A sta ti optimisticna ne spavas u pola jedan?![]()
Da
Ne, iako imam mogućnosti
Ne, jer nemam mogućnosti
Ne znam
Kuham, cistim, peglam.
Znam kako je to zvucalo nonsalantno (al bilo je pola jedan), pa da dopunim... Ne u stilu, sto onda ako je pukla bomba... Nego, sto god da se dogoditi, ovdje, u ovom civilizacijskom krugu postoji netko tko se o tome brine da se to ne ponovi ili ako se ponovi, da se ponovi sa sto manje posljedica. Svaki dan se desava gomila groznih stvari koje utjecu na necije zivote, a koje nemaju nikakve veze sa ratom u Siriji, muslimanima... a ja imam tu bazicnu sigurnost da znam gdje i kome se mogu obratiti i na koga mogu racunati... O, ne znam objasniti... Nesto na tragu onog intervjua s ratnim fotoreporterom, covjek snima po svim zivim ratistima, al strah ga je samo u Kongu jer ako tamo pogine, ostavit ce ga samo mrtvog na cesti, jer nema institucije koja bi o tom brinula... A ako ga negdje drugdje zarobe, barem moze racunati da ce netko htjeti pregovarati o tome da ga isporuce natrag za neke tisuce dolara...
... Nije pesimisticno govoriti realno o tome sto se dogada. Pesimisticno je ocekivati da ce toga biti jos vise, i da ne postoji nitko i nista tko to moze sprijeciti.