casa prvotno napisa
Moj sin je vrijedno, znatiželjno i strpljivo dijete. Čita samostalno stripove, piše rečenice ali ne odvaja riječi nego piše velike kobasice, broji do 40, zbraja i oduzima do 10 iako ne potpuno bez greške, precrtava uredno, razumije os simetrije i veseli ga dobijat zadatke, pogotovo nove. Ja osobno ne mislim ni da je iznadprosječno inteligentan ni darovit, već odrasta u obitelji s 8 godina starijim bratom i godinu dana mlađim bratom koji je darovito dijete, pa samo strpljivošću i znatiželjom drži korak. Ne mislim ja da on nije spreman za školu, ali nisam baš ni uvjerena da ga treba poslati ranije, a rođen je krajem osmog mjeseca. On je zadovoljan u vrtiću, koliko to može biti s obzirom na to kakav se sadržaj u našem vrtiću nudi. Ne pita za školu jer ove godine nije krenuo u predškolsku grupu, pa mu to nekako ni nije bilo u vidokrugu. Sad sredinom godine tete bi ga preselile u tu grupu i slale u školu. Meni se čini da bi one samo riješile svoj problem djeteta koje pita da se čitaju priče i koje traži da samostalno reže. Možda griješim, ali ne vidim u njemu neku potrebu za školom, a sad bi ga trebalo odvojiti od prijatelja iz grupe, nasred godine, bez neke pripreme, jer tako tete misle. Sve mi se to čini i naglo a i vjerojatno nepotrebno.Griješim li?