Čitam dvije knjige paralelno: doma, navečer Kjell Westo, Ovuda samo nekada hodali, o Helsinkiju, burnoj povijesti 20.st, tamošnjim događajima i o tome kako se sve odražavalo na obične ljude. Sviđa mi se stil pisanja, nepretenciozan i jednostavan no opet izravan. Malo me bune imena ulica i institucija, naravno, ali šibam dalje. Vidim da ima i Privid 1938., njegova knjiga, možda si i nju stavim na listu, ovisi o konačnom dojmu nakon ove.
Druga knjiga koji čitam je Guillaume Musso: Samo nebo zna, za 'pod marendom', i u autobusu na povratku s posla, malo mi je ljubić, vidjet ćemo za dalje jer sam tek počela

I završila sam obje knjige Svijeta bez kraja Kena Folletta napokon, ako volite Folletta preporuke, no definitivno mi je ipak najbolje njegova Pad divova trilogija. Najmoćnija.