Radimo li previše za svoju već prilično veliku djecu?

[pikula]

he he he koja će prije kapariti lol
ne znam isto od kud to titranje djeci, sve je to medvjeđa usluga na kraju
mislim skuhst ću im ja za ručak što vole, slušati o minecraftu itsl ima milion načina da se ugodi djeci a da se od njih ne radi putriće
Moji imaju odgovornost za svoje obaveze, stvari, higijenu postepeno od prvog razreda. Ja sam tu da pomognem, podsjetim, ali ne da oni leže na mobitelima, a ja slažem njihov veš. To moji rade kad su kod njih, meni zlo dođe. Djecs na kraju provedu dan ko da su ne daj Bože bolesni. Dođu doma prejedeni, oči suze od ekrana.... A moja mama slomljena, jadna i premorena

[tanja_b]

ne znam isto od kud to titranje djeci, sve je to medvjeđa usluga na kraju

Ne znam ni ja, ali se svakodnevno borim s time, jer se MM i ja razlikujemo u pristupu po tom pitanju.
Moj A. naravno predobro kuži kako funkcioniraju roditelji, a bogme i bake, pa tako mene sluša i nosi smeće, postavlja stol, slaže krevet, opere tanjur za sobom (ponekad ga treba podsjetiti, ali ponekad se i sam sjeti). A kad je sam s tatom, ili s bakom, ne radi apsolutno ništa, jer se oni svojski trude da se dijete slučajno ne bi moralo oko nečeg angažirati a on nije bedast da ih podsjeća što su njegove dužnosti.
Samo za usporedbu, ljetos smo bili dva tjedna kod mog brata i šogorice, i kod njih se samoinicijativno angažirao oko punjenja i pražnjenja suđerice (valjda zato jer to nema doma pa mu je bilo atraktivno ), a šogoricu je slušao bolje nego mene doma.