Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[marta]

Možda bi bilo bolje da ga pokušaš motivirati za nešto vrlo konkretno, što bi se nasslanjalo na njegove interese. Jerbo škola zna biti jako glupa i dosadna takvim klincima. Zašto bi se on trebao dodatno truditi oko nečega što odrađuje lijevom nogom, a uz to mu i nije pretjerano napeto? Bolje da radi nešto što je njemu baš, baš...

[Peterlin]

Možda bi bilo bolje da ga pokušaš motivirati za nešto vrlo konkretno, što bi se nasslanjalo na njegove interese. Jerbo škola zna biti jako glupa i dosadna takvim klincima. Zašto bi se on trebao dodatno truditi oko nečega što odrađuje lijevom nogom, a uz to mu i nije pretjerano napeto? Bolje da radi nešto što je njemu baš, baš...

X

Za mog mlađeg sina to je odradila glazbena škola.

Za starijeg - informatika (do danas).

[martinaP]

Možda bi bilo bolje da ga pokušaš motivirati za nešto vrlo konkretno, što bi se nasslanjalo na njegove interese. Jerbo škola zna biti jako glupa i dosadna takvim klincima. Zašto bi se on trebao dodatno truditi oko nečega što odrađuje lijevom nogom, a uz to mu i nije pretjerano napeto? Bolje da radi nešto što je njemu baš, baš...

Njemu je baš, baš - nogomet, za koji fakat nema talenta (iako trenira, i meni je to važno zbog fizičke aktivnosti). I donekle glazbena, samo donekle - isto postaje problem to što bez većih problema svira gradivo za 2-3 razred (on je 1. razred OGŠ), pa se buni zašto on svira teško, a prijatelj lagano.

I Minecraft, naravno .

[tanja_b]

Njemu je baš, baš - nogomet, za koji fakat nema talenta (iako trenira, i meni je to važno zbog fizičke aktivnosti). I donekle glazbena, samo donekle - isto postaje problem to što bez većih problema svira gradivo za 2-3 razred (on je 1. razred OGŠ), pa se buni zašto on svira teško, a prijatelj lagano.

I Minecraft, naravno .

Krenut ću od glazbene - u našem slučaju kao odlična motivacija pokazalo se sviranje uz druge (starije) učenike, uči od njih, pamti njihov program pa ga skida po sluhu... nikad nisam imala situaciju da se buni zašto svira pretežak program, baš suprotno, on bi još teže da mu profesorica dozvoli (a dozvoli mu dosta). Ok, moj ima profu koja je majstor motivacije, takvih nema puno, mislim da je tu imao ogromnu sreću.
Sve suprotno imao je u prva 4 razreda u osnovnoj - motivacija nula, gradivo koje bi mu i bilo zanimljivo doma, u školi mu je bilo bezveze. Za to mislim ipak da je glavninom zaslužna učiteljica. Ponavljam, spasio se prelaskom na predmetnu nastavu - prvo, nastavnici su različiti, pa se pred svakim može iznova dokazivati (a jako mu je stalo do toga ), drugo, gradivo je postalo zanimljivije, napokon uči o stvarima koje su ga i ranije zanimale ali ih nije bilo u školskom gradivu.

Nekako mi se čini da ne treba forsirati interes za samo školsko gradivo - to će ionako odraditi uz minimalan napor. Pokušajte sa zajedničkim razgovorima, knjigama, temama koje nemaju veze sa školom, nešto će se sigurno naći. Moj i danas uživa u vozikanju tramvajem po gradu i lutanju po nepoznatim kvartovima, nedavno smo zajedno odgledali izvrsnu dokumentarnu seriju "Kontinenti u pokretu", pa je produbio interes za to područje, grčku mitologiju već odavno zna puno bolje od mene. Ništa od toga nije naučio u školi, sve interese nosi od kuće.
I usprkos tome su mu igrice na tabletu omiljena zabava tako da Minecraft tako i tako nećeš izbjeći.
(Što se karaktera tiče - to je čista lutrija, ima dana kad ga sve oduševljava, a ponekad je sve grozno, jutro počinje rečenicom "danas mi je najgori dan", svađao bi se iz sporta, itd. - pretpostavljam da je početak puberteta + karakterne crte koje jače izbijaju na površinu)