Što čitate 3.

[sasa]

Bekim baš u Dnevniku jednog nomada popljuje Knausgarda- ne znam više točno, ali osvrne se na njega kao narcističnog i samozaljubljenog.
Mene kod Knausgarda fascinira ta razina introspekcije ( naravno možemo zaključiti da je u tome uspio jer se samo sobom i bavio)- mislim da je jako teško i bolno doći do svijesti o svim tim osjećajnim stanjima i traumama i greškama i užasima koje nekad svi činimo. Ta razina iskrenosti, gdje ne govorim o pukoj iskrenosti kao o nelaganju, nego tom "potpunom" sagledavanju sebe mi njegovo dijelo odmiče od "reality showa" i iznošenja prljavog rublja javnosti i zapravo je za mene konkretno sasvim nova vrsta pisanja.