najvažnije je da se izabrano ime roditeljima sviđa.
pa bilo to staro ime, starinsko, ili novo, od 2 slova.
ružno mi je kad se tuđa imena komentiraju, onako zlobno. pa roditelji su vjerojatno s ljubavlju tražili, mislili i odlučili koje bi ime dali svom djetetu...
a takve komentare ja obično čujem od onih koji i inače svašta komentiraju, obično na negativan način, uz novu frizuru, cipele, ili bilo kakav drugi tuđi izbor. pa tako i izbor imena koje je susjeda, prijateljica ili netko drugi dao.
čini mi se da se na svako ime nekako navikneš?!
valjda samo ime nema toliko utjecaja, koliko cijeli život, svi osjećaji, sve skupa proživljeno s djetetom, pa i to izabrano ime postane baš onako pravo!
ja imam neobično ime. i to mi je jako drago!!!
iako ga rijetko tko u prvi tren ispravno kaže, meni to nije problem.
a imala sam svakakvih situacija i ranije u školi, i u banci, i na telefonu (evo baš jutros jednu poslovnu komunikaciju), i kod upoznavanja, ali meni je to sve baš simpatično. obično ljude ispravim, i idemo dalje s razgovorom skroz normalno
