Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
Ja sam odustala od jurišanja na vetrenjače još prve vrtićke godine.
Ako moje dete ima neki problem, reagujem.
U suprotnom, ćutim, jer kad god sam na roditeljskom reagovala, drugi roditelji su me gledali kao izuzetnu budalu -iako su par trenutaka pre sastanka oni sami izneli to mišljenje.
U poslednjih 10 godina fakultet za vaspitače mahom upisuju osobe sličnog profila: osrednje do loše učenice, osrednje do niže inteligencije, sa ispodprosečnim ocenama iz maternjeg jezika, matematike, muzičkog i likovnog, sa psihološkim profilom osobe sa kompleksom niže ili više vrednosti i snažnom željom za dominacijom (ovo nije moja paušalna procena, već sabrane procene nekoliko starijih prosvetnih radnika koje se čude i žaloste nad tom činjenicom.)
I sve te osobe su završile taj fakultet, mnogima sam prekucavala skripte i seminarske radove i lično ih upoznala, i, uz par divnih izuzetaka, to su poslednje osobe na planeti kojima bih ja poverila životinju, a kamoli dete.
Kakve roditeljske saradnje može uopšte biti sa njima, ja ne znam. Ali srećna sam što napuštamo vrtić ove godine.
A tu bi se dalo doskutirati. Prije 30god mislim da je u vrticima bilo gore negsou sad. Znam da je bilo normalno i lupiti dijete, javno ga sramotiti (npr ako se popiski u gace) te siliti da pojede obrok. Danas toga vise-manje (nadam se) nema.
Mislim da se i sama literatura i pristup promijenio , na bolje. Kuzi se kad neka teta prati novija istrazivanja i smjernice u odgoju, to mi se svidja.
Ja sam recimo imala superpozitivno iskustvo sa jednom dadiljom koja mi je cuvala curku nekih 2-3 mjeseca. Taman je zavrsavala faks i ta zenska je rasturila svojim znanjem, inteligencijom i sto ke najvaznije toplinom i empatijom. Koliko puta je nosila moju curu i tjesila ju.

Meni se novi kadar cini bolji od onog bas starog, iako ne treba nigdje nista generalizirati. Govorim o prosjeku i to o vlastitim opazanjima.

Po meni, koliko god netko bio inteligentan/neinteligentan, pametan/glup, s dobrim ocjenama/losim ocjenama, to sve mi nije toliko presudno kao da li je ta osoba toplo, osjecajno ljudsko bice i moze li slusati tuzan djeciji plac, a bez da utjesi dijete..
Po meni, odgajatelji bi prvenstveno zrebali biti topli, voljni pomoci itd..a tek onda sve ostalo :/