nisam takav roditelj da bi preko novina organizirala potragu za izgubljenom igračkom, iako mi je na prvu palo na pamet da bi to za devetogodišnjaka bila zanimljiva pustolovina: "potraga za izgubljenom igračkom". Ne svidja mi se, naravno, ni članak u 24, nimoguće posljedice istog...ali, kada odmaknem prvi dojam, pitam se zašto je ok da devetogodišnjak nosi u kinu yu-gi-oh karte (što moj bi u toj dobi), a ne plišanca. Ima li tu dijete problem ili mi odrasli, sa svojim stereotipima?
Moji se nikada nisu vezivali za igračke, ali je B baš u tim nižim razredima OŠ imao (i danas mu se mota po sobi) omiljeni jastučić (zapravo isto plišani motor).