pulinka prvotno napisa
Ja sam odustala od jurišanja na vetrenjače još prve vrtićke godine.
Ako moje dete ima neki problem, reagujem.
U suprotnom, ćutim, jer kad god sam na roditeljskom reagovala, drugi roditelji su me gledali kao izuzetnu budalu -iako su par trenutaka pre sastanka oni sami izneli to mišljenje.
U poslednjih 10 godina fakultet za vaspitače mahom upisuju osobe sličnog profila: osrednje do loše učenice, osrednje do niže inteligencije, sa ispodprosečnim ocenama iz maternjeg jezika, matematike, muzičkog i likovnog, sa psihološkim profilom osobe sa kompleksom niže ili više vrednosti i snažnom željom za dominacijom (ovo nije moja paušalna procena, već sabrane procene nekoliko starijih prosvetnih radnika koje se čude i žaloste nad tom činjenicom.)
I sve te osobe su završile taj fakultet, mnogima sam prekucavala skripte i seminarske radove i lično ih upoznala, i, uz par divnih izuzetaka, to su poslednje osobe na planeti kojima bih ja poverila životinju, a kamoli dete.
Kakve roditeljske saradnje može uopšte biti sa njima, ja ne znam. Ali srećna sam što napuštamo vrtić ove godine.