Nisam baš sigurna da se kod nas toliko preporučuje slati djecu psihologu, niti da djeca idu psihologu radi nekih sitnih problemčića.

Ovo što je na ovoj temi opisano nije nikakv sitni problemčić, ako jedno dijete kolektiv odbacuje jer to dijete ima ljutite ispade.

Osim toga smo vidjeli da roditelji vide problem na jedan način - nezgodan karakter, a učitaljica na sasvim drugi - dijete se ne zna snaći.

Znači i odraslima je očito potrebno da shvate o čemu se zapravo radi - odnosno potrebna im je pomoć.

Sad taj zazor od psihologa, o tome stvarno ne znam što bih rekla, posebno mi je smiješno kako se svima na ovoj temi sviđaju radionice a ne sviđa im se psiholog, a radionice nisu ništa drugo nego - grupna terapija, i nema šanse da će netko bez psihološke obrade biti poslan na grupnu terapiju jer kao prvo treba utvrditi je li uopće za to spreman.