Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
Ali samo ne razumijem ovo zašto ne čuje kad mu nešto kažem. To mi smeta. To što se osjećam kao da mi se usta otvaraju, a riječi nitko ne čuje.
Znam taj osjećaj
o tome kako ću ga interpretirati uvelike je ovisilo kakav će nam biti dan
negdje sam čak čitala da se kod djece auditorno procesiranje malo sporije razvija i da to kad nas ne čuju ili više puta pitaju što smo rekli je upravo zbog toga
ali ja mislim da je druga stvar u pitanju. mislim da je njihova potreba za igrom, penjanjem, fizičkim izazovima, eksperimentiranjem jednostavno toliko jaka, oni ne mogu gledati svijet na način kao i mi, vjerojatno bi on volio tebe poslušat ali mu je cijena za to prevelika.
Ranko Rajović bi bio jako zadovoljan ovim što čita u tvojim postovima
Nedavno sam čitala autobiografiju Nikole Tesle i mislila "danas bi ga gledali ko nemoguće, preživo dijete koje uvijek smišlja neke gluposti"

Točno je da permisivni odgoj nije dobar za djecu, najbolji je autoritativni. Ali na terenu, procijenit koja odluka bi bila permisivna a koja uvažavanje dječjih potreba - nije uvijek jednostavno.
Doslovno sam svojim vrištećim dvogodišnjacima znala reći "reci dijete, da li je tvoja potreba sada da ti postavim granice ili poštujem integritet?", bilo bi super da ima neko indikacijsko svjetlo iza uha


A kako mu inače ide učenje iz posljedica, ne iz tvojih upozorenja, nego ako na svojoj koži nešto iskusi, da li nauči ili opet ponavlja? Je li oprezan ili svugdje grlom u jagode?