Kaae, ja ti samo mogu reći da te razumijem.
Teško je, jako je teško. Ja, iako mislim da sve radim dobro, nikako ne ide.
Od mojih 58-62kg koje sam držala i nakon drugog djeteta (nakon trećeg bilo 69 - rodila s 36, a u svakoj trudnoći nabila po 20-30kg), trčanja (priprema za polumaraton, dakle prilično trčanja), vježbanja u teretani, u zadnje tri godine (prešla sam 40 god.), nabila 20kg...
Kad idem nabrajati sve što bi bilo uzrok tome, netko drugi će reći da to nije razlog za toliko debljanje, ali kod mene je tako... i sad je problem na problemu, kila na kilu ...
Štitnjača ne radi već 12 godina, dakle nije primaran uzrok jer prvih nekoliko godina se moglo kontrolirati.
Ono što me bacilo u sve ovo je niz okolnosti:nekvalitetno spavanja, nesanica, loša prehrana, volim i slatko, troje djece, život s dementnom osobom i njezina smrt, promjena posla (na upola manju plaću) djelomično da bih mogla biti s djecom i tada bolesnom bakom - (bolest drugi nisu priznavali, tako da mi je to razdoblje bilo jako teško emocionalni i fizički - npr. radim poslijepodne, skuham i nagovarama pola sata-sat da pojede nešto, onda trčim na posao, nisam gladna kod kuće i naravno ogladnim poslijepodne i pojedem sendvič jer mi je najbrže i nisam stigla sebi još spremiti jelo prije odlaska; navečer dođem i pojedem oko 8) ... i uz sve to, još i godine (očito kriza....) . Sve što se naslagalo, i moja nesposobnost kontroliranja sve ga toga, naravno da me čini nezadovoljnom i vrtim se u krug.
Pokušavam se "rekuperat", ali teško ide. Pazim na hranu, vježbam, ali najviše od svega me koči vlastita grižnja savjest kako sam se dovela u takvo stanje u kakvom sada jesam, i misao da nije sve trebalo biti kako je bilo, a godine su prošle. Nije samo problem u kilogramima koje imam, nego nedostatak energije i volje za bilo što, bolovima u leđima, opća slabost, nemam kondicije i sl.

Nadam se da ću polako doći k sebi.
Najviše energije mi daje jutarnje vježbanje (zbog vrste posla, mogu na grupno vježbanje od 9 do 10, tri puta tjedno).