I usporedba s drugima katkada zna potplesti nogu i stvoriti frustraciju. Natjecateljski duh je dobar,ali treba imati u vidu da nešto što nama djeluje idealno (nečiji brak,odgoj) iza zatvorenih vrata može biti itekako ružno,može i nemora. Nemojte propadati u zemlju od srama ako vam djete od tri god vrišti u trgovini a do vas stoji mama čiji trogodišnjak mirno sluša svoju mamu,možda se taj isti još jučer bacao po podu a vi to niste vidjeli. Možda i nije,nije ni bitno. Možda to dijete vrišti u sebi. Ostanite smirene,sve prolazi. Nije moje dijete prvo izmislilo bacanje po podu,neće biti ni zadnje. Idemo dalje. Držite se vi koji ste u "fazi" mi polako izlazimo iz nje