Zahtjevna djeca

[Bubilo Bubich]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

Da, je. Ja joj samo kažem "dušo moja ne smiješ tući mamu, ako baš želiš, nastavi prosipati brašno". I odem leći i surfati.

Lili moja, ti meni naravno nećeš vjerovati, da ja 2 do 10 x u danu (ovisi kakav je dan) napravim nesto sto nije za ovaj forum jer ce mi ju socijalna sluzba i pravobraniteljica za djecu odvest... Al cu ipak napisati. Nakon svakog udarca i/ili namjernog prosipanja, bacanja i unistavanja pretvaram se u nesto sto stariji zove "mama čudovište". Ne kleknem nego ju zgrabim i odnesem u spavacu. Tamo ju drzim za ramena i urlam toliko da me cuju sigurno 3 ulice dalje. Urlam tonom kojem bi ljudi urlali na cesti na neke vozače bemvea da ih se ne boje. Urlam i urlam manijakalno. (Ko što bi sad urlala na ženu ispred rodilista koja je sjela kraj mene i zapalila cigaretu i puse mi u nos). To nije hladan pogled, to je "ubit ću te" pogled. To nije odlucan ton, to je manijakalan ton. Ako sam baš izvan sebe, još ju i tresem za ramena. A ponekad ju pri donošenju u spavaću i bijesno bacim na krevet. (A sad molim vas, nemojte me prijaviti). Ona me se u tim trenucima boji, stvarno boji. Onda joj kazem da je u kazni i da se smiri i smije izaci van iz sobe kad se smiri i nabroji do tri. Izadjem i zatvorim vrata. Mali (da, ona je srednja) mi kaže "Grozna si prema njoj". Ja ga pitam je l smije to raditi, pa ne smije, ali si svejedno grozna.
Ona za to vrijeme u spavacoj obicno porazbaca krevetninu i ves na pod pa zaradi jos jednom istu scenu.
Ili lupa nogama po vratima i glasa se ko životinja.
U djecju je u tim trenucima nikad ne pustam, ne bi te igracke vise nitko nikad pospremio i sastavio.

I pazi sad, nista, ali bas nista ne garantira da ona to nece ponoviti za x minuta. Bas nista. Stovise, ponovit ce. I kazem, nema veze s mojim trenutnim stanjem ili umorom, tako je vise manje otkad nije beba.

Mozda ju trebam odvesti na testiranje, al pricekat cu jos do 5. godine pa cemo vidjeti.

Zasto joj ipak dopustam neke stvari koje su potencijalni nered? Jer nema drugog nacina provodjenja vremena s njom. Svaka drustvena igra se igra po pravilima prve 3 minute, onda uvodi svoja pravila. Svako igranje sa lutkama i zivotinjama nakon 6 minuta trazi ukljucivanje brasna ili vode. Ja to vidim kao "moram joj barem nesto pustiti" inace imamo samo i jedino nezadovoljstvo i svadju. Ako ja sudjelujem i koliko toliko kontroliram nered bude ok.

[Evelina]

Ovo kaj se pogubiš, kad si manijakalna, e, to sam ja imala, bila sam i grublja. Puno grublja kad sam se pogubila, i mislim da nitko, ni Ghandi, ne bi bio normalan uz moje dijete u ovakvim trenucima. Hint, imala sam i ja sličnu temu prije dvije godine tu negdje.

Morala sam potražiti stručnu pomoć kad sam shvatila da ja ne želim biti stalno u ratu, a da već jesmo duuuuugo u stalnom ratu.
Ja sam ko Amerikanac, ne pregovaram s teroristima.
S jedne strane to je potrebno i nužno, s druge strane, što da radiš kad si s teroristom cijelo prokleto vrijeme, kad ne postoji sekunda u kojoj ja ne moram braniti svoje granice.
Mislim, nije problem postaviti granice, ali što kad ih stalno, stalno, non stop, moraš braniti, jer imaš terorista koji ih gura svaki tren, u svakoj situaciji, godinama na iste proklete stvari, uvijek sa istim prokletim posljedicama i stalno si u gerilskom ratu. On ili ja. Ja ili on.
Užasno je to.

[nevena]

Cure hvala vam svima sto tako iskreno pisete o djeci. Ja nakon svega procitanog zaključujem da imam lako odgojivu, dobru, poslusnu i milu djecu. A nisam zasluzna za to, nimalo.
Bubilo tebe skroz razumijem. Da nema povremenog popustanja zivot bi bio vjeciti sukob a to je besmisleno. Drzi se.. i samo pisi dalje. Meni te gust citati

[Evelina]

A ovo što kažeš da se ona tebe boji, ali ju ne sprečava da ponovi isto vrlo uskoro, e, ja sam shvatila da moram po pomoć kad sam vidjela da se moj mene više ne boji - uopće.

[mitovski]

OK, neki roditelji zbog pritiska okoline i komentara s visine, dječju zahtjevnost pripisuju svojim greškama, jer je puno više onih s nezahtjevnom djecom koji su skloni komentirat s visine i pripisivat sve neodgoju, nego onih sa zahtjevnom djecom koji bi radili istu stvar.
Neodgajanje djece i hendlanje zahtjevne djece NIJE isto, iako razni ljudi na ovom topicu, već godinama pokušavaju to izjednačiti.

Nikada roditelji manje zahtjevne djece i suradljive djece neće moći shvatiti i misliti će da je sva zasluga na njima. Ne bih ni ja mogla shvatiti da nisam dobila J.
Moja J. je zahtjevna ali nije neodgojena, čak štoviše od okoline ću najčešće čuti vrlo pohvalne riječi.

Njezin intelekt i emocije su bile miljama daleko, intelekt je bio puno ispred emocionalne zrelosti i tu je bio veliki nesrazmjer, kako raste on se smanjuje pa je samim time i lakše. Uz sve to ide i perfekcionizam koji često uzrokuje anksioznost i nešto manje često okp.

E, lako je sad kad imamo odgovore na pitanja i kad znamo kako i zašto i kad imamo pomoć stručne službe. Kad je imala 2-3-4 g nismo znali s čim imamo posla i niti jedan savjet i niti jedan priručnik nije davao rezultata. O

Moje dijete je drugačije, ni lošije ni bolje nego drugačije i ja to znam od prvog dana kad sam ju dobila u ruke, vjerovao to netko ili ne i vrlo je zahtjevna i zna nas iscrpiti do posljednjeg atoma energije i fizički i još više psihički.

[Peterlin]

Da, je. Ja joj samo kažem "dušo moja ne smiješ tući mamu, ako baš želiš, nastavi prosipati brašno". I odem leći i surfati.

Lili moja, ti meni naravno nećeš vjerovati, da ja 2 do 10 x u danu (ovisi kakav je dan) napravim nesto sto nije za ovaj forum jer ce mi ju socijalna sluzba i pravobraniteljica za djecu odvest... Al cu ipak napisati. Nakon svakog udarca i/ili namjernog prosipanja, bacanja i unistavanja pretvaram se u nesto sto stariji zove "mama čudovište". Ne kleknem nego ju zgrabim i odnesem u spavacu. Tamo ju drzim za ramena i urlam toliko da me cuju sigurno 3 ulice dalje. Urlam tonom kojem bi ljudi urlali na cesti na neke vozače bemvea da ih se ne boje. Urlam i urlam manijakalno. (Ko što bi sad urlala na ženu ispred rodilista koja je sjela kraj mene i zapalila cigaretu i puse mi u nos). To nije hladan pogled, to je "ubit ću te" pogled. To nije odlucan ton, to je manijakalan ton. Ako sam baš izvan sebe, još ju i tresem za ramena. A ponekad ju pri donošenju u spavaću i bijesno bacim na krevet. (A sad molim vas, nemojte me prijaviti). Ona me se u tim trenucima boji, stvarno boji. Onda joj kazem da je u kazni i da se smiri i smije izaci van iz sobe kad se smiri i nabroji do tri. Izadjem i zatvorim vrata. Mali (da, ona je srednja) mi kaže "Grozna si prema njoj". Ja ga pitam je l smije to raditi, pa ne smije, ali si svejedno grozna.
Ona za to vrijeme u spavacoj obicno porazbaca krevetninu i ves na pod pa zaradi jos jednom istu scenu.
Ili lupa nogama po vratima i glasa se ko životinja.
U djecju je u tim trenucima nikad ne pustam, ne bi te igracke vise nitko nikad pospremio i sastavio.

I pazi sad, nista, ali bas nista ne garantira da ona to nece ponoviti za x minuta. Bas nista. Stovise, ponovit ce. I kazem, nema veze s mojim trenutnim stanjem ili umorom, tako je vise manje otkad nije beba.

Mozda ju trebam odvesti na testiranje, al pricekat cu jos do 5. godine pa cemo vidjeti.

Zasto joj ipak dopustam neke stvari koje su potencijalni nered? Jer nema drugog nacina provodjenja vremena s njom. Svaka drustvena igra se igra po pravilima prve 3 minute, onda uvodi svoja pravila. Svako igranje sa lutkama i zivotinjama nakon 6 minuta trazi ukljucivanje brasna ili vode. Ja to vidim kao "moram joj barem nesto pustiti" inace imamo samo i jedino nezadovoljstvo i svadju. Ako ja sudjelujem i koliko toliko kontroliram nered bude ok.

Ne kaže se "dušo moja" nego se drekne "PRESTANI istog trena!" ili "Stop!" ili "Dosta!"

Ovo sa tepanjem i nježnim riječima je u izrazitoj kontradikciji sa onim što želiš postići, da te posluša. Majketidrage, kao da kažeš lopovima koji ti upadaju u vrt krasti povrće "dječaci, lijepo vas molim nemojte", a ne grakneš na sav glas...

Čovječe, kamo ide ovaj svijet??? Uvijek se sjetim Arta Buchwalda kad je napisao "Michael, ljubavi, mama NE VOLI kad se biciklom zalijećeš u klavir..." Ja bih graknula "Iščupat ću ti noge iz ležišta ako to još jednom pokušaš". Inače to nije izmišljena rečenica, ali nije meni zatrebala. MM je to čuo od svoje mame u toj dobi, pa je legendarna obiteljska priča kako ju je poslije pitao da li je to ozbiljno mislila....

Uostalom, bubilo uživaj dok možeš, jer kad stigne drugo dijete SILOM PRILIKA ćeš morati rezati neke stvari. ALi vidjet ćeš sama.... Djeca nas najbolje odgoje. Kad više ne možeš trpjeti ili kad vidiš da jedno dijete u opasnist dovodi i sebe i drugo dijete, režeš po kratkom postupku bez ljubaznih riječi i tepanja.

Sretno!

[Evelina]

Mislim da je bila ironična.

[Peterlin]

Mislim da je bila ironična.

Moguće, ali ne mijenja na stvari baš ništa.

[vertex]

BB je bila ironična. Naravno da ne tepa.
edit: kako to ne mijenja ništa, ne shvaćam?

[Mima]

a čeka treće dijete

[cvijeta73]

peterlin, jesi pročitala post dalje od prve rečenice?

[Evelina]

Mijenja sve, jer ti iza toga točno piše postupak kako ju reže i kako sve ide dalje.
Prva rečenica je ironična.

[marta]

Naravno da je bila ironična.

[marta]

peterlin, jesi pročitala post dalje od prve rečenice?

[marta]

Ovaj trenutak s Peterlin je točno taj moment nerazumijevanja o kojem ja uporno tupim.

[rehab]

Dreka i urlanje = dušo draga, ti prosipaj, ja odoh leći (znam da nisi to rekla, ali isti je učinak).
Dijete ne sluša što urlaš. Ono vidi da te pogodilo u žicu, našlo je način da privuče tvoju pozornost i njemu je taman fino. Plus, deranje i urlanje još više u njemu probudi inat i želju za svađanjem.
Ja bih ovako : hajde sada pokupi i pospremi ovo što si razbacila.
Ako pokupi : bravo, lijepo si to pospremila, idemo sada... Ako ne pokupi : ideš u sobu. Kada odlučiš to pospremiti, možeš izaći.
I držala bih je u sobi do sutra ako treba.
Možda će opet sutra napraviti iduću scenu. I prekosutra. Ali za koji dan će sigurno stati.

P.S. Ovo govorim iz vlastitog iskustva, ne zato da se pravim pametna, nego možda nekome pomogne.

[marta]

Ja tako radim. Točno tako kako ti pišeš. Napisala sam negdje poviše kako to izgleda s mojom nezahtjevnom kćeri. Otkad se rodila. Znači, ja ću nju poslat da pospremi i ona će pristati. I onda će satima tuliti, plakati, cendrati, kukati, kukumavčiti i jaukati. I onda nakon x sati će posremiti. I tako svaki drugi dan. Godinama.

[rehab]

Zasto joj ipak dopustam neke stvari koje su potencijalni nered? Jer nema drugog nacina provodjenja vremena s njom. Svaka drustvena igra se igra po pravilima prve 3 minute, onda uvodi svoja pravila. Svako igranje sa lutkama i zivotinjama nakon 6 minuta trazi ukljucivanje brasna ili vode. Ja to vidim kao "moram joj barem nesto pustiti" inace imamo samo i jedino nezadovoljstvo i svadju. Ako ja sudjelujem i koliko toliko kontroliram nered bude ok

I ja svojima dopuštam štošta na što bi se drugi roditelji možda zgražali. Skaču s visoke komode na krevet, valjaju se u blatnim lokvama, hodaju bosi po pločicama i ljeti i zimi, itd. Nije uopće u tome problem, dapače. Mislim da ne treba uvijek tjerati mak na konac, treba djeci pustiti da se igraju i istražuju. Ali, postoje neke stvari gdje ne dopuštam prelazak crte i toga se držim.

[Mima]

Meni bi recimo bilo totalno neprihvatljivo držati dijete zatvoreno u sobi.

Inače Bubilo sad sam i ja pročitala tvoj post malo detaljnije, iskreno rečeno mislim da trebaš potražiti pomoć.

[marta]

A čak i kad se pospremi, nije uvijek problem u tome nego u svekolikom šaltanju s aktivnosti na aktivnost, s igre na igru, s ovog na ono.

[vertex]

rehab, ali i BB radi to. Ne razumijem zašto onda pritisak da njeno dijete mora biti drugačije, kad tvoja skaču s komode? A ona je našla neki modus kako funkcionirati.

[rehab]

Ja tako radim. Točno tako kako ti pišeš. Napisala sam negdje poviše kako to izgleda s mojom nezahtjevnom kćeri. Otkad se rodila. Znači, ja ću nju poslat da pospremi i ona će pristati. I onda će satima tuliti, plakati, cendrati, kukati, kukumavčiti i jaukati. I onda nakon x sati će posremiti. I tako svaki drugi dan. Godinama.

Kukaju i moji, redovno. Ali tvoja ipak pospremi, isto kao i moji. Nema bijesa, bacanja i urlanja. Ne znam možeš li skužiti razliku koju ja vidim ?

[Evelina]

Ako ne pokupi : ideš u sobu. Kada odlučiš to pospremiti, možeš izaći.
I držala bih je u sobi do sutra ako treba.

Imaj sreće kasnije ući u sobu kada navali krevet na vrata.

[Bubilo Bubich]

Ovo je scena nakon udaranja obično... Prosipanje uključuje i kupljenje, al slabo napredujemo, obično je toliko ljuta da to još više razbacuje pa smo u još žešćem ratu, tj. terorističkom napadu .

Dobro, a zašto nam (neke od vas) nikako ne vjeruju?

[Mima]

Hm, ipak ima puno toga i u očekivanju roditelja, očito. Ja recimo baš nikad nisam očekivala da dijete pospremi za sobom, i totalno mi je bilo OK da ne pospremi.

[rehab]

rehab, ali i BB radi to. Ne razumijem zašto onda pritisak da njeno dijete mora biti drugačije, kad tvoja skaču s komode? A ona je našla neki modus kako funkcionirati.

"Pritisak" kako ti kažeš upravo zato što sama kaže da nije našla način kako funkcionirati (barem ja to nisam isčitala iz njenih postova). Da mene to skakanje s komode svakodnevno iscrpljuje, dovodi do krajnjih granica, a nemam načina da to spriječim, onda bih se ipak malo zapitala. Nije stvar u skakanju kao takvom, nego odgovara li to roditelju i ako ne odgovara, uspijeva li postići da dijete to ne čini.

[cvijeta73]

Ovaj trenutak s Peterlin je točno taj moment nerazumijevanja o kojem ja uporno tupim.

da, marta, al ja se u principu slažem s rehab. naravno da ne postoje magične riječi :lili: ali ja ti garantiram da je moja m odrastala u nekoj drugoj familiji da se ne bi ponašala kako se ponaša.

npr. po ljeti sam imala prilike svjedočiti odgoju malih bogatih engleskinja. čuj, kao prvo da vidiš ti te njihove manners, majke ti mile, to fino, pristojno, ne upada u riječ, u restoranu šute i jedu, nitko ih ne pita jel im dosadno i nitko im ne nosi pol kutije igračaka, a da bi mogao u miru pojest pizzu. a ovi naši divljaci ko da su s lanca pušteni. svi od reda.

a, hbg, koje su to metode, ne želim znati, al da ne ovisi o odgoju, mislim da to nije točno.

sto uleta, mima, da, to je upravo to. očekujem da sjedi u AS, a ne očekujem da pospremi i neprihvatljivo mi je da sjedi cijeli dan sama u sobi.

[vertex]

Da, držanje u sobi...rehab, jesi ih nekad stvarno držala u sobi do sutra? Jesi ih stavila u sobu, a oni pokušavali izaći? Jesi im onda zaključala vrata? Jesu li lupali po vratima i plakali? Kako zamišlja taj odlazak u sobu, ako se stvari zakompliciraju?

[Mima]

Pa da, ali je li ti cilj takav odgoj i takvo dijete? Jasno da se svako dijete može slomiti, ali je li nam to cilj?

[rehab]

Ovo je scena nakon udaranja obično... Prosipanje uključuje i kupljenje, al slabo napredujemo, obično je toliko ljuta da to još više razbacuje pa smo u još žešćem ratu, tj. terorističkom napadu .

Dobro, a zašto nam (neke od vas) nikako ne vjeruju?

Ama, ja ti vjerujem da se trudiš. Samo ti pokušavam reći da mi se čini da tvoj pogled na cijelu situaciju možda nije onakav kakav bi trebao biti (barem meni). Možda bi drugačiji stav prema svemu kod tebe izazvao reakcije kojima bi uspjela njeno ponašanje staviti pod kontrolu.

[vertex]

Pa ok, cvijeta, ovisi sigurno o odgoju, to nije u pitanju. Nego je pitanje šta podrazumijeva taj odgoj. A i te fine engleske obitelji su imale crne ovce, s kojima očito nije išlo.

[Bubilo Bubich]

Inače Bubilo sad sam i ja pročitala tvoj post malo detaljnije, iskreno rečeno mislim da trebaš potražiti pomoć.

Pricala sam vise puta s psihologicom u vrticu koja ju poznaje. I isla kod nje na ciklus od 10 radionica za roditelje, i na skoro svih deset se pricalo o njoj. (A odradila sam i 10 drugih radionica prije njezinog rodjenja). Procitala Juula i druge. Procitala forum. Pricala s psihologicom na UNICEF Telefončiću... Nešto stručne pomoći sam sigurno pokupila. A i obje psihologice se vrte oko dosljednosti i granica. Nisu signalizirale da ju trebam negdje odvesti, samo da budem uporna.

A zar nije i da Severica naručuje tek oko 5. godine?

[marta]

Da, držanje u sobi...rehab, jesi ih nekad stvarno držala u sobi do sutra? Jesi ih stavila u sobu, a oni pokušavali izaći? Jesi im onda zaključala vrata? Jesu li lupali po vratima i plakali? Kako zamišlja taj odlazak u sobu, ako se stvari zakompliciraju?

Ovo i mene zanima.

Nego off topic, sad sam se sjetila, u nekoj dječjoj epizodi lupanja vratima od dječje sobe, ja sam skinula vrata.

[vertex]

Hvala na misljenju Rehab, al ne mogu se više objasnjavat, radim to vec 3 godine u svakoj prilici... I nije da se nisam načitala svega, isla na radionice o odgoju, kod psihologa...
Radim najbolje sto mogu i nemam sto dodati.

Pa rehab, meni se čini da svakako pokušava naći rješenje. Nije da je zatvorila oči i predala se.

[rehab]

Da, držanje u sobi...rehab, jesi ih nekad stvarno držala u sobi do sutra? Jesi ih stavila u sobu, a oni pokušavali izaći? Jesi im onda zaključala vrata? Jesu li lupali po vratima i plakali? Kako zamišlja taj odlazak u sobu, ako se stvari zakompliciraju?

Znali su i lupati i plakati i vikati i to me nije preveć diralo. Nisam ih ključala, kada pokušaju izaći, vratim ih. Kad se smiriš, onda možemo razgovarati i dogovorit se. Ne smatram da je izražavanje ljutnje i protesta nešto loše, dapače, ali ne dozvoljavam udaranje, urlanje i bacanje. Mogu vikati, svađati se, protestirati, kao što i mi svi radimo kada se svađamo, ali ne dopuštam takve ispade.

[rehab]

Pa rehab, meni se čini da svakako pokušava naći rješenje. Nije da je zatvorila oči i predala se.

Ja to nisam ni rekla ni pomislila. Zato sam i napisala kako se ja postavljam u takvim situacijama, možda joj to bude od pomoći.

[Lili75]

A ovo što kažeš da se ona tebe boji, ali ju ne sprečava da ponovi isto vrlo uskoro, e, ja sam shvatila da moram po pomoć kad sam vidjela da se moj mene više ne boji - uopće.

Evelina super da si prepoznala moment i potražila pomoć.

Meni bi recimo bilo totalno neprihvatljivo držati dijete zatvoreno u sobi.

Inače Bubilo sad sam i ja pročitala tvoj post malo detaljnije, iskreno rečeno mislim da trebaš potražiti pomoć.

i ja se slažem s Mimom, mislim da trebate pomoć. Posebno bi se mogla situacija zakomplicirati kad postane srednja. Ja uopće ne bih čekala 5 god nego bi tražila pomoć što prije.

da, marta, al ja se u principu slažem s rehab. naravno da ne postoje magične riječi :lili: ali ja ti garantiram da je moja m odrastala u nekoj drugoj familiji da se ne bi ponašala kako se ponaša.

npr. po ljeti sam imala prilike svjedočiti odgoju malih bogatih engleskinja. čuj, kao prvo da vidiš ti te njihove manners, majke ti mile, to fino, pristojno, ne upada u riječ, u restoranu šute i jedu, nitko ih ne pita jel im dosadno i nitko im ne nosi pol kutije igračaka, a da bi mogao u miru pojest pizzu. a ovi naši divljaci ko da su s lanca pušteni. svi od reda.

a, hbg, koje su to metode, ne želim znati, al da ne ovisi o odgoju, mislim da to nije točno.

cvijeta mi se zapravo slažemo.

[sirius]

Moje starije dijete bi ostalo u sobi nakon ovakve epizode jedino ako bih zakljucala vrata. Nema sanse da bi on dobrovoljno ostao u sobi.
Nisam bas sigurna da je jako pedagoski odvuci dijete u sobu, zakljucati vrata i ostaviti ga tamo. Dok on urla, lupa po vratima i tako duuuugo vremena.

u svakom slucaju i ja bih predlozila psiholosku pomoc kod nekog tko ce se malo pozabaviti i djetetom pa napraviti koji testic i slicno... cisto zbog toga sto je strasno kad na tako vaznom podrucju izgledas nesposoban i neuspjesan, a ne znas zbog cega.

[Lili75]

Ja apsolutno shvaćam i prihvaćam da postoje djeca s različitim karakterima, teže odgojiva, lakše odgojiva, you name it. I svako dijete apsolutno zahtijeva drugačiji pristup. Ipak, uvjerena sam da svako dijete urednog, tipičnog razvoja, može naučiti gdje je crta, gdje je granica. Gdje će te granice biti - to je na roditelju da odluči. Normalno mi je i da djeca ispituju roditeljski autoritet i granice. Ono što mi nije normalno, to je da dijete iz minute u minutu cijedi roditelja, ekstremno probija granice i ne obazire se na niti jedan roditeljski pokušaj uspostavljanja kontrole. Mislim da je to, bez obzira na to kakvog je dijete karaktera i je li teško ili lako odgojivo, znak da je dijete preuzelo vodstvo i da ono praktički odgaja samo sebe, umjesto da ga odgaja roditelj. To je trenutak da se roditelj preispita, ako je potrebno da zatraži i stručnu pomoć.

rehab potpisujem svaku tvoju riječ, ti to znaš puno bolje od mene napisati, baš sam to htjela reći.

[Lili75]

Moje starije dijete bi ostalo u sobi nakon ovakve epizode jedino ako bih zakljucala vrta. Nema sanse da bi on dobrovoljno ostao u sobi.
Nisam bas sigurna da je jako pedagoski odvuci dijete u sobu, zakljucati vrata i ostaviti ga tamo. Dok on urla, lupa po vratima i tako duuuugo vremena.

u svakom slucaju i ja bih predlozila psiholosku pomoc kod nekog tko ce se malo pozabaviti i djetetom pa napraviti koji testic i slicno... cisto zbog toga sto je strasno kad na tako vaznom podrucju izgledas nesposoban i neuspjesan, a ne znas zbog cega.

upravo to što zbog sebe (da se znaš utješit i postavit), što zbog djeteta (da mu znaš pomoći).

[Bubilo Bubich]

u svakom slucaju i ja bih predlozila psiholosku pomoc kod nekog tko ce se malo pozabaviti i djetetom pa napraviti koji testic i slicno... cisto zbog toga sto je strasno kad na tako vaznom podrucju izgledas nesposoban i neuspjesan, a ne znas zbog cega.

Koga bi meni predlozila? Sever/Vlahinski i sl.? Negdje drugdje?

[rehab]

Pa da, ali je li ti cilj takav odgoj i takvo dijete? Jasno da se svako dijete može slomiti, ali je li nam to cilj?

Nikome nije cilj slomiti dijete. Stavr je u tome da ja osobno ne želim u kući malog hahara koje će negativno utjecati na cijelu obiteljsku dinamiku. Ne znam jesi li svjesna, ali takvo dijete ne utječe samo na roditelje, nego i na braću i na sestre. Ja sam sa svojom kćerkom bila došla do toga da bi joj braća samo pokunjeno predala igračke i odmaknula se, iako im nikada nisam govorila da joj trebaju popuštati. Čak su i oni osjećali da je ona ta koja kontrolira svaku situaciju. Ja si to nisam mogla dopustiti, da nam se cijeli dan vrti oko njenih hirova i da svi strepimo od njene reakcije ako učinimo nešto što njoj nije po volji.
I za to nije bila kriva ona, nego mi. Nismo se nosili s njenim karakterom kako smo trebali i dobili smo to što smo dobili. Nije mi žao niti jednog njenog odlaska u sobu i niti jedne njene suze, jer sada imam dijete koje je i dalje zahtjevno, traži svu našu pažnju, ispituje granice, ali zna dokle može ići. Gdje god da dođem s njom (vrtić, liječnik, park, crkva..), ne moram više brinuti hoće li doći do nekog ispada, nego imam odgojeno dijete uz sebe. Odgojeno,a ne slomljeno.

[sirius]

Koga bi meni predlozila? Sever/Vlahinski i sl.? Negdje drugdje?

Da, tako nekako. U sustavu nikad neces dobiti tako temeljito psiholosko testiranje. Mi smo kod Vlahinsky (Sever i Vlahinsky je svaka na svojoj lokaciji sad.)

[Mima]

I to si postigla zatvaranjem u sobu? Šalim se malo, moj komentar uopće nije bio upućen tebi nego cvijetinom opisu engleske obitelji.

ali i dalje nisam sigurna da je cilj odgoja imati dijete koje nas neće osramotiti u crkvi ili kod liječnika, nego dijete koje je sretno i zadovoljno samo sa sobom, a ima i dobar odnos s roditeljima.
Nisam sigurna da se to postiže zatvaranjem u sobu.

[Bubilo Bubich]

Da, tako nekako. U sustavu nikad neces dobiti tako temeljito psiholosko testiranje. Mi smo kod Vlahinsky (Sever i Vlahinsky je svaka na svojoj lokaciji sad.)

Hvala!

[marta]

cvijeto, ja ti znam tih engleski odgojenih koji se ne mogu popišat kad odu u brdo jer odgoj. ne bih da su moja djeca takva. ne vidim to kao prednost. da, može se postići, ali brijem da ostavlja posljedice. a i ne vidim da bi ta vrsta odgoja ovdje mogla biti alternativa.

[rehab]

I to si postigla zatvaranjem u sobu? Šalim se malo, moj komentar uopće nije bio upućen tebi nego cvijetinom opisu engleske obitelji.

ali i dalje nisam sigurna da je cilj odgoja imati dijete koje nas neće osramotiti u crkvi ili kod liječnika, nego dijete koje je sretno i zadovoljno samo sa sobom, a ima i dobar odnos s roditeljima.
Nisam sigurna da se to postiže zatvaranjem u sobu.

Pa Mima, to je sve usko povezano. Dijete bez jasno postavljenih granica i vodstva je nesigurno i nesretno dijete. Svojim reakcijama pobuđuje nesigurnost i u roditeljima i istovremeno se narušava odnos s roditeljima. Dijete koje ima dovoljno slobode, ali i postavljene granice, sretno je i samopouzdano dijete. To se svakako reflektira i na same roditelje i odnos s roditeljima.

[Mima]

što hoću reći - nije ovdje problem što nego kako.

svi mi teoretski znamo da djetetu treba postaviti granice i da roditelj treba voditi. Pitanje na koje nema odgovora je kako to postići sa djetetom kakvo BB opisuje.

Ja svojoj nećakinji naravno nisam mama pa se ne može uspoređivati, ali jasno vidim da ono što je kod moje kćeri prolazilo 100% kod male - ne prolazi.

Tako da meni ove priče ja mrko gledam i ja zatvaram u sobu zvuče kao čisto teoretiziranje.

[vertex]

Znali su i lupati i plakati i vikati i to me nije preveć diralo. Nisam ih ključala, kada pokušaju izaći, vratim ih. Kad se smiriš, onda možemo razgovarati i dogovorit se. Ne smatram da je izražavanje ljutnje i protesta nešto loše, dapače, ali ne dozvoljavam udaranje, urlanje i bacanje. Mogu vikati, svađati se, protestirati, kao što i mi svi radimo kada se svađamo, ali ne dopuštam takve ispade.

Dobro, pa koliko dugo stoje u sobi? Razumijem ja da s tobom i tvojom djecom to ide, ja se pitam što kad to ne ide dobro, nego vodi u još veći sukob. Ne može se baš ništa kao recept promovirati.
Ali načelno se slažem da roditelj često može puno. Međutim, kad govorimo o pojedinačnom slučaju, tuđa iskustva mogu pomoći, a mogu i odvesti na krivi put.

[Mima]

Pa Mima, to je sve usko povezano. Dijete bez jasno postavljenih granica i vodstva je nesigurno i nesretno dijete. Svojim reakcijama pobuđuje nesigurnost i u roditeljima i istovremeno se narušava odnos s roditeljima. Dijete koje ima dovoljno slobode, ali i postavljene granice, sretno je i samopouzdano dijete. To se svakako reflektira i na same roditelje i odnos s roditeljima.