Napokon, nakon sedam mjeseci sam uspjela u knjiznici posuditi Srednji spol![]()
ja sam je kupila prijateljici za rođendan
(svaki rođendan joj kupim jednu knjigu Donne Tartt)
ona kaže da je pregenijalna
i jedva čeka da je pročitam, jer da je nešto u toj knjizi podsjeća na mene?
pa da možemo o tome razgovarati
a meni nikako doći na red od svih knjiga koje želim pročitati
sada kada me je krenulo![]()
I mene zanima Češljugar, čula sam odlične kritike za tu knjigu. Inače nisam čitala ništa od Donne Tart.
Procitala sam Cesljugara.
Tartt je neosporno dobra s rijecima i zna pricu uciniti uzbudljivom, ali njena proza meni je ostavila dojam infantilnosti, a ponavljajuce reference i sveopca pretjerivanja su mi nakon nekog vremena dojadili. Kraj svega toga, naime, ono dobro tesko se probiljalo do mene.
Hvala cure za preporuku R. Harrisa, baš uživam čitati Pompeje - ne trebam niti reći kako planiram i put![]()
Miro Gavran: Jedini svjedok ljepote, krasan romančić, o ljubavi, uglavnom
Pročitah ga učas, jednostavno ne dopušta da ga ispustite iz ruku.
Baš sam nekidan u Profilu snimila dosta sniženih djela Gavrana.
Čituckam Koranu Serdarević i zbirku pripovijetki Nema se što učiniti. Onako mi je.
Kopiram ovdje, možda će nekoga zanimati:
Ovog vikenda iskoristite priliku i nabavite svoj primjerak zabranjene i prokrijumčarene knjige "Život i sudbina" Vasilija Grossmana, koja se s pravom smatra "Ratom i mirom" dvadesetog stoljeća.
Po supercijeni od 79 kn umjesto 282,45 kn samo u našoj web-knjižari http://fraktura.hr/knjige/product.aspx?c=0&p=609 do 13. 3.!
Jurana, ovo je odlična preporuka!
Da već nemam Grossmana doma, sigurno bih ga kupila, knjiga je izvanredna, remek-djelo.
Ima i druga knjiga Grossmana, Sve tece, isto na snizenju. Ne da sam ih citala, ali mislim da zahvaljujuci Tanjinoj preporuci hocu.
Čitam Ferića, Na osami blizu mora, pročitala sam tek trećinu romana, ali moram napisati koliko obožavam njegove rečenice...svaka kao da pleše, čas u prpošnom, čas u melankoličnom ritmu...
Madeleine Wickham, AKA Sophie Kinsella: "A Desireable Residence" - ovo mi je vjerojatno najbolja od njenih "Wickham" knjiga. Preporuke.
Neki dan sam pročitala zbirku priča Jurice Pavičića, Patrola na cesti, potaknuta odličnom serijom na TV-u.
Naslovna priča me se i nije dojmila, TV adaptacija je bolja (premda mi se nije svidjelo kako je serija završila), ali zato ima nekoliko stvarno dobrih priča u zbirci (Drugi kat, nebo, Skupljač zmija). Jako je zanimljivo kako koristi dalmatinske motive u pričama. btw. mislim da bi gotovo svaka priča iz ove knjige bila odlična TV serija!
Slažem se, zato sam i napisala da mi se ne sviđa završetak serije, odnosno zadnja epizoda, jer motivacija glavnog lika nije jasna, odnosno on ispadne potpuno drugačija osoba od onoga kakav se čitavo vrijeme činio. Ali, bolja mi je atmosfera u seriji, u priči je nekako previše toga rečeno i objašnjeno, a i Frane je puno zanimljiviji lik u seriji.
jedna od najboljih knjiga u zadnje vrijeme
http://citajknjigu.com/covjek-zvan-ove-fredrik-backman/
Približavam se kraju Čistoće i već počinjem otezati, ne znam što ću kad završim, izvrsna mi je...
Doduše, utješit ću se ako uspijem uloviti 2. dio Knausgardove Borbe![]()
Patrick Modiano, Mali dragulj
jednostavna, emocionalna a bez nepotrebnog dramatiziranja
napeta, od prve rečenice nas baca u središte radnje
http://zena.hr/clanak/glazba_film_kn..._dragulj/10832
:hug:
Ja obozavam Franzena! I znam taj osjecaj kraja.
Ja sam procitala Nerazdvojne i ono... Ne bih aleks htjela pokvariti dozivljaj
Pisat cu kad ona procita :D
Procitala sam Doru Bruder Patricka Modiana. Mali, kratki, lijepi, tuzni roman o sudbini jedne Parizanke, Zidovke.
I procitala sam nesto zaista super: Zola Jackson. To je naziv romana.
Izdavac je Disput.
Radi se o prici s americkog juga kojeg ja obozavam, sto u literaruri, tako i na ekranu i u glazbi. Radi se o majci, o njezinu odnosu i njezinoj ljubavi prema sinu. Brzo se cita, iako nije nimalo banalan. Radnja se zbiva u vrijeme uragana Katrina.
Pomeje sam progutala, perfektna je knjiga! Mislila sam odmah se baciti na film, ali vidim da nije na temelju knjige, pa možda to i odgodim.
Je li on to i snimio? Nalazim samo članke o tome kako planira tu seriju. :držim_fige:
Jeste li gledali sinoć Okajanje?
Odličan mi je film, jedino posljednjim dijelom nisam baš zadovoljna.
Najbolji mi je prvi dio, a malo mi je bilo žao što je i ratni dio onako sažet (znam što će reći tangerina).
Uglavnom, dobro provedena večer.
Nisam ga gledala, namjerno. Tema mi je tako teška da mislim da bi me opterećivala cijelu noć
Počela sam čitati Gilead, Marilynne Robinson. Hvaljena knjiga, ali nakon Franzena se dosta teško uživljavam u nešto drugo...
Procitala sm Bracni zaplet - puno sam ocekivala nakon odlicnog Srednjeg spola - a dobila malo. Knjiga je zanimljivo pisana, cita se u jednom dahu, volim Eugenidesov stil i svidja mi se kako prebacuje point of view izmedju troje glavnih likova. Ali to je to, nista vise. Imam dojam da su svi likovi, i glavni i sporedni, osim mozda Leonarda, stereotipni.
Srednji spol je stvarno remek djelo, izvanserijsko, i ne očekujem da će se tako brzo ponoviti nešto slično... Ali Bračni zaplet mi svejedno uopće nije toliko loš, on je baš to što piše, zaplet, nema vrhunca i raspleta, samo jedan dio života troje likova. A oni su stereotipni koliko sam i ja stereotipna, bar to tako gledam. Eugenidesov raskošni stil pisanja mi je i tu krasan, a meni se osobno baš svidjelo kako je knjiga završila. Nekako mi se čini da su svi strogi prema toj knjizi kad je pročitaju nakon Srednjeg spola![]()
I meni se svidio kraj, Angie. Kad kazem da su likovi stereotipni, mislim na to da Eugenides nije isao u dubinu s karakterizacijom likova. Osim kod Leonarda, on mi je tu jedini od krvi i mesa.
Ja sam Okajanje gledala vise puta nakon sto sam procitala knjigu.
Odlican mi je, prekrasno napravljen, no i meni prekratak.![]()
Pročitala sam Češljugara.
Već na početku čitanja, naišla sam na oprečne doživljaje romana i zbog toga sam u čitanju ušla s negativnom predrasudom, ali ona me nije spriječila u tome da istinski uživam u knjizi. Davno nisam naišla na roman koji je toliko roman, onaj pravi u kojem je cijeli jedan život i u koji sam se i ja uživjela kao da je moj život. Zbog toga mi je na trenutke čitanje bilo patnja jer sam suosjećala s likom kojem nisu cvjetale ruže.
Istina da je u romanu ima nečeg dickensovski naivnog, ali, priznajući da to nešto govori i o meni, nije mi nimalo smetalo. Malo sam se umorila od postmodernih knjiga, koje u svemu zadržavaju ironični odmak, od odnosa prema likovima do odnosa prema činu pisanja, i rado sam se predala knjizi koja se naglavačke baca u sve, u oživotvorenje lika i svijeta. I inače sam zaključila da me više obuzmu knjige koje se obraćaju emocijama, nego intelektu, a ova je takva. I dok se većina nastavlja na književnost 20. stoljeća, ova bez srama crpi iz 19. stoljeća.
Čitajući, knjige me je podsjetila na neke druge: na Lovca u žitu, na Dickensove romane, na Ukulele jam (valjda zato što je najfriškiji roman o odrastanju koji sam pročitala).
Iako je u romanu pripovijedanje na prvom mjestu i vrlo dobro ispričana priča, autorica je jako vješta i u slikanju atmosfere, a meni je najdojmljiviji njen trud u detaljima, doživljaj tuge i gubitka prenesen vrlo uvjerljivo, a bez patetike.
Očito, mene je odvalila.
Posljednje uređivanje od Jurana : 21.03.2016. at 10:45
I ja sam jučer završila sa Češljugarom
S ovim dojmom apsolutno se slažem.
S ostalim... meni je u početku knjiga bila znatno jača, ali spori tijek pripovijedanja na nekim kasnijim mjestima doveo je do toga da sam počela brojati koliko još ima stranica do krajaiako, sveukupan dojam o knjizi je jako dobar.
Treba mi jedna dobra debela knjiga. Onako da se u nju uživim i uživam u čitanju, baš ovako kao što Jurana piše.
Po preporuci sam počela čitati Mornara s Gibraltara, no jako sam razočarana. Ostalo mi je još malo. Počelo je obećavajuće- valjda me par misli baš pogodilo, korice su zanimljiveno vrlo brzo sam počela uočavati mane romana. Ono što me najviše smeta je nevjerodsotojnost. Baš se ne mogu nikako uživjeti, jednostavno nema kredibilitet, samo prazni dijalozi i stranice, a mislim da je najveći problem romana njegova debljina
Ne da ne volim debele romane, nego ovaj ima, majkemi, viška barem 200 stranica
Od 350![]()
Posljednje uređivanje od Anci : 21.03.2016. at 13:04
Otkup sirove kože, Abdulaha Sidrana
meni je bilo odlicna, a pamtim da je prilicno debela
(evo, Ljevak kaze da ima 484 str)
Hoću ti preporučiti i mozak mi zablokirao. Opet
Ne mogu se sjetiti ni imena autora ni naslova romana (ima ih dosta), a tematika je uvijek Južna Afrika, čitala sam ga na faxu…na vrhu mi je jezika (već 2 sata), već sam ga jednom spominjala…pomagajte!!!
Što god uguglam, ne izbacuje mi ga, aaaaaaaaaaa
Polovica zutog sunca je predivna.
A cim netko spomene Ferica, izmami mi osmjeh![]()