Imam dojam da su situacije s kojima se daroviti susreću u vrtiću i u školi totalno različite, pri čemu je situacija u školi lošija, ali djeca su već malo veća, a roditelji su s vremenom oguglali na sustav i smanjili svoja očekivanjaorange80 prvotno napisa
Pretpostavljam da zbog toga nema baš puno o školskoj djeci.
O školskom sustavu i stavu nadležnog ministarstva ne trebam reći drugo nego da javna rasprava o pravilniku o praćenju darovite djece, koja je trebala biti završena u travnju, još uvijek nije zaključena. Ne vjerujem da i 6 mjeseci nakon isteka roka i dalje pristižu prijedlozi zainteresiranih - prije će biti da ni u ministarstvu nikog nije briga za njih, pa ni toliko da donesu pravilnik kojeg se ionako većina ne bi pridržavala jer u školama za to nema uvjeta (to su bili moje glavne primjedbe na prijedlog, ako ih je itko uopće pročitao).
Što se tiče tvojih specifičnih pitanja o djetetu, tu ti ne mogu puno pomoći - moj sin je, čini mi se, poprilično različlit od tvoje curice. Također je perfekcionist (to je, čini se, dosta česta karakteristika), ali je u glavi izrazito strukturiran, pa s tim nikad nije imao problema, kao ni s koncentracijom.
Problema sa socijalizacijom je bilo u vrtićkoj dobi, ali je to uspješno nadrastao, možda i pomoću radionica, a možda bi se tako i tako razvio po tom pitanju, teško je sad reći. Bilo kako bilo, sad nema s tim problema.
Ne znam što su vam u PCM rekli o tom tipu motivacije, koju spominješ, ali nekako mi izgleda da bi se s manjkom samopouzdanja i ta motivacija mogla istopiti, pa vodite računa o tome. Mene inače priča o motivaciji jako frustrira, jer već četvrtu godinu gledam kako od djeteta izrazito motiviranog za učenje postaje dijete koje rezignirano odmahuje rukom na učiteljicu i ono što mora raditi za školu. Sretna okolnost je što je prirođeni štreber (na mamu) pa te zadaće još uvijek na nešto liče, ali oko njih se ne trudi ni pol posto.
 |
|||
Odgovori s citatom