Moj je sad u drugom razredu. Učiteljicom smo prezadovoljni, i on i ja. Nema nikakvih problema. Ona potpuno razumije njegove specifičnosti (i ove jako iznad, a i one jako ispod prosjeka - ni u čemu prosječan), i baš sve dobro funkcionira. Zna biti razočaran kad nije sve 100% (osim likovnog, to mu ne ide i nije zainteresiran za ocjenu), ali nisu to više ni blizu frustracije kakve su znale biti.

Ne dozvoljavam mu puno praznog hoda, nije dijete kojem treba dati puno slobodnog vremena jer to njemu znači vrijeme pred računalom. Ima 3x tjedno nogomet, za sada 2x tjedno glazbenu školu, i još bi on dodatno učio njemački (to je jedino što mu je novo u školi, a time i najzanimljivije), ali za sad mu je ovo dosta. Vidjet ćemo drugu godinu hoće li krenuti u pravu glazbenu školu, ne znam kako bi to uskladio s nogometom.

Ne znam kako je kod vaše djece, kod moga se darovitost manje uočava na prvi pogled kako raste. Roditelji djece kod kojih se igra tek nakon nekoliko druženja shvate da je "neobičan" (ne u negativnom smislu).