Ne vidim slike od štenaca![]()
Snjeska, a kako vam je sa stencima? Je li to velika obaveza?
M. bi, naime, udavala Lunju.
A nismo ni mi sasvim protiv, ali se pitam...svasta. Koliko je to posla, kakvi su rizici za kuju, je li odgovorno na svijet stavljati jos stenaca pokraj tolikih lutalica, hoce li biti tuzne (i M. i L.) kad podijelimo stence, u dvoristu ili u kuci...
A s druge strane, citam da bi kuju trebalo sterilizirati sto ranije (sad joj je 14mj) ako se nece steniti.
Rado bih cula nekog s iskustvom.
Posljednje uređivanje od lunja : 13.02.2015. at 13:29
Lunja, ja sam netko tko je, ajmo reć, protiv parenja ako nije u svrhu popularizacije određene pasmine. A i to samo ako psi imaju pedigre, zdravi su i imaju dobre gene. Znači prijava legla, sve što ide uz to da bi bilo zakonski. Previše je pasa kao što i sama kažeš koji su napušteni.
Imam psa koji ima pedigre, ali je mužjak. Pošto nije česta pasmina, neće biti parnjak jer mi se ne da hodati po izložbama (mada je imao potencijala) i ostavljati masu love.. Mi smo ga kastrirali. Bolje nego da ga muče hormoni i tjerajuće kuje.![]()
I još nešto, nije dobro da se kuja stari prije 3. tjeranja. Uz to, parnjak bio isto trebao proći kontrolu kod veta. Znam za slučaj gdje je mužjak koji prenio bakteriju, jedva se izvukla uz operaciju vađenja maternice.
Kakvu kujicu imaš?
Imati štence je jako velika obaveza.
Moji su s nama u kući, u početku nemaju mogućnost termoregulacije pa ih je potrebno držati u toplom tako da ti opcija "u dvorištu" otpada.
Od kako su se rodili ni jednu noć nisam prospavala, sretna sam ako spavam 2 sata u komadu. Uvijek netko od njih zacvili i ja moram ustati vidjeti što se događa.
Ponekad štenci odbijaju dojenje pa ih moraš dohranjivati što znači svaka 2 sata bočica sa adaptiranim kujinim mlijekom koje nije ni malo jeftino.
Što se tiče ženke, u periodu skotnosti i dojenja potrebno je posebno paziti na hranu, opskrbiti je vitaminima.
Ponekad sam porod krene krivo pa je potrebno imati veterinara koji će ti u usred noći biti spreman napraviti carski. Carski košta cca 1000kn.
Ako porod prođe uredno, zna se dogoditi da zaostane neka posteljica i da ženka dobije sepsu. Ženke često uginu od sepse a iza sebe ostave leglo koje je onda potrebno othraniti na bočicu.
Nije nimalo lako. Mozda najteze od svega je pronaći dom za štence. Kako pronaći odgovorne ljude i znati da neće izbaciti štene na ulicu kada krenu na odmor, neplanirano ostanu trudni...A ti štence zavoliš i htjela/ne htjela vežeš se za njih.
To su neke osnovne stvari, ima toga još hrpa.
Moj uzgoj je još teži.
Ja, kao i Sarfila ne volim parenje samo zbog parenja.
Uzgajam kavalire po pravilima kinološkog saveza i po još nekim mjerilima koje sam sama sebi postavila.
Cilj je imati zdrave i lijepe jedinke određene pasmine, u ovom slučaju Cavalier King Charles Spaniele.
Moja ženka ima odličan pedigre i dva osvojena šampionata, prije svakog tjeranja ide na color doppler srca koji je uredan što znači da ima potpuno zdravo srce, da nije tako ne bih je parila.
Njen uzorak DNA sam slala u britanski laboratorij i isključila postojanje oboljenja od kavaliri mogu oboliti, što znači da će i njeni štenci biti zdravi.
Parnjaka biram jako pažljivo. Mora imati dobro porijeklo i mora imati uredne zdravstvene testove.
Uz sve to mora i dobro izgledati.
Za ovo parenje smo potegli do Italije.
Eto, htjela sam ukratko ali....
Tanči, ne znam zašto ne vidiš sliku :/
Snjeska i ostali, hvala vam, nadam se da ce ovo biti dovoljna argumentacija za sterilizaciju.
Jos bi se i dvoumila oko moralnih razloga i velikih obaveza, ali moram priznati da na zaostajanje posteljice nisam ni pomislila.
Kvalitetni štenci se uvijek prodaju, ali do tuda je put dug i skup.
Treba imati dobre roditelje s puno titula, a to sve košta i vremena i novca.
Naši su bili rezervirani prije rođenja i to sve za van Hrvatske po odličnoj cijeni, ali kad sve zbrojiš, nema zarade nikakve. Sretan si ako se pokriješ kolko-tolko.
Međutim, štancanje i parenje s bilo kojom kujom ne dolazi u obzir. Radije ništa.
Mi imamo mužjaka i isto u Hrvatskoj nema kvalitetne ženke za njega pa tražimo vani, a imali smo upit čak iz Meksika
Ne vidim je ni ja više :/
Evo ponovo
A tu je link na album, zadnje dvije slike su od sadašnjeg legla
http://public.fotki.com/snjeska/kavalirka/
Tanči, koju pasminu imaš?
ne smiju se stavljati slike, prema pravilima foruma. kako to ne znate?možeš staviti link na slike.
nije slika, ali je link
pa kad se svi hvale, da se malo i ja
došla sam izraziti divljenje Ziti, ima neki poseban pogled
izgleda totalno produhovljeno
štenčići su mrak!
evo i malo naših slika
http://public.fotki.com/Deaedi/mezim...039.html#media
na ovoj zadnjoj je poza kada bi ujutro trebao ići u šetnju
Posljednje uređivanje od Deaedi : 17.02.2015. at 10:46
Cure, prekrasni su vam ljubimci, svi od reda.
Štenci su krasni.
Deaedi, tvoj psić jako, jako sliči na moga.
Posljednje uređivanje od davorka : 17.02.2015. at 11:19
Kako perete deke i jastuke na kojima spavaju vaši ljubimci ?
Ja sam prije stavljala u veliku staru plahtu i onda u mašinu. Sada ne mogu naći plahtu, hoće li ostati dlake u mašini ako stavim deke direkt u bubanj ?
Ne bih voljela oprati našu robu i izvaditi je punu dlaka...
Posljednje uređivanje od rehab : 06.04.2015. at 12:47
imala sam sličnu dilemu, i na kraju se nisam usudila. Ali nije mi palo na pamet ovo s plahtom, dobra ideja![]()
Ja uvijek perem u masini. Poslije samo odvrtim jedan kratki program da se ispere i nema dlaka.
Sent from my Nokia_X using Tapatalk
Da se malo pohvalim:
danas je naš patuljasti pinč JChCro JChClub Sanacore Bobby Valentino osvojio u Varaždinu na izložbi:
1 EXC, CAC, CACIB, BOB (najbolji pas kategorije, spola i pasmine, ukratko- najbolji patuljasti pinč)
Ujedno je danas Bobbyu drugi rođendan pa mu od srca čestitam.
(dobio je i tortu u obliku kosti, haha)
Čestitke Bobbyu![]()
Nažalost, ne mogu svoje pse odgojiti jer je dečko protiv odgajanja, odnosno sabotira svaki moj pokušaj da ih dovedem u red. Ne želim da skaču na ljude, on ih nagradi svaki put kada skoče na njega. Ne želim da im je stalno zdjelica s hranom dostupna jer nemaju reda i onda izvolijevaju, nekada jedu, nekada ne. On im svaki put stavi zdjelicu i još me ošine pogledom da kakva sam da im ne dam jesti.
Već vidim da će tako biti i s djetetom. Ispadat ću kao stroga, zla gadura koja sve brani, a on super brižan i pun razumijevanja - za hireve i nered.
Psima, kao i djeci treba red i rutina. I stalno raditi na tome, čim malo popustiš, vrati te par koraka unatrag. I s mužjacima je to malčice teže.![]()
Zutaminuta, koja je rasa?
Mješanci su, on je u tipu vučjaka s kratkim nogama, a ona u tipu terijera. Inače su pametni i lako uče, ali to je nemoguće zbog dečka koji ih nagrađuje za bedasto ponašanje.
Uglavnom slušaju i vrate se kada ih on pozove. S mužjakom je bilo nešto problema oko vraćanja nazad ovo proljeće sve dok ga nisam dala kastrirati, čemu se dečko naravno jako protivio, ali nisam imala izbora. Ne može on meni otrčati preko cijele livade za kujicom i oglušiti se na poziv nazad.
kod nas sam ja ta koja je zakazala u odgoju psa i sad snosim posljediceimam kastriranog mužjaka od 10 godina koji i dalje ne podnosi ni jednog drugog odraslog mužjaka osim njih par koje poznaje od kad je bio štene. a kastrirali smo ga oko 1. rođendana. nas i još nekolicinu bliskih ljudi toliko posesivno obožava da ne voli kad nam priđe bilo tko nepoznat ili netko koji mu nije po volji. našoj mački također ne smije prići nitko tko ne prođe njegovu kontrolu. ima toga još, ali to je ukratko. sad točno znam gdje sam griješila i pas apsolutno nije kriv za takvo ponašanje nego ja. mm je otpočetka bio dosljedniji u ophođenju s njim i njega oduvijek i najbolje sluša, a ujedno ga i najviše voli. srećom, nikad u ovih 10 godina nije nikog ugrizao, ali režanje i lajanje su mu omiljeni sport kad mu nešto ne paše. vani mi je 90 % vremena na lajni jer nemam povjerenja u njega toliko da ga pustim samog. jedino u radijusu od parstotina m oko našeg stana ga pustim da malo slobodno šeta. ali i to pada u vodu ako slučajno naleti koji nepoznati pas ili pas kojeg ovaj moj organski ne podnosi. ali je zato kući prava maza. ne odvaja se od nas ni sekunde, jako je žalostan ako nismo na okupu, a ako nas ne vidi duže od pol sata to je takvo veselje da se sve mislim da će ga jednom puknuti infarkt od tih silnih emocija.
Ja mislim da je to normalno ponašanje.
Moj Bobby se identično ponaša.
Cure, imam jedno pitanje, ako mi netko moze riješiti nedoumicu. Ako se sjecate imam dobermanku, 2 g staru. Super je, slusa i sve, ali pojavio se problem sa lopticom kada je vise pasa u igri. Kad je ima drugi pas sve je ok ,trci za njim. Ali ako je loptica u njenom posjedu i netko joj je zeli uzeti "napada" ga, kesi se, rezi, prima ga za vrat. Ja sam uvjerena da nebi ugrizla,nikad nije, a mm misli da bi mogla. Zao mi je ne voditi je u park na igranje jer to jako voli, ali naravno ne zelim da se nesto desi. A u parku ubijek netko baca lopticu.
Eci, to je najnormalnije ponašanje. Izbjegavajte lopticu kada vas je više u parku. I da, mogla bi ugristi. Ona zasad samo upozorava, ali nikad ne znaš čim to radi. To su psi koji vole lopticu (jaaaaako je vole) i radje je šetajte negdje nego da skače s drugim psima dok netko ima lopticu.
Posljednje uređivanje od Sarfila : 19.05.2015. at 10:17
pa po meni to i nije baš najnormalnije ponašanje nego agresivno ponašanje. odnosno jest normalno za pse, ali nije nešto na što se ne reagira. to je radio i jedan pas u našem parku. oni su to prekidali naredbom dođi i nagradom kad dođe. drugi vlasnik je kažnjavao psa za takvo ponašanje spuštanjem u ležeći položaj. no, naši treneri nisu pobornici kažnjavanja psa. tako ad ne znam, ali nije mi baš simpa kad doberman reži![]()
Daleko je to od agresivnog... Koliko vidim ova Dobermančica se najnormalnije igra s ostalima i nema problem ako netko ima lopticu, no svoju ne da. Ni ja je ne bih dala i skroz je shvaćam, što su dosadni..![]()
Mi imamo cavaliera starog 1g i 2mj i on je jedna ogromna maza. Obožava i pse i ljude. Kad smo vani čim mu se netko obrati baca se na leđa i psima i ljudima. Ne bih rekla da smo ga razmazili, ali ga strašno puno mazimo i to je jedna ogromna ljubav i s njegove i s naše strane.
Doma sluša sve naredbe, dođi, sjedni, lezi i čekaj...vani ne sluša ništa, a pogotovo kad su drugi psi blizu. Sve si mislim možda je još premlad, zaigran?
Razmišljali smo upisati školu, pa ako zna netko u Zagrebu za neku dobru, molila bih preporuku.
Mitovski, jeste probali vani s motivacijom (keksić i sl.)?
Inače, znam kako vam je.... Imali smo baš gadnu situaciju s našim psom što se toga tiče.
Nismo probali...znači da probamo i vani s keksićom?
Iskreno, ne znam puno o odgoju pasa, a prijatelj koji cijeli život ima pse i predivno je vidjeti kako ga slušaju i s prvim je prošao školu, rekao nam je da ne isprobavamo sami jer da ako zeznemo onda je to teško ispraviti nego da upišemo školu.
Moram reći, meni je ovo prvi pas i kad su mi ljudi pričali nisam vjerovala da je to baš tako, ali taj pas je toliko ljubavi i sreće unio u naš život i baš uživamo. Npr. samo jedna od pozitivnih stvari, J. se inače ujutro teško budi i bude mrzovoljna a od kada imamo njega ujutro ju on dođe probuditi i ona se budi sa smješkom.
Mi smo išli u KOSSP kod Velesajma. Odustali smo negdje na pola tečaja, nije to bilo za nas...nekako mi se nije sviđalo da pas mora biti bezuvjetno poslušan, mi ga gledamo kao veliku mazu. Naravno da to nije baš dobar pristup, znam znam
Deaedi ne sviđa se ni meni da mora biti bezuvjetno poslušan, voljela bih da sluša osnovne naredbe, da zna da mi ne smije istrčati na cestu, da dođe kad ga zovem, a ne da moram po kvartu trčati za njim.
Da, dapače. On vam neće doći ako mu je nešto drugo zanimljivije. Morate postići to da mu budete zanimljivi. Keksić, pohvala, pomalo... Onda nakon nekog vremena samo pohvala u vidu maženja. Prvo to radite kada nema drugih pasa. Kad ga god pozovete, mora doći. Lako je doma jer mu ništa ne odvlači pažnju. I ja bih dodala ipak i malo strogoće. Za njegovo dobro.
Ovako je identično kod nas. I što god da mu Aron napravi, Filip se nikad ne naljuti. ♥
A da tek imate Šnaucera... Sijede smo dobili dok ga nismo doveli u red. Ima volju samo takvu...
Posljednje uređivanje od Sarfila : 19.05.2015. at 12:41