Psihologica Tanja Sever

[sirius]

Darovitost je puno više od samog potencijala odnosno sposobnosti. Danas je jako prihvaćena Renzullijeva tzv trijadna teorija koja na darovitost gleda kao na istodobnu kombinaciju natprosječnih sposobnosti, kreativnosti i visoke motivacije (posvećenosti zadatku), no ima još puno složenijih gledanja na darovitost.
Potencijal s kojim se rađamo nije baš tako usko zadan na početku i nije točno da će uvijek ostati iznad prosjeka.

Je , jedina caka u motivaciji je ta sto daroviti mogu biti motivirani samo za ono sto ih inspirira. I to je zapravo najproblematicniji dio .
i zbog cega ne bi ostali u testovima iznad prosjeka? To je kao inteligencija. Ne poglupi se znacajno sa godinama , osim ako je bolest ili trauma u pitanju. Druga je stvar sto u nekim drustvenim mjerilima ljudi izgledaju potpuno neiskoristenog potencijala.

[no@]

Je , jedina caka u motivaciji je ta sto daroviti mogu biti motivirani samo za ono sto ih inspirira. I to je zapravo najproblematicniji dio ..

Slažem se s tobom da je motivacija najproblematičniji dio. Ne stoji baš stvar oko inspiracije. Iskustvo pokazuje velike razlike po pitanju motivacije kod darovitih iz različitih kultura. Hrvate je navodno jaaako teško motivirati usporedbi s nacijama.

i zbog cega ne bi ostali u testovima iznad prosjeka? To je kao inteligencija. Ne poglupi se znacajno sa godinama , osim ako je bolest ili traumau pitanju. Druga je stvar sto u nekim drustvenim mjerilima ljudi izgledaju potpuno neiskoristenog potencijala.

Uzmimo neku drugu karakteristiku koja ima gensku osnovu - npr visinu. Dijete visokoh roditelja stat značajno višlje je od svojih vršnjaka u predškolskom razdoblju (od 0- 6 godine) recimo da je unutar 5 centila, odnosno višlje od 95 djece iz svoje populacije. Stavimo ga u nepovoljnu okolinu (po fizički razvoj) sljedećih 10 godina - hoće li sa 16 ili 20 godina ostati i dalje unutar 5 centila?