Suosjećam.... ali kad bolje razmislim, ne bih rekla da sam ja bila puno drugačija u dječjoj dobi... Danas to pamtim po zlu, aliiii bome sam se često znala sama uvaliti. Dugo mi je trebalo da naučim bolje. Znam da se nisam ustručavala galamiti na baku i dedu, na tatu...pa dobila kaznu i tako svašta. I nisam baš bila na puno dječjih rođendana, jelte, jer je za to bilo razloga... Mene je isto primirila glazbena škola. Tamo sam si našla bolje društvo i kontakti su ostali do danas. U osnovnoj školi - nula bodova.





.
