenu. Al ne zalim se zbog toga. I on moze reci nek mu Ministarstvo kaze da to radi itd.

Ma bezveze, sad sam opet otisla u detalje (nije mi prvi put), al htjela sam reci da ima tih nekih poslova gdje si dosta sam odredjujes neke stvari. Mozes doma u 14 h ili u 18h pa ako se pojavi netko tko ce ostati do 18h, mrzis ga jer se vidi da ti nisi, bez obzira sto je svima dugorocno vazno to sto taj netko radi do 18h.
Svi pokusaji reguliranja potpora su propali jer su buldozeri u manjini pa prijedlozi ne prolaze, a drzava propada. Al tko sam ja da spasavam svemir.

Upao mi u oci transparent u Bosni kad se prosvjedovalo: "intelektualci, gdje ste..." Pa neka psovka u nastavku.

[cvijeta73]

ne znam kako smo došli do ove teme :D al ne kužim baš casa što želiš reći.
i ja radim za državu i isto izvlačim novce iz eu fondova i imam entuzijazam i ne kužim sad baš to pravo da ti se neda i plus toga da si još jalan na onog kojemu se da.
da si kod privatnika - imao bi pravo da ti se neda i da pored tebe prolazi baba s kolačima?
a kad je država u pitanju, onda nema veze?
i ne treba nagraditi te koji vuku, nego im ubiti svaki entuzijazam jalom?
dosta surađujem s općinama, i bez ljudi koji vuku, koji pripreme taj projekt, koji isfinanciraju kanalizaciju kroz eu fond (a šta im to treba, ionako su, realno, zaštićeni ko lički medvjedi), koji pusta izvješća pišu o svakom potrošenom centu - nema razvoja. i onda šta, kad vide da se ne cijene, a bome nakon koje godine i oni izgube svaku volju i poput kolege u kancelariji do, ode dva sata na marendu, obavi što ima i ode doma. i istu plaću ima kao i prije. kod jedne sam vidjela iznad stola natpis koji je sama sebi napisala - svaki put kad imaš neku dobru ideju, sjedi, zapali cigaretu i proći ćete.

[Carmina406]

Ja sam definitivno za to da se sposobniji bolje plati,pod tim podrazumjevam onaj tko moze napraviti vise u toku radnog vremena da dobije i bolju placu.

Ima poslodavaca koji su dobri i sigurno da nije lako kad se tteba pronaci placa a novca nema jer "kupac kasni s uplatom"

Kod mene je u pocetku bila IDILA i vidilo se odma da san osoba koja se ne boji pokazati zube. Dosla sam mlada i spora i s malo iskustva,ostajala sam duze na poslu i nije mi bilo tesko,bilo mi je drago da radim,naucim,zaradim,a na kraju krajeva zeljela sam svom poslodavcu biti isplativa (u mom se poslu ta granica tocno u lipu zna) Nakon par godina rada bila sam u stanju napraviti dupli posao i sve bez prekovremenih,a tu su i djeca pa ni ne zelim ostajati. Pristala sam na dva smanjenja place sve pod teretom recesije,ali na trece nisam htjela cut,jer to vec prelazi granicu dobrog ukusa

I sada sam na "listi za odstrel"

Sreca u nesreci je da Poslodavac na meni ima veliku dobit jer "kupci" traze moje ime,i vec 4g i jednig dva zaposlena da "otmu" moj posao u svrhu moje eliminacije,a ja jos srecom opstajem.

Ti kolege "eliminatori" su postali moji prijatelji,dali su otkaz jer nisu mogli tu cizmu podnosit a njima cak ni placa nije bajna.

Znam da sam otisla skroz oft. al eto,ima i takvih poslodavaca,ima i puno puno gorih. Ima ljudi koji nemaju tu srecu da se izbore za sebe kao sto sam nekako ja do sada mogla

I cisto za kraj..moja je struka jako malo placena(puno ih ne posluje ovako dobro kao u mojoj "firmi" di radim)i treba vremena da bi se ovako izgradila,a ja cim ustedim barem neku sicu otvaram svoje




Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Jelena]

Cvijeto, gdje si do sad, ja se patim vec 10 postova
Ako jos koji takav post napises, mozda za koji mjesec napisem kakvu prijavu, iako mi je to sad totalno nerealno.

Bila sam 4 mjeseca na nekoj glupoj praksi. Tu je radio tip koji bi dosao u 9, u 10 se pila kava, a kad bi odlazio s kave rekao bi veselo: "o, jos malo pa rucak!" Poslije rucka brzo prodje vrijeme

[šafran]

ne znam da li cu skupiti. po svoj prilici necu. (belj, belj)
al sam postavila pitanje, zato, jer pretpostavljam da ih sigurno nece biti ni 90% (kako onaj die zeit tekst zvuci), a bome ni 50%.
pa sam htjela, da nam se to, nekako razbistri pred ocima. koje su dimenzije tog 8-19 svakodnevnog crncenja?

zasto 08 - 19 (zaboravila si na po sat vremena na putovanje!), zato jer je safran to na trecoj stranici tako formulirala, pa je logicno, da vidimo koliko ima tih pregalnika.
"Ne mogu oboje raditi i mama i tata od 9-18 (bar još dva sata putovanja tamo vamo, dakle od 8-19h), letiti sa sastanka na sastanak, vikende provoditi na seminarima, predavanjima u nekom drugom gradu po par dana i tako u krug iz godine u godinu da bi se izgradila karijera" - dakle safran govori o onima, koji su kao mi koji tu nekakve karijere/poslove grade, dakle ne o hilary clinton. pa sam htjela vidjeti koliko nas je. eto ja imam neku srednju karijereu, ne letim sa sastanka na sastanak i ne provodim svaki vikend na seminarima. a razvozenje sam rjesila, kako sam opisala. i ne spadam u te 08-19.
a osim zagreba i splita i ljudi koji rade u sta ja znam sesvetama, a zive u zaboku, sumnjam da 90% hrvata trosi dva sata dnevno na do i sa posla.

zasto cijeli zivot?
zato, jer ako pricamo o toj preopterecenoj generaciji (sto ona jednim djelom jest, ali po meni ne onoliko kako u tekstu pise), da onda i razmotrimo okvire toga.
ono sto ja vidim oko sebe, jest to da ljudi jednim djelom, koliko je to moguce svoje zivote i planiraju, pa kao sto je peterlin i napisala, danas malo vise povuces tu, sutra tamo, ides na porodiljne, vuces vise na djecu (tesko ti je, jasno, ali to je tako), poslije vise vuces drugdje, i tako to ide u nekim valovima. mijenjaju polove, izmisljaju poslove i snalaze se na razne nacine.
nekad se nezgodno poklopi, isto tocno, neki tu suvislije posloze, neki od necega odustanu i to je to.

ja uopce ne dvojim da je tesko, te da je uskladivanje i naporno i ovakvo i onakvo, ali
ne mislim da je to toliko strasno,
ne mislim da je prije bilo bolje
i mislim da je jedan dio te preopterecenosti subjektivne naravi (cvijeta super sazela).

Ja vas ne mogu pratiti, žene di vi odoste, evo samo da Seni kratko odgovorim na ovo jučer...

Seni ti ga isto malo jel...

Jelena i ja smo govorile o Njemačkoj i članak se odnosi na Njemačku, a ti sad tražiš statistiku za Hr i dole niže u postovima počneš nabrajti sela mala po Hrvatskoj gdje ti je sve na po metra, e pa ježi ga, pa ne možeš tako raditi statistiku i onda pitaš adje da vas vidimo kako vi radite, a 99% žena na forumu rade u Hrvatskoj. Relacije, život, tempo, dinamika gospodarstva, zahtjeva i prohtjeva se ne mogu uspoređivati sa osvrtom članka, statistike, analize što li već na život u jednoj zemji i onda to ići aplicirati na drugu zemlju.

Ali evo i moj prilog tvojoj statistici

Mjesto radnje Njemačka
Vrijeme radnje 15 godina
Muž, faks, bivša firma 10 godina, službeno radno vrijeme od 9-18, nikad nije otišao nakon 8 i vatio se prije 19, a bilo je duže kad su imali rokove za projekte
Nova firma opet služebno radno vrijeme od 9-18, ode iz kuće u 7, dođe nikad prije 19, svako malo negdje ide, neki seminari od par dana, pa vikedn okupljanja glavonja iz firme itd..uglavnom on ne mora tako, ali čovjek oće do senior project managera i ja ga podržavam, ali da bi se sutra vratila u Hr i to na neki naš najpustiji otok, oda pere me svako malo i sve češće ALi ježi ga, imamo planove, dvoje male djece koju treba tek još iškolovati i izvesti na put, i tako..kompormisi kompromisi..

Ja, fax, ne radim, nikad nisam bila u Njemačkom sistemu, ali radim preko bare i plaćam porez u Njemačoj na ono što godišnje zaradim, kada radim.
Radno vrijeme, nema ga, zato i imam duge pauze jer bi inače poludila, i zato često i kažem da zapravo ne radim jer to šta sam izabrala se ne radi, već se živi, a sad kako ću to sa djecom, vjerojatno sad dok su mali nikako, a kad porastu već nekako.
Moja karijera, nula. Nema tu karijere, već ili ćeš opstat ili propast.

Evo stara, to ti je s moje strane.

Inače da zašećerim još malo, ovdje živimo u malom stanu, naš je doduše kupili smo ga, ali je stan i mali je, a u Hr imamo kuću sa 1500 m2 okućnice tj. zelenila (!) i dvoje male djece!
I sad nemoj me pitati zašto smo ovdje, mogla bi o tome napisati roman kad pogledam naš život unazad 20 godina, što se sve izdešavalo, gdje smo sve bili i pokušali i zašto smo se na kraju za dogledno vrijeme skrasili tu gdje trenutno jesmo, ali to je život, nikad po ravnoj crti, tj. pravocrtan.

[seni]

Ajme safran, otišli smo već sa Njemačke u naše krajeve, te ako sam ja dobro razumijela, cure su se referirale na ovdje, te iz toga su proizašla moja pitanja. Nije to ništa osobno. Pusa.

Naravno da ima 8 - 19, ja samo htjedoh reći da to nije ni 50 ni 90 posto. Evo vidiš i ti tvoj muž niste oboje 8-19. Osim toga, da li sam ja razumijela dobro, da ti jos studiras.
No ono, sto bih ja potcrtala u tvom postu, jest: tvoj muž je izabrao, ti si izabrala. A život nije samo onih par godina kad su djeca mala.

A prije nego sto krenem u današnji dan koji će biti 8 - 19 ( sutrašnji će biti kraći)
još jedno pitanje u vezi ovih zadnjih postova.

Na placu ste. Jedna kumica prodaje svježi prekrasnu salatu za 6 kuna. Druga prodaje uvelu i smežuranu. Isto za 6 kuna. Koju ćete kupiti?

[šafran]

Ne, ne ne studiram, davno ja odstudirah svoje u Hr, a ovo što sam izabrala da radim nema veze s onim što sam studirala, ono, ne pitaj. Dami je netko rekao prije 20 godina kako se život može posložiti rekla bih mu da je lud

Samo da još dodam ovo za to njihovo službeno radno vrijeme da netko ne pomisli da se ovdje radi 9 sati, radi se 8 isto, samo što po njihovom zakonu ima pauza od 1 sat koju moraš iskoristiti.

Tek sad čitam ove zadnje postove, ja bi valjda kupila ovu lijepu sviježu, gdje je kvaka?

[casa]

ne znam kako smo došli do ove teme :D al ne kužim baš casa što želiš reći.
i ja radim za državu i isto izvlačim novce iz eu fondova i imam entuzijazam i ne kužim sad baš to pravo da ti se neda i plus toga da si još jalan na onog kojemu se da.
da si kod privatnika - imao bi pravo da ti se neda i da pored tebe prolazi baba s kolačima?
a kad je država u pitanju, onda nema veze?
i ne treba nagraditi te koji vuku, nego im ubiti svaki entuzijazam jalom?
dosta surađujem s općinama, i bez ljudi koji vuku, koji pripreme taj projekt, koji isfinanciraju kanalizaciju kroz eu fond (a šta im to treba, ionako su, realno, zaštićeni ko lički medvjedi), koji pusta izvješća pišu o svakom potrošenom centu - nema razvoja. i onda šta, kad vide da se ne cijene, a bome nakon koje godine i oni izgube svaku volju i poput kolege u kancelariji do, ode dva sata na marendu, obavi što ima i ode doma. i istu plaću ima kao i prije. kod jedne sam vidjela iznad stola natpis koji je sama sebi napisala - svaki put kad imaš neku dobru ideju, sjedi, zapali cigaretu i proći ćete.

Pa cijeto, rekla sam da ljudi imaju pravo da im se ne da raditi nešto extra, nešto što nije u osnovi njiohov posao ili u slobodno vrijeme dok rade svoj posao pošteno ( pod pošteno mislim cijelo radno vrijeme najsavjesnije i najprofesionalnije što mogu.- Recimo kad čovjek prevodi, lako izačuna da ako priča na telefon 3 minute, piški 5, dangubi bespućima interneta 10.. gubi 36kuna. )I velika je zabluda hrvatskog javnog sektora da oni koji normalno i pošteno rade svoj posao trebaju biti posebno cijenjeni, a zapravo bi svi oni koji to ne rade nego kafenišu pola jutra, a drugu marendaju trebali dobiti otkaz, pa bi za one entuzijastične ostalo i nagrada i poštovanja.
I još jedna stvar, nije li neplaćeni prekovremeni rad zapravo rad na crno? Ne oštećuje li se tako zapravo država, ne snižava li se tako cijena rada i ne obavlja li se tako posao u prosjeku manje kvalitetno( jer smo umorni)?
O ovom kružnom argumentiranju svog nerada, mislim isto što i o razmišljanju kako su kolege koje ne idu na godišnji ili koji rade dulje moj problem. Kao što to da se netko trudi ne ići kući prije 7 već uvijek pronaći što može raditi nema nikakve veze da ja u 4 idem kući, tako ni to da netko kafeniše i marendaje nema nikakve veze s tim da ja radim. I zapravo ne znam kako se takva argumetacija tako ukorijenila... To je u razini s... moji doma ne vole grah pa ga ni ja više neću jesti, ili moj muž soli spremljen ručak pa ću mu zamjerat...

[seni]

Pa kvaka je u tome da ako hoćeš dubinski razumijeti situaciju moraš se postaviti i u kožu onima tko nudi i u kožu onoga tko prodaje.
A da bude jos zapetljanije, jos jedno pitanje.
Dijete vam kreće u školu. Imate mogućnost birati učiteljicu.
Jedna je dobra, korektna, druga je izvanredna. Koju ćete izabrati?

Ako ćete izabrati izvanrednu, (sto pretpostavljam) zašto očekujete da drugi biraju korektnu.
No svemir je ipak postavljen dosta suvislo, pa tih izvanrednih ima u prosjeku malo. Pa svi nadu svoje mjesto pod suncem. Osim toga postati u poslu jako dobar i " nezamjenljiv" se moze postati na razne načine. Nije 08 - 19 jedini. Pogotovo danas.
Neka vrsta konkurencije je sastavni dio ne samo posla, nego i života općenito. Neke bitke ne ne moraju biti, ako se ne želi.
Na neke smo prisiljeni. No ljudi koji žele više i puno, nisu krivi. Njihovo je pravo da grizu ko mladi lavovi. To nam nekada bude jako nezgodno, ako sami nemamo ambicija mladih lavova.
No ponekad nas to inspiriran na priličite uz ere, pa uđemo na neki način i zahvalni mladim lavovima.

[seni]

Na priličite uzlete

[Bubilo Bubich]

Uh, koliko tema i pravaca... ja sam stala tamo negdje kad se pričalo da tko to radi puno, tj. ima takvo cjelodnevno radno vrijeme, pa sam samo htjela dopuniti tu listu... Među meni poznatima, ima ih dosta u ovoj kategoriji od 9 do 17h, koja je nekad prije djece (i sada među onima koji nemaju djece) zapravo češće do 17.30 ili 18.00. Zato što se uvijek sjeti netko da mu nešto baš tad ili odmah rano ujutro treba, ili si se zadržao na nekom sastanku pa ti fali barem sat vremena u danu za mailove i sl. To su oni neki poslovi oko npr. marketinga, kreativnih industrija i raznih agencija oko marketinga, revizorske kuće, neki poslovi u bankama, neki IT poslovi - to su primjeri ljudi oko mene koji u 17.30 još čuče u uredu, i "samo da pošalju još jedan mail." Među prijateljima i poznanicima ih imam puno, među drugim mamama u vrtiću samo jednu - ostale se uvijek čude gdje sam ja do 18h i zašto je mali s bakom.

Nekad, kad je panika tih 17.00 nema kraja, i kao što kaže Mima, postanu 14, 16 ili 24h u komadu, rad vikendom, noću i sl., ali to preživiš.
I još sam naučila da kad u 16.57 stišćeš shut down i osjećas se bezveze jer svi ostali (bez djece) još niti ne dižu glavu, tj. dignu kad vide da si ti ustala i kažu "A već je 5". E, i ti se tad osjećaš bezveze jer juriš po dijete, ali realno u 18.00 nema više nikoga u uredu. Znam po onim danima kad su rokovi i kad ostanem puno duže. Da u tih sat vremena nakon 17h lagano jedan po jedan odu. I iako mi je bezveze da dok prolazim kroz ured prema vratima svatko kraj koga prođem pogleda na sat, znam da će kroz pola sata ili 45 min otići svi. A to mi ne igra veliku ulogu u životu što netko ostane toliko iza mene, i ja sam nekad pod normalno izlazila tek oko 18h da sve dovršim, sad više ne ostajem, nego uguravam do 17h.
Kažem, kad je panika svi radimo dan i noć, kad nije, ovi koji ostaju sat duže od mene, mislim da ne rade neravnotežu u svemiru mog posla , samo im se "ljepše vidi" da nisu u 17.00 na vratima. Ali malo po malo, sve nas je više koji u to doba jure prema vratima... i to je život...

O čemu smo na kraju raspravljale?
Dosta sam u zadnje vrijeme čitala forum, neke stare teme i postove, i jako, jako često se vraćamo na tu ravnotežu, tj. neravnotežu posla i obitelji. I većina nas uvijek kaže da žele i vole raditi, i ne žele biti doma (osim možda neko kratko vrijeme kad su djeca jako mala). I skoro svi uvijek kažu da im je premalo 4 sata s djecom. Ali što da radimo?

Ja bih voljela da mogu dobiti 2 sata u danu više. Npr. ona 2 sata od 22h do ponoći, kad ionako ništa ne radim, tj. kao odmaram - buljim u neki ekran, a u boljoj varijanti čitam knjigu ili se družim s mužem. U to doba nikad ništa neću raditi po kući (premali stan, probudila bih djecu, a i pusti me na miru s rintanjem još i u 22h).

Moja mama radi do 14.30, ali ustaje u 5, i u 22h nikad nije budna. Želim li ustajati u 5?

Mislim da bi mi bilo lakše da barem jedno od nas radi od 7 do 15h, a drugo od 9 do 17, da se podjelimo oko jutarnjeg i popodnevnog vođenja i odvođenja u vrtić. Ili da mogu raditi 6-7 sati za samo nešto manju plaću, ali moj posao se ne može tako organizirati. I što mi onda preostaje? Pa da ne radim sve svaki dan, mislim oko kuće i hrane - jedan dan će biti čisto, drugi neće, 2 dana kuhano i zdravo, 3. dan prženo iz konzuma. Preostaje mi da si svaki dan radimo svoju malu ravnotežu.

I tješim se, da su, kad smo mi bili mali, starci radili do 14h, i bili u pola tri doma. Ali su se zapravo puno manje bavili nama nego mi sada svojom djecom. Ne generaliziram, govorim za svoju obitelj. I iskreno osjećam da, uvijek se radilo puno - u polju, u tvornici, ali mislim da nikada nismo bili toliko okrenuti djeci i njihovim potrebama.

[Bubilo Bubich]

I još se zapravo pitam je li svemir/država/društvo dužno meni pomoći u toj ravnoteži i neravnoteži? I samo meni s bebom od 10 mj. ili i Mimi s curom od 10 g.? Meni s malim kreditom, tigriću bez kredita, Deaedi s velikim kreditom? I čime to? Radnim vremenom vrtića i roditelja, subvencijama za djecu (i postojeću i željenu)... ?

Ja ne znam. Seni?
(može i sutra, kad bude lakši dan ).

[tigrić]

joj već vidim da ću danas na poslu opet jedva stizati sve napraviti jer ću non stop visiti na forumu!!! kad je sve tako zanimljivo....neda mi vrag mira....zatvorim forum, pa za par min, daj da samo škicnem jel ima kaj novog....uh

[Mima]

casa, možda u školi profesor ne ovisi o tome kako mu druge kolege rade, ali mislim da u većini firmi nije tako, nego moj posao ovisi o poslu koji neki moj kolega napravi ili ne napravi - pa ako ja sa svojim poslom moram čekati da drugi nešto završi, ali pak ako netko radi deset sati pa ispada da se mene čeka - onda me se to itekako tiče.

Inače se potpuno slažem sa tvojim postom, ljudi koji rade pošteno i predano svoj posao osam sati nisu trula salata, čak i ako nemaju "iskru u oku" (kako se to govorilo u mojoj ex firmi) ili nisu proaktivni (kako se to govori u mojoj sadašnjoj firmi) svejedno ne znači da su neradnici - možda su oni sa iskrom u oku zaslužili neke dodatne bonuse, ali ovi bez nje nisu zaslužili da ih se proglašava lijenčinama.

[casa]

Pa, u privatnoj školi/školama u kojoj sam radila jaaako si ovisio o drugima i drugi o tebi... Na način da smo same pisale nastavni plan i program i same pisale udžbenike za nastavu, pa kad kolegica kasni, onda ja moram pred 10 odraslih ljudi koji su skupo platili tečaj reći da iako je tečaj počeo knjiga nema, što je nelagodno, pokvari mogućnost ugodnog radnog okruženja u grupi i ruši mi postotak nastavljača odmah u startu, i obrnuto ona za mene. I sad, kad sam tamo došla, brzo mi je jedna starija rekla: Ako ja kasnim, nisam ja tebi kriva. Ja sam kriva šefu, a šef je tebi kriv. I tako sam uvijek shvaćala kašnjenje. Ovi koji završe prije, pa se mene čeka jer radim normalnim tempom, također ne vidim povezanim sa mnom. Oni će za nagradu sljedeći put moći dobiti višu satnicu ili birati grupu, a ja neću. Mislim da danas ljudi ponajprije sami sebi stvaraju taj osjećaj pritiska, ovo s pogledima kolega iz ureda kad odlaziš u pet, pa onda se maltene ispričavaju što rade do kraja radnog vremena a ne dulje, dok s druge strane većina smatra normalnim na poslu telefonirati mami ili mužu i dogovarati nedjeljnji ručak ili surfati... A o tome da je uskladiti majčinstvo/roditeljstvo i posao ili pak partnerstvo i posao teško, pa život kao takav je težak... onoliko koliko ga sami takvim vidimo...

[seni]

ljudi koji predano i posteno rade svoj posao, a ni oni koji ga malo manje predano rade, ili ga uopce ne rade predano. nisu nikako trula salata. pitanje je formulirano u smislu toga kako odlucujes kad biras, a kako odlucujes kad nudis. a ne u smislu da nekoga proglasavas trulom salatom.
a ima i drugi primjer sa uciteljicom. eto podsjecam nas na sve one bezbrojne postove na forumu o skoli i uciteljima. koga mi biramo, ako mozemo, svojoj djeci?

imali li veronika pravo nuditi svoj sir i maslac? mozda zena radi 15 sati na dan. na kraju krajeva imamo vindiju, dukat sto ne?
pa i u Sovjetskom Savezu i DDR- u si imao samo jedan proizvod.

dakle, sasvim je razumljivo da covjeku nije najljepse kada na poslu ima one koji grizu, jace, rade duze i opcenito hoce se brzo uspeti na hijerarskijskoj ljestvici? razumjem ja da to moze covjeku biti problem, jer se osjeca da je pod stresom.
no sto treba napraviti? zabraniti im da iskacu iz okvira?

no zasto smo poceli kupovati zaru i hm? oni su isto iskocili iz okvira jelte? mogli smo ostati kod, name, vartexsa.

naposlijetku, ja sve manje razumijem u kojem svijetu vi mislite da mi zivimo?
u socijalizmu ex jugoslavije krajem sedamdesetih?

eto vertex mi je na drugoj strani prigovorila da ja na sve kazem: to je zivot. a da se u ovoj raspravi radi kako da poboljsamo situaciju.

evo ja se stvarno tu trudim vidjeti te prijedloge (ne samo na ovoj, nego na svim ovakvim temama)
jedino sto sam do sada razaznala je sljedece (karikiram malo):
da bi bilo super da se mame vrate kuci
da bi bilo super da dam Drustvo!!! yes, yes placa da mi recimo 10 godina ne radimo, pravimo tiramisu, i secemo.
u malo naprednijoj varijanti se:
mame ne vracaju kuci, nego mama i tate su kuci u 1500. sati, nitko ne radi vise i ne bi trebao
ako nam je slucajno tesko i imamo problema: hallo svemir, dodi, trebam te

ako sam slucajno nesto previdjela, ispravite me

a pri tom naravno da ne zaboravimo:
nisi luda kupiti one fensi smensi manufakturne mermelade od murve, vidis kako je u lidlu sve jeftinije.
i zamisli ti one bezobrazne vujice, ili neba ili hadid, evo u hm sve troduplo jeftinije.
i zamisli ti to,ovaj je izumio singericu, a nije s nama sjedio kod snajdera i ono mic po mic, ubod po ubod.

ako negdje ima takva zemlja, ili komadic zemlje, javite mi, ja odmah kupujem kartu.

[Deaedi]

lj

a pri tom naravno da ne zaboravimo:
nisi luda kupiti one fensi smensi manufakturne mermelade od murve, vidis kako je u lidlu sve jeftinije.
i zamisli ti one bezobrazne vujice, ili neba ili hadid, evo u hm sve troduplo jeftinije.
i zamisli ti to,ovaj je izumio singericu, a nije s nama sjedio kod snajdera i ono mic po mic, ubod po ubod.

ako negdje ima takva zemlja, ili komadic zemlje, javite mi, ja odmah kupujem kartu.

Ma kakav hm, to je brendirana odjeća, ajmo na trešnjavački plac, tamo ima svega još jeftinije, piše made in hrvatska, nema veze šta ustvari je iz Kine i ko zna koliko toksično, jer je prešvercano bez ikakve kontrole....

I ne kupuje se marmelada u Lidlu, nego ajde na Zelenu tržnicu po jeftine šljive (ko zna odakle uvezene, ali bitno da piše da su domaće), pa kuhaj satima i onda se čudi kako ti je račun za struju ili plin radi tih 5 teglica veći 200 kn.

[Deaedi]

I još se zapravo pitam je li svemir/država/društvo dužno meni pomoći u toj ravnoteži i neravnoteži? I samo meni s bebom od 10 mj. ili i Mimi s curom od 10 g.? Meni s malim kreditom, tigriću bez kredita, Deaedi s velikim kreditom? I čime to? Radnim vremenom vrtića i roditelja, subvencijama za djecu (i postojeću i željenu)... ?

Ja ne znam. Seni?
(može i sutra, kad bude lakši dan ).

Iskreno, ja bi najradije da mi država ne pomaže...jer mi sad pomaže na način da mi je dijete u vrtiću, ali ga plaćam duplo i to još 2x, i kroz veći prirez i veću cijenu samog vrtića...nekad si mislim da bi radije da nam je država ogranizirana po jednoj od 2 krajnosti: totalna jednakost svih i totalna socijalna država (totalna regulacija svega, tako je valjda bio zamišljen komunizam, ali u tom idealu nije u praksi zaživio) ili pak totalni kapitalizam (neoliberalizam), da se sve plaća ali da se i državi daje ništa ili malo, da sve regulira tržišna ponuda i potražnja. Iskreno, ne znam koja mi je opcija draža/mrskija....

[seni]

I još se zapravo pitam je li svemir/država/društvo dužno meni pomoći u toj ravnoteži i neravnoteži? I samo meni s bebom od 10 mj. ili i Mimi s curom od 10 g.? Meni s malim kreditom, tigriću bez kredita, Deaedi s velikim kreditom? I čime to? Radnim vremenom vrtića i roditelja, subvencijama za djecu (i postojeću i željenu)... ?

Ja ne znam. Seni?
(može i sutra, kad bude lakši dan ).

sad vrlo ukratko.
svemir prioncipjelno nista nije duzan. nije fer, ali je kauzalan. ali je evolucijski pametan, pa gleda da nekako sve ne ode do vraga.

i u stalnoj je dinamickoj ravnotezi, koja svako toliko ode malo turbulentno lijevo, desno, ili uopce iskoci iz tracnica, pa milijuni popadaju po raznim ratistima, ili ih pokosi kuga (sacuvajnsboze takvih situacija)
a sadasnji europski svemir, nama svima pomaze u ravnotezi i neravnotezi na ovaj ili onaj nacin. sto mi to ne vidimo i na to smo se navikli je drugi par cipela.

[vertex]

seni, ali ako si jedino to (i sve to) što si nabrojala razaznala na ovoj temi, onda je evidentno samo to da si čitala s predumišljajem, i nisi dala činjenicama (tj. napisanome) da te zbune.

[Carmina406]

Da da,neke pokosi kuga a neke vec godinama sustavno "kosi" prijava od 2000 i nesto sitno kuna na puno radno vrijeme. Ali nema to veze sa svemirom vec s nasom trulom politikom


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Peterlin]

Da da,neke pokosi kuga a neke vec godinama sustavno "kosi" prijava od 2000 i nesto sitno kuna na puno radno vrijeme. Ali nema to veze sa svemirom vec s nasom trulom politikom


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

To je istina, ali tak dugo dok ljudi to prihvaćaju, ništa se neće promijeniti. Slažem se sa seni da čovjek UVIJEK ima mogućnost izbora. Ne moraju to biti baš neke sjajne mogućnosti, ali izbor postoji. Uvijek. Ona je izabrala da ne živi u Hrvatskoj. Ja sam izabrala da živim u Hrvatskoj. Ona je izabrala da radi takav-i-takav posao. Ja sam prije 10 i više godina izabrala običan posao i odustala od šefovskog (Bogu hvalim tu odluku do dana današnjega). Netko odabere da bude podstanar. Netko odabere kredit. Izbor UVIJEK postoji. A što se tiče politike, postoje izbori !

[vertex]

Neke vrste izbora postoje, bez sumnje. Ali, s druge strane, na nekoj nedavnoj temi o feminizmu su se jako ozbiljno uzimali u obzir pritisci koji se vrše na žene i guraju ih u njihove tradicionalne uloge, čak i oni u formi tekstova o zdravoj hrani i prednostima dojenja. Otkud tolika dvostrukost kriterija?

[Deaedi]

To je istina, ali tak dugo dok ljudi to prihvaćaju, ništa se neće promijeniti. Slažem se sa seni da čovjek UVIJEK ima mogućnost izbora. Ne moraju to biti baš neke sjajne mogućnosti, ali izbor postoji. Uvijek. Ona je izabrala da ne živi u Hrvatskoj. Ja sam izabrala da živim u Hrvatskoj. Ona je izabrala da radi takav-i-takav posao. Ja sam prije 10 i više godina izabrala običan posao i odustala od šefovskog (Bogu hvalim tu odluku do dana današnjega). Netko odabere da bude podstanar. Netko odabere kredit. Izbor UVIJEK postoji. A što se tiče politike, postoje izbori !

Izbor postoji samo u teoriji, ako su posljedice iste.

Npr. podstanarstvo vs. kredit za stan. Ako ne radiš i ne možeš plaćati jedno ili drugo, na ulici si. Gdje je tu razlika?

[marta]

Neke vrste izbora postoje, bez sumnje. Ali, s druge strane, na nekoj nedavnoj temi o feminizmu su se jako ozbiljno uzimali u obzir pritisci koji se vrše na žene i guraju ih u njihove tradicionalne uloge, čak i oni u formi tekstova o zdravoj hrani i prednostima dojenja. Otkud tolika dvostrukost kriterija?

Ma nije to dvostrukost kriterija. Da parafraziram, neke životinje imaju više izbora od drugih.

Meni to naglašavanje izbora djeluje kao trljanje soli na ranu. Kao, šta cmizdriš, sama si izabrala. Najčešće između jada i bijede.

To što sam ja izabrala da budem doma do 2.5 godine starosti 3. i 4. djeteta ne poništava činjenicu da sam nakon što sam rodila prvog, morala na posao kad je imao 15 mjeseci. A najviše mi je tada trebao duži dopust. Pa sam izabrala između bijede i ostavljanja djeteta u vrtiću. Sjajan izbor nema šta.

Mislim, moglo bi se tako reći i da je zapravo jedina stvar oko koje covjek nema izbor - smrt. Ali ako bi zagrebali u teorijsku fiziku 20. i 21. stoljeća, vjerojatno bi i to postalo upitno...

[marta]

Izbor je ko u dućanu prije 30 godina:

-"Pošto kava?"
-"Nema kave."

[Zuska]

Rekla bih da prije postoji privid slobode izbora.

[Peterlin]

Rekla bih da prije postoji privid slobode izbora.

Sorry, ali ne slažem se. Druga je stvar kako prihvatiti izbore koji nam se nude. Ili kako napraviti mogućnosti za nove izbore... Ljudi se teško prihvaćaju promjena, kako u privatnom životu tako i u poslovnom.

Pazi ovdje: http://www.alinea.hr/090-aksiom.html

Evo, da se ne morate probijati kroz linkove:

DESET AKSIOMA TEORIJE IZBORA (Teorija izbora, str. 294-297; skraćeno)

1. Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami. U praksi, ako smo spremni snositi posljedice, a to su gotovo uvijek teška kazna ili smrt, nitko nas ne može natjerati da učinimo nešto što nećemo. Pod prijetnjom kazne rijetko ćemo ono što radimo napraviti dobro. (...)

2. Sve što od ljudi možemo dobiti ili im dati jest informacija. Kako ćemo se nositi s tom informacijom pitanje je našega ili njihova izbora. (...)

3. Svi dugoročni duševni problemi su problemi odnosa. Djelomičan uzrok brojnih drugih problema, kao što su bolovi, nesvjestice, slabost i neke kronične bolesti - uobičajeno zvane autoimune bolesti - bolesti su odnosa. (...)

4. Problematična veza je uvijek dio našega sadašnjeg života. (...)

5. Ono što se dogodilo u prošlost i što je bolno čvrsto je povezano s onim što radimo, no stalno vraćanje na bolnu prošlost može učiniti vrlo malo ili ništa za ono što trebamo učiniti sada - poboljšati važnu postojeću vezu. (...)

6. Pokreće nas pet genetičkih potreba: preživljavanje, ljubav - pripadanje, moć, sloboda i zabava. (...)

7. Te potrebe možemo zadovoljiti samo ako zadovoljimo sliku ili slike u našem svijetu kvalitete. Ako u svoj svijet kvalitete stavimo slike koje ne možemo zadovoljiti, odbacujemo slobodu.

8. Sve što od rođenja do smrti možemo činiti jest ponašati se. Svako je naše ponašanje cjelokupno ponašanje, koje se sastoji od četiri nedjeljive komponente: aktivnosti, mišljenja osjećanja i fiziologije.

9. Sva su cjelokupna ponašanja definirana glagolima, najčešće infinitivom ili glagolskom imenicom, a ime dobivaju po najprepoznatljivijoj komponente - primjerice, odabirem depresirati, umjesto patim od depresije ili depresivan sam. (...)

10. Sva su cjelokupna ponašanja izabrana, no neposrednu kontrolu imamo samo nad komponentom aktivnosti i mišljenja. Međutim, svoje osjećaje i fiziologiju možemo kontrolirati posredno, kroz načine na koji odabiremo razmišljati i djelovati. (...)

[šafran]

l

dakle, sasvim je razumljivo da covjeku nije najljepse kada na poslu ima one koji grizu, jace, rade duze i opcenito hoce se brzo uspeti na hijerarskijskoj ljestvici? razumjem ja da to moze covjeku biti problem, jer se osjeca da je pod stresom.
no sto treba napraviti? zabraniti im da iskacu iz okvira?

no zasto smo poceli kupovati zaru i hm? oni su isto iskocili iz okvira jelte? mogli smo ostati kod, name, vartexsa.

Ja bi se samo kratko osvrnula na ovo, gore si pisala i o mladim tigrovima, ja se slažem, konkurencija je dobra, ona tjera naprijed, potrebna je. A sad da nam nije milo ako nismo i sami mladi tigrovi, nije, pogotovo ako imamojoš i potmostvo koje traži vrijeme i to puno vremena, sve ono što smo već naprijed ispisale o tome..

A zara, hm i ostali, i zašto kupujemo tamo, to je mislim već jako široka tema povezana sa ciljanim nametanjem, marketinškim smicalialcama, pshilogijom čovjeka koju su razradili do u tančine pa su naprijem čak išli dotel da skeniraju gdje prvo kupac gleda na koje police i na kojim bojama, oblicima itd.. zadržava najduže pogled, pa onda šta ja znam najskuplje proivode istaknu negdje oko sredine, a one jeftinije, ali iste kvalitete tutnu negdje postrani da ih i ne zamjetiš itd..

[Carmina406]

Rekla bih da prije postoji privid slobode izbora.

debeli potpis uklesan u kamenu



Za neke postoji izbor,ali neda im se poduzimati nista

Ali za neke je druga opcija zivot na ulici





Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[šafran]

I da još dodam, vidim sad Martin post, kupujemo često i iz ljenosti, pa žurba i kronični nedostatak vremena da prvo djetetu objasniš zašto ne treba imati zaru ko i sve njene frendice, i tako svaki puta, pa da pročešljaš gdje ima to i to što joj treba, a da je jeftnije i iste kvalitete ko ta nesretna zara, i još da odeš do tamo to i kupiš, ako nnije već rasprodano...inače mrzim marke i jako se živiciram što ih već vrtička djeca napamet znaju i klasificiraju, ljuti me to do zla boga.

[marta]

šafran, čini mi se da si promašila bit mog posta.

[Deaedi]

Peterlin, ovo sto si citirala je teska teorija...A ja mrzim teoretiziranje i filozofiranje...Zivot je nesto sasvim drugo od ovakvih teorija.

[šafran]

Ne, ne kužim o čemu pišeš gore, u žurbi sam jel se mali treba svaki tren probuditi, pa nisma ba najbolje sročila, ono št si ti gore napisala o izboru je mene samo potaklo da se još nadovežem sa komentarom na to zašto kupujemo u zari, hm itd..često smo manipulirani, a da toga nismo ni svjesni to sam htjela reći.

[šafran]

Đizus, sorry, htjela sam reći, kužim o čemu ti gore pišeš!

[Carmina406]

Evo i ja kupim u Zare (naocale od 70kn i baletanke od isto toliko) mozda sam mogla i jeftinije,al da dodem do toga jeftinijega moram platit parking (ili kaznu) i potrosit nesto goriva....u krajnjoj liniji mogla sam zivit i bez naocala


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[marta]

Meni se ne sviđa to kad teže životne izbore banaliziramo usporedbama s neznamnapamet, Bulgarijem i naočalama iz Zare.