-
Ja pišem dalje, pa koga zanima može pročitati, možda se koja duša prepozna.
Ah, da, kako se ono kaže - zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano. Danas sam dobila nalaze i ustanovili smo da mi je GUK ravno 6.0. To je jako loše, a budući da sam inzulinski rezistentna, ovo je korak do dijabetesa tip 2. Nekako sam u dubini sebe samo čekala trenutak kada će takav nalaz doći dok sam gutala sve one tortice i čokse, ali se nisam micala s mjesta..kao - ma neće. Kako kažu da nema promjene ako se čovjek pošteno ne usere, e pa ja sam se danas nakon nalaza usrala. Prva misao bila mi je - moje dijete. Ja njoj trebam zdrava. I tako sam s nutricionisticom dogovorila da idući tjedan mjerim GUK sama doma kroz dan - s onim nekim trakicama, a onda ćemo ga mjeriti i po noći jer je jedan od mogućih razloga moje noćne gladi baš šećer u krvi. Ali nije jedini razlog.
Cijeli dan sam bila u grču zbog toga, mislila sam kako sam baš lijepo krenula i opet se neko sranje zakomplicira i sad mi nije ni do čega. Onda sam otišla u McDonalds i nažderala se. Bez Cole, ali meso sam proždrla. To mi je bilo- baš ono..ko da se fiksam. Izašla sam iz tog Meka, sjela u auto i mislila - OK, stara, gle..sad si vidjela da je najvažnije da ti vjeruješ sebi da nešto možeš. Sad te drma strah da ne oboliš od dijabetesa. Al realno - još nemaš dijabetes. Blizu si. Pa to ti je dar s neba - upozorenje u zadnji čas. Imaš izbor - smislit kako ćeš se pstaviti da to središ ili se po dobrom starom običaju vratiti u poznate obrasce i prežderat.
I onda sam si mislila, mislila, mislila...i dozvolila si taj strah, strah me pa što? Pa normalno da me strah. Trese me,da, pa nek me trese, neću ga zatrpat hranom, pa neću umrijet ako me strah. Pustila sam ga, pustila strah kroz cijelo tijelo, neka ga, što će se desit ako dozvolim sama sebi da ga osjetim? I navečer sam se smirila. Smirilo se u meni. Nisam imala potrebu otići u špajzu i smazat pol kutije napolitanki. Nisam htjela ni kavu sa šećerom popiti. Nekako sam se osjećala sigurno da tamo gdje sam došla postoje ljudi koji će mi pomoći i da kada sutra ispričam što se desilo, dat će mi dovoljno dobre metode nošenja s time. OK...nisam više sama, sad me netko zapravo želi naučiti kako. Bit će sve u redu.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma