Sad možda i važem. Jer sve propitujem jer im više ne vjerujem. Meni nije ostalo ništa osim matematike. Očito je da moj brat i ja nismo jednaki. No ponavljam meni više nNIŠTA ne treba, ono što mi treba ne mogu više s ničim vratiti. Jednostavno ih drugčije gledam i vidim. Oduzeli su mi brata, mamu i tatu kakve sam mislila da imam i odnos s njima.
A ja sam ispala budala koja leti i pomaže im, a brat živi kat iznad i oni mene zovu kad trebaju pomoć. On i NZ ih ne doživljavaju ni 2%.
Žao mi je što više nikad to neće biti to.
I Sirius je li stvarno uredu da sam ja podstanar, a oni 2 stana ostave bratu?