Sori, Peterlin, po svom "dobrom" običaju nisam skužila da si knjigu linkala samo par postova poviše moga.

Na brzaka sam pogledala na Wikipediji o knjizi koju si čitala, i tako, bez da sam je čitala, uspoređujući fabule, ne bih rekla da su same fabule iste.

Vezano za nedavno izmaštane filmske i književne apokalipse (film“ Children of Men“ – ljudi postaju neplodni, a obespravljeni i izbjeglice prodiru u gradove, a dio njih traži skupine ljudi s kojima će graditi novi svijet, pa onda film kojemu sam zaboravila naziv, možda „The Plague“, gdje ljetine propadaju, a obitelj se zatvara u kuću i čeka da to prođe, pa knjiga „Djevojka na navijanje“ – svjetske žitarice se nekako razbolijevaju i ljudi gladuju, energije je sve manje), meni se čini da su brojne slične - postapokaliptični svijet se u njima vraća u neku netehnološku prošlost, zemlja je spaljena i neplodna, ostaci ljudske zajednice se međusobno bore i pokušavaju naći neku svoju enklavu.
Dakle, za razliku od nekih eventualno tehnoloških budućih svjetova, čini mi se da u zadnjih par godina nema puno više robota koji preuzimaju primat nad ljudima i nema visokotehnološkog svijeta, svijet je spaljen, poharan, a ljudi se vraćaju borbama jedni protiv drugih u borbi za resurse. Dok je Stephen Hawking, kao jednu od glavnih prijetnji čovječanstvu, rekao da ljudi trebaju najviše strahovati od umjetne inteligencije i tu jako dobro paziti što rade.
Jedini film koji povezuje nekako to vraćanje čovjeka u „predtehnološko stanje“ i supertehnologiju, ali izlaz vidi ne u nekakom „sustainable“ životu na zemlji, je Interstellar, svidio mi se zbog toga kad glavni lik kaže nešto u stilu „nismo mi (samo) ratari“ i pionirski kreće u potragu za „Zemljom2“.

Tako da… nekako, puno je nedavnih apokalipsi slično.

Ne znam je li itko gledao film „Snowpiercer“ (i je li pak to temeljeno na nekoj knjizi), taj je (meni) baš originalan i lud.