Mali off ovom off-u: dogovorili smo se obiteljski za tetu cistilicu, jupiiii. Ja ocekujem da mi zivot bude malo laksi.
 |
|||
|
|
|||
Mali off ovom off-u: dogovorili smo se obiteljski za tetu cistilicu, jupiiii. Ja ocekujem da mi zivot bude malo laksi.
Super odluka, samo nemoj biti sitnicava oko kvalitete njenom rada, kao ja. Mene moja znala dovesti do ludila. Dugo mi je trebalo da naučim zazmiriti na jedno oko.
XMojca prvotno napisa
Imali smo čistilice neke 2,5 godine. Ni jedna nije bila savršena (čitaj=kao ja) ali je bilo puuuno bolje nego bez njih. Kasnije sam ih angažirala povremeno, za generalke, kad mi je zdravlje bilo takvo da nisam mogla ili raspored takav da nisam stigla.
Sad imam drugačiju situaciju - moji teenageri su zaduženi za čišćenje pa isto moram vježbati da ponekad zažmirim. Rekla bi moja kolegica "nije savršeno, ali je bolje nego je prije bilo" i tako treba na to gledati.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 18.12.2015. at 08:27
Baš to! Nitko nije "kao ja", ali sve što napravi netko drugi, a ne moram ja, super je!
Mi smo isprobali milion teta čistilica u potrazi za onom koja to radi bolje... ali ju nismo našli. Na kraju uzeli onu koja nam je bila najpouzdanija: dolazi samo kod nas, fleksibilna je, vjerujemo joj, ima ključ od naše kuće. Evo sad je već 15 godina kod nas... nikad se nije ona žalila na nas... ja na nju jesam...oops:
MM se isto žali na našu čistačicu, ali ja ne dam na nju. Naravno da ti nitko neće očistiti kao što ćeš sam, ali ne samo to. On bi da je sve čisto i sljedećih 6 dana u tjednu, a sam prstom ne mrdne da bude tako.
Kasno je, spekla sam kolac i prije spavanja zelim vam svima zazeljeti sretan Bozic i mirna srca i mudrosti kojom ste i meni pomogli da shvatim neke stvari.
p.s. Ide na bolje
Lijep potpis, Lavko.
Posljednje uređivanje od Mojca : 25.12.2015. at 07:04
Dobila sam jučer čestitku koja kaže:
Bog nam je svima dao djelić svoga Svjetla koje je naša duša. Time nam je dao moćan i jedinstven dar: sposobnost da volimo. Neka vam ovaj Božić pomogne osloboditi taj najljepši dar koji nam je dao, dar koji dolazi s Neba i povezan je s našom dušom. Dar kojim možemo iscjeljivati sebe i svijet.
Iako se ne brojim u neke vjernike... baš mi se svidjela, pa ju kopiram, jer je ovaj forum mjesto gdje je taj dar na djelu 365 dana u godini.
Iskreno ne volim takve želje gdje krajevi labavo vise u zraku. Viša sila dijeli milost, ali i nemilost. Podjednako. Mislim da nije primjeren u podneblju i vremenu kad ogromnom većinom uspješno grabimo naprijed. A i oni koji padnu, padaju na mekano.
Cijenim rad Nassima Nicholasa Taleba i ideje o crnom labudu (potpuno nenadanom događaju koji stubokom mijenja sve), ali i njegovom rješenju za probleme dolaska crnog labuda. Nenadani događaji se pojavljuju. Rijetko, ali ispada da je učinak svakog takvog događaja iznimno velik. Sistem koji je krut (zamisli kamenu utvrdu) kod dolaska crnog labuda puca (zamisli potres). Mi smo ljudi i nakon udaraca se oporavimo. Takav oporavak sistema Taleb imenuje "antifragilnim".
Vinod Khosala primjenjuje ovaj princip i izražava ga dosta jednostavno - neuspjeh nije bitan, uspjeh je bitan. Svjestan je da veliki uspjeh daleko nadmašuje neuspjehe ... crni labud.
Je...svidio mi se jako, to je bit.
Lijep potpis, Lavko.
Super!
Onda se toga i drži!
Ali trebaš imati na umu da sretno i ispunjeno dijete može odgojiti isključivo sretan i ispunjen roditelj. TO je bit. Više treba zapravo raditi na sebi, a ovo s djecom dođe nekako kao posljedica... Isprobano.
Uf Peterlin, za ovako doslovne ljude poput mene to je veliki pritisak :D
Biti sretan...je pa tome tezimo. Radim, radim..
Uputa za tebe je OPUSTI SE! Sve bu dobro!
Sretno! Hug!
često se družim s mladim muškarcima koji imaju malu djecu ili ih tek očekuju i iznenađena sam njihovim nepoznavanjem stvarnog života malih beba i vrtićaraca. ne znam kako je do tog došlo, možda zato što smo otuđeniji od svoje šire obitelji , susjeda i prijatelja, ali većina od njih nisu nikad čuvali neko djetešce pola sata ili vozili roditelja i dijete vikendom na hitun ili nešto sl. ideja da je roditeljstvo reklama za kremu za sunčanje, uglavnom učini da manje ili više izgore njihove parterice ili brakovi općenito.
evo Mojca da te podsjetim....sretna vam godišnjica....
Looool!
Hvala, idem mu čestitati!
Ali, vidiš, čak smo i izašli na godišnjicu... U kazaliste lutaka.
Hajd se još malo jače čudi. Mladi muškarci odrastaju u potpunoj izolaciji od male djece i bilo kakvih oblika roditeljstva. U obrazovanju imaju iznimno malo muških uzora.
Ne. Svojom. Voljom.
Možeš to zvati monopolom ili kako god te volja, ali nešto o čemu ništa ne znaš, to ti je strano.
Za mentalni trening zamisli si mladog muškarca koji pokazuje interes za tuđu djecu. Koja ti je prva misao?
prva pomisao mi je da je najmlađe dijete u obitelji i da je blizak sa svojim nećacima/nećakinjama s kojima se igrao od kad su došli iz rodilišta, a tebi?
Bome si u pravu, ima toga više nego bi čovjek očekivao, a s druge strane, kao mama dvojice klipana ne vidim baš način da svojoj djeci omogućim takva iskustva. Nećake nemaju, ni bratiće, a dijelovi obitelji koji imaju malu djecu ne žive u istom gradu. Za sada se trudim osposobiti ih bar za kućne poslove, da ne moraju učiti i to jednom kad postanu roditelji. Ako se ukaže prilika da isprobaju i čuvanje djece, super. Ako ne, nema veze. I ja sam tek svojoj dj3ci imala prilike mijenjati pelene, ali sa svim ostalim aktivnostima i mm i ja imali smo iskustva, pa nam nije preteško palo.
Znate sto...da se stvari nisu toliko promijenile zadnjih 50 godina svi bi imali manje problema
Na koje tocno promjene mislis? Da si samo domacica, a ne zaposlena domacica?
na primjer?
Ukratko. Ja sam htjela razvezat cijeli epilog svojih uvida al ti si to lijepo rekla.
Svakakvi kotacici mi se vrte u glavi i sto vise saznajem, sklonija sam nekim nepopularnim zaključcima.
Ja bih prva bila na lijecenju da sam domacica, a ne zaposlena domacica. Probala sam i ne zelim ponovno isprobati.
Iako, zapravo, nikad nisam bila domacica... u pravom smislu rijeci, valjda. Samo nisam radila van kuce.
Hahaha
" prava domacica" daj definiraj kategoriju. :D
ja isprobala i jedno i drugo. Sad mi je srce na mjestu. Sa odmakom mogu reci da jedno i drugo ima svojih prednosti i mana. Sto ovisi o puno faktora. Iako u mom slucaju muz se puno vise angazira ( jer mora
Istina. U zadnjih 50 godina jako su nam se promijenila očekivanja. Sad puno više toga uzimamo zdravo za gotovo. Ljudi su sve mqnje skloni radu, a sve više misle da bi im štošta trebalo pasti s neba samo zato je to ima netko drugi. Do ovoga sam došla gledajući svoju djecu koja ne moraju prati suđe, pa ni ne znaju. A to je samo primjer.
misliš u očekivanjima ?
Pa i u ocekivanjima.
Sad cu ipak razloziti te svoje uvide pa vi vidite dokle sam dosla. Unaprijed se ogradjujem od preciznih povijesnih podataka, ne baratam ni teorijama previse ni znanjem sociologije. Samo naglas razmisljam.
Recimo da je nekih 1900 godina. .zapravo milijune godina, postojala zajednica u kojoj je covjek rastao i u kojoj su zene bile cuvarice ognjista i odgajateljice a muskarci hranitelji i zastitnici. Tako je priroda zamislila a takav je i nas irganizam..zene imaju hormone koji uvjetuju briznost, njeznost, osjecajnost,npr, dok.muski imaju taj svoj testosteron koji uvhetuje borbu i seks. Da pojednostavim. I tako je svijet zamisljen. Tako se vrsta odrzavala. I zasto mi sad mislimo da bi trebalo biti drugacije? Zene su pozeljele napustiti ognjista i raditi isto sto i muskarci. I to je sasvim u redu. Ali muskarci pritom nisu pozeljeli raditi sto i zene. Jer ne zele. I imaju na to pravo. I zasto sad mi zene nakon svih tih milijuna godina mislimo da ce zadnjih 50 promijeniti evolucijske tekovine i muskarci ce misliti i raditi kao zene? Oni ce se brinuti o mladuncadi jednako njezno, obzirno, osjecajno...
Da li su socioloske promjene dovoljne da se muskarci pocnu prilagodjavati i brinuti poput zena o potomstvu? Koja je sada uloga muskarca u obitelji? A koja zene?
I sto je nama nasa borba dala a sto uzela?
Da li je biologija zanemariva ili kljucna stavka? Sto cinimo ovakvim razvojem stvari drustvu?
Nemojte misliti da bih ja vratila zene u srednji vijek. Ja sam.prva jedva cekala poceti raditi. Ali sada odradjujem i drugu smjenu nakon posla.
Don't go there.
Nije to samo zadnjih 50 godina, dugo se zene spremaju na to. Kakav srednji vijek, ja da se moram vratit u 1950.-tu poludila bih.
Ja ne mislim da je tako crno. Nije savrseno, ali mijenja se. Kad usporedim samo danasnje muzeve i tate s generacijom mog tate, a da ne kazem djeda, to je nebo i zemlja. Mijenjaju pelene, voze kolica, puni su parkovi tata, idu na porodiljni (ne puno, al barem neki, i nije vise tabu).
Ja ako cu gledati po sebi, problem je bio puno (da ne kazem "samo") u meni. Prije pet godina sam i ja ovdje kukala, pisala postove, a cure mi govorile slicno ko sada tebi. Dugo sam mu prigovarala, a ja sve radila. Trebala sam se samo maknuti i sve napravi. Nije uvijek kako bi ja, al sto onda. Vazno mi je da skuham, da djeca jedu kuhano, ubacim ves u masinu, speglam kosulje (drugo uglavnom ne peglam), sve drugo radimo oboje. Stavi sude u perilicu i pospremi ga, rasiri ves i pokupi ga, usisa. Ako je prazan frizider kaze mi "daj mi popis". Nakon par godina sve manje kupuje krive stvari. I ne radi sve to zato sto mu govorim, ili ga molim, ili mu se radi, ili su mu se probudili zamrli brizni hormoni. Nego samo zato sto ja ne napravim.
Nema tu hormona, ovo je 21.st.
Kako tate u Norveskoj nemaju s tim problema? Odgoj.
I smanjit ocekivanja... Kad mi je bitno da bude po mome, napravit cu. Ali smanjit cu taj broj puta "bitno mi je". Najvise smo se svadali oko toga sto se i koliko cesto mora. Pa kad sam odustala od potpune cistoce i urednosti, i svela stvari na funkcionalost, lakse se dogovorimo, jer se dogovaramo oko stvari koje su bitne za obitelj, a nisu bitne za mene, kao npr. peglanje kuhinjskih krpa, sto nikome u kuci ne treba, pa ako zelim speglane kuhinjske krpe, a oboje radimo ko ludaci i imamo dvoje male djece, onda ja oko peglanja kuhinjskih krpa ne prigovaram, ako ih idem peglat to je moje. Vazno je da smo postigli konsenzus oko ducana, suda, vesa, usisavaca i wc skoljke, iako ce naravno i oko toga kukat "zar vec, opet, toliko prljavo...", al eto.
Ma ne zalim se na muza, vise
Pojma nemam sto je zapravo prava domacica.Hahaha
" prava domacica" daj definiraj kategoriju. :D
ja isprobala i jedno i drugo. Sad mi je srce na mjestu. Sa odmakom mogu reci da jedno i drugo ima svojih prednosti i mana. Sto ovisi o puno faktora. Iako u mom slucaju muz se puno vise angazira ( jer mora
Ono kad je sve cisto, skuhano nekoliko puta dnevno... rad, red, disciplina.
Kod mene je to samo znacilo da ne radim. I onda ustanem ujutro i cekam da prodje dan. Uzas.
Lavko, ako te srce vuče, pa postani domaćica. To je zaista, jedna od lakših stvari u životi. Nije zakonom zabranjena, a nije vezana ni na biologiju, ni filozofiju, ni na ništa slično.
Ne moraš ni glavu razbijati sa onim "žene" u množini.
Želiš to, to učini to. Vrlo jednostavno.
Zadnjih vise od 50 godina se promijenilo to da zene svojim radom van kuce i zaradjivanjem vlastitog novca i imanjem vlastite imovine vise ne ovise zajdno s djecom o nasilniku, pijancu, zlostavljacu i sl da imaju krov nad glavom i kruh na stolu. Pa mogu otici kad pozele. To je prva i osnovna razlika spram prije - sloboda.
A tek kako su zene na selu "odgajale" djecu prije? Imale su copor djece kojima se obicno nisu stizale posvetiti nesto nego su stariji brinuli o mladjima, kuhati za brdo ljudi, obavljati teske fizicke poslove u kuci oko pranja, nosenja drva za potplalu, ic na izvor po svaku kap vode koja se doma koristila i sl. da ne spominjem tezak rad na polju jer je daleko od toga da i tamo nisu radile, itekako su radile. Zivot prije nije bio ni najmanje laksi niti bolji. Ne razumijem to samozavaravanje i trazenje objasnjenja za realne sadasnje probleme u vlastitom ponasanju u nekakvim imaginarnim evolucijskim datostima.
Ma nije zavaravanje, samo ocekivanja su nam prevelika, nismo isti. Smanjiti ocekivanja. To sam.htjela reci. Ne pricam o nasilnicima, alkicima, itd. Pricam o ponasanju koje ima neke bioloske uzroke. Znala sam da ce otic u krajnosti. Prihvatiti da ne mozemo bas identicno razmisljati. Mozda se nidam dobro izrazila.
Jedina biološka stvar ovdje je to da žene rađaju i kasnije doje, ako žele i/ii mogu. Ostalo, briga o djetetu (presvlačenje, nošenje, igranje, hranjenje itd.), briga o sebi, obitelji i o svom životnom prostoru (pospremanje, kuhanje) nema nikakve veze s biologijom, već s osobom, njenim stavovima, željama i odlukama. Ima nešto i u odgoju, ali mislim da svatko razuman može ono što mu se ne sviđa iz vlastitog odgoja (barem pokušati) promijeniti.
Ne traži u biologiji opravdanje za ponašanje muža, i svoje vlastito.
I opet, kakvi su ti muževi bili ranije? Pa nisu se promijenili preko noći, valjda...
Lavko, nadam se da te nisam ja odvela na taj put sa onim člankom.
Nije u njemu bilo riječi o kućanskim poslovima i podjeli odgovornosti oko istih nego o roditeljstvu. O tome kako roditeljstvo mijenja muškarca, a kako ženu, kako mijenja njihov odnos, u kojim smjerovima, biološku podlogu toga...
Zaključak koji sam ja iz tog članka izvela je da je ok pomiriti se sa time da se tata glupira sa klincima prije spavanja umjesto da im čita priču što bih ja htjela (a, gle čuda, neku večer je baš to radio dok sam ja uspavljivala manjeg).
Kućanski poslovi, nabava i neke druge obaveze obiteljskog ili inog tipa dio su svakodnevnog funkcioniranja obitelji sa ili bez djece.
Djeca ili npr zahtjevan posao sa dugim radnim vremenom dodatno kompliciraju te svakodnevne stvari i tu se javlja potreba za boljom organizacijom i podjelom odgovornosti.
Ali treba imati na umu da do ying-yanga ne dolazi preko noći, da, ukoliko si do nedavno ti sve radila, neki će muškarci teže prihvatiti potrebu za promjenom i dulje će im trebati za prilagodbu.
Kod nas je sve kliknulo sa rođenjem drugog djeteta jer tada stvarno ja više fizički nisam stizala. Angažirali smo tetu čistilicu 1x tjedno, mm je stvarno angažiran oko djece i poteže ko konj. Često se hvata kuhanja jer mu je to gušt. (I meni je, ali ne kad me klinci potežu za nogavicu.) Ali i dalje samo ja mijenjam pelene i dižem se u 6 sa našim pijetlićima. On zato svaku večer kasno prošeće psa, iznese smeće, često pospremi nered od igračaka i večere, a ja ili zaspem sa starijim ili se zavalim i pogledam seriju za opuštanje.
Savršeno? Nije. Ali bitno da smo tim i da se nitko ne osjeća kao žrtva onoga što smo oboje željeli, planirali i napravili, obitelji.
Ima tu i prepirki, i gunđanja, ja sam uvijek umorna (potpuno mi je neprirodno to rano ustajanje), njemu smeta što to često spominjem, al hebaj ga, djeca ubrzano rastu, već je malo lakše, bit će (u nekim stvarima) još malo lakše i ubrzo ćemo moći i otić u kino zajedno
Pa ja slucajno mislim da uopce nije istina da se muskarci nisu "milijunima godina" brinuli odjeci. Fizicki i emotivno. Kao sto mislim i da zene nisu bile nekakve "cuvarice ognjista" koja se nisu micala od spilje lovacko-sakupljackim drustvima koja su tad prevladavala. Dakle, niti mislim da univerzalno "razlicito mislimo" niti da je bioloska datost da zbog testosterona neki ne vide prljavo sudje u sudoperu ni da je djetetu dosadno. Nego je stvar odgoja. Pa tko to zeli prihvatiti kao "evolucijsku datost" - slobodno nek tako prihvati, ja to ne mislim ni najmanje i ne prihvacam u mom braku, a uostalom i mm misli isto kao i ja. Inace mi ne bi bio m.
Sillyme, slažem se, nije ni danas svuda isto. Frend mi se nedavno vratio iz Burme i pokazuje fotke - sve fizičke radove na cestama (kopanje, proširivanje, krpanje) bez ikakve mehanizacije, čak i najobičnijih tački, po vrućini k tome, rade - žene i djeca. Niti jednog muškarca.
Pa nije biologija zenama osigurala to da kuhaju i pospremaju, a muskarci idu u lov po rucak.
Da , zene su vecinom bile kod kuce , biologija je tome pomogla ( radanje, dojenje...) , a muskarci su lovili okolo.
Ali to nema veze s biologijom, nego odgojem. Svi imaju uloge. Sad kad zene takoder idu u lov ( i nabavljaju hranu) , odnosno idu na posao i zaraduju , i rad na ognjistu bi se takoder trebao djeliti.
Sto se tice ocekivanja ne znam kakva su tvoja. Moja nisu previsoka. Prilagodena su ( mojoj ) realnosti.
Ahaha, obožavam kad mi se biologijom objasni da bi trebala ne očekivati od svog muža da sudjeluje u kućanskim poslovima.
Žene obavljaju veći dio svjetskog rada, i to onog manje lijepog, a drže u svojim rukama tek 10ak % svjetske love.
To nema veze s biologijom, nego patrijarhatom kao takvim..
A svima koje osjećaju da je lijepo, brižno i biološki uređeno da budu uz ognjište želim svu sreću. Samo nek ne preslikavaju privatne dojmove na generalnu sliku.
ima bioloske uzroke ako gledas da je muskarcu lakse i jednostavnije ici po tjedan dana u lov jer je jaci, nema menstruaciju, nije trudan i ne doji bebu.
nema nikakve biloske uvjetovanosti u odlucivanju tko ce odnijeti sude sa stola, usisati pod ili odnesti svoje zmazane carape u perilicu.
Ajde sad drvlje i kamenje po meni..
Nisam pricala o pslovima u kuci,vec o nacinu na koji se brinemo o djeci. U kuci su svi sposobni raditi sve, ako muz ne sudjeluje, to je lijenost. Ali o djeci se brinemo na razlicite nacine. Pa kad meni ide na zivce sto se on samo s njom lopta, mozda da se sjetim da on osjeca da je to u redu jer to jedino zna,drugo ne zna, tj drugo mu ne dolazi kao prirodno. Zna se kreveljit. Ja ne znam. Ja se znam igrati s lutkicama. Tu postoje razlike. Da smo svjesni tih razlika, bilo bi manje nesporazuma.
Da ponovim-pricala sam samo o odgoju djece; bavljenju s djecom. NE o iznosenju smeca, prljavim carapama, sudju, mrvicama, itd
E da, jos jedan disclaimer: ja razmisljamnaglas, iznosim u sirovom obliku, nista ne uopcavam, diskutiram...bacim misao pa svakp baci svoju. Zato mi je post sav u upitnicima. Tako da ne donosim zakljucke za cicijelo covjecanstvo. Propitujem. Sumnjam. Ergo...sum.
Pa jest problem (u tvojoj glavi) ako tebi smeta što muž radi sa djetetom, to sam ja mislim već i napisala na ovoj temi.
Ti ne možeš određivati i kontrolirati kako će tata provoditi vrijeme sa djetetom, i loše je ako to radiš,i to je nešto što trebaš riješiti sa sobom.
I što god tko rekao, oca koji se sam po sebi (vjerojatno jer su mu usađeni takvi stavovi) nije povezao sa bebom patroniziranje tipa određivanja što će raditi sa djetetom zaista može odbiti.
Nezaboravan mi je prizor kad je muž moje prijateljice cupkao njihovo dijete na koljenu i pjevao "namaži mi fetu kruva i paštete", a njena mama (dakle baka) zaokrenula očima na najjače i rekla "Boooooooooože kakva glupost, nauči ju radije neku pjesmicu na engleskom!" .
To MM i ja obožavamo reći jedno drugom kad se glupiramo sa djetetom.
Pa da li je problem u tome sto se ne brine o djetetu i ne provodi vrijeme sa njim? Ili je problem u nacinu kako provodi? Jer nije " zenski " nacin vredniji od " muskog" . I obrnuto.
E pa to sam prihvatila a sad sam mozdauvjerenija zasto je to tako. MiMislim da to jest bioloski uvjetovano. Nema on i ne moze imati istu logiku u glavi kao ja. Problem je bio sto sam zeljela da se ponasa isto kao ja.
Problem je i jedno i drugo. Problem je sto se ne bavi koliko bih ja htjela. Sto nekad izabere buljenje u tv umjesto nje. A ja nikad. Ja sam u pogonu dik ne zaspim.
Ne znam, ali ja sigurno nisam u pogonu dok ne zaspim ( a zena sam).
i izvalim se na kauc i buljim u tv dok djeca imaju neku zabavu.
Ne sjecam se da sam ikad djecu zabavljala cijelo vrijeme moje budnosti.
Posljednje uređivanje od sirius : 10.01.2016. at 13:17
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
