NIsta, ali bas nista ne slusa

[zutaminuta]

Da, na porodiljnom sam. Zbog svega što čujem o vrtićima, nisam uvjerena da su oni najbolje mjesto gdje želim da budu. Primjerice, prostorija nešto veća od moje sobe, s pet puta više djece, tetama kojima su svezane ruke jer nemaju materijale za rad, a djece je previše i u principu, non stop su bolesna i treba ih vaditi iz vrtića dok prođe bolest. Evo, ne znam.

[Tanči]

Da, na porodiljnom sam. Zbog svega što čujem o vrtićima, nisam uvjerena da su oni najbolje mjesto gdje želim da budu. Primjerice, prostorija nešto veća od moje sobe, s pet puta više djece, tetama kojima su svezane ruke jer nemaju materijale za rad, a djece je previše i u principu, non stop su bolesna i treba ih vaditi iz vrtića dok prođe bolest. Evo, ne znam.

Sve to stoji, no djeca se trebaju družiti, igrati, "potrošiti"...
a sport?
Moja isto nije išla u vrtić jer muž tada nije radio i nismo mogli plaćati 800 kn za vrtić, ali je stalno bila negdje.
TKD je počela trenirati sa četiri godine. U zgradi imamo veliku knjižnicu i tu smo je vodili na razne radionice, igranice i sl., parkovi, svakodnevne šetnje, izleti...to nam je bila konstanta i iako tada uistinu nismo imali novca, uvijek sam nekako iskopala 200 kn za likovnu radionicu pa za školu stranih jezikla (završila je tri stupnja preschool english) itd.itd.itd.
Puno tih radionica ima i besplatnih samo treba pratiti i voditi ih.