safran, ja mislim da se mi uopce ne razumijemo.
koliko sam ja razumijela ovaj topik je poceo kao pitanje kao zivjeti s tim da standard u hrvatskoj ocevidno pada. i to je cinjenica. dakle kako se nositi s tim?

ja imam osjecaj, mozda je osjecaj krivi, da nas ti stalno pokusavas uvjeriti da je sve stvar samo stednje, prioriteta, nepotrebnih stvari, ovog, onog. (i onda te cvijeta lijepo pita kako da rasporedis 5.400 kuna na 4 clana familije)
te da se u zemljama EU-a zapravo zivi istim standardom kao i u hrvatskoj.

pa eto ja ne dijelim to misljenje. i u tom sam kontekstu napisala post. ne bih ja tu razvlacila ni poznanike ni prijatelje, niti razglabala sto je tko naslijedio ili sam stvorio, (a ima ih u svakojakim kombinacijama) ali mi vec malo postaje smijesno to tvoje uvjeravanje da ovdje maltene srednja i visa srednja klasa ne moze otici na rucak u neki normalni restoran ili kupiti knjigu, bez da se tri puta preznoji. ja ti vjerujem za tu tvoju doktoricu opce prakse, ali evo sad brojim na prste lijecnike i zubare koji poznajem - komada 7 (ni jedno od njih nema neku fensi smensi privatnu kliniku, nego ili rade u bolnici ili imaju ordinaciju "alle kassen") i bome ni jedno od njih nema problema sa odlaskom u restoran/pizzeriju/kavanu ili s kupnjom karata za kazaliste za sebe ili djecu.

ja uopce ne tvrdim niti mislim da se ovdije zivi rastrosno, ili da je pozeljno zivjeti rastrosno i iznad svojih mogucnosti.
dobro znam i na svojoj kozi koliko se radi, te koliko se naradis ako zelis nesto stvoriti. i to svuda i u hrvatskoj i vani. dobro znam da je financijska pismenost i pametno raspolaganje prihodom jako jako vazna stavka u zivotu.

i mislim da je jako jako velika razlika izmedu onih koji nemaju sve (tko uopce ima sve? bill gates?9 i toga da moras kao familija izaci sa 5400 kuna na mjesec.