Moj stariji je bio dijete koje je imalo tešku adaptaciju, ali imali smo sreće i odličnu tetu koja je to dobro odradila. I kolegica je bila ok, ali ovu svoju prvu tetu je moj sin obožavao. I danas joj šalje čestitke za Božić i Dan žena. Bila je ključna osoba kojoj može zahvaliti svoje samopouzdanje. Nije tetošila samo njega, nego je svima u grupi pristupala na način koji je odgovarao baš tom djetetu. Istina, ponekad je ovaj moj ostao i sam i sa strane (i plakao i tugovao i šutio i svašta) ali sve u rok službe... Ne može odgajatelj pažnju posvećivati samo jednom djetetu.

Aliii to je mogla napraviti jer je vrijeme radnje prije dosta godina, vrtić nije bio pretrpan kao danas. Ne znam kako danas izgleda, ali bojim se da nije bolje...