Moja sad vec velika cura je išla u jednu jako dobru osnovnu školu, sa kako bi se reklo "dobrom i odgojenom" djecom brižnim roditelja.
Imali smo sreću i sa razredom (djeca, roditelji) i sa sjajnim parom učiteljica ujutro i popodne.
I rekoše one nama:
najveci rad u prvom razredu je ne ono malo matematike i slova, nego upravo socijalne vještine, ponašanje jedno prema drugom i slično.
mi smo bili dosta povezan razred, djeca su se družila poslije škole, a i roditelji.
osvijestilo mi se koliko zapravo odnosi između djece su samo na prvi pogled jednostavni i crno-bijeli.

nismo imali nikakvih velikih problema (bullying i slicno), ali svejedno je bilo dovoljno situacija kad su se svađali, grupirali i slično, da covjek uvidi da tu vrlo vrlo rijetko imas situaciju, jedno dijete krivo, svi drugi pravi.