Moja firma od 60 zaposlenih nije otpustila nikoga. Dio nas je za vrijeme korone radio bez prestanka, dio ljudi (rade skroz druge stvari) nije imao apsolutno ništa jer su njihovi odjeli stali. Nitko nije dobio otkaz. Morali smo svi potrošiti (i još uvijek moramo) sav godišnji koji imamo, i stari i novi. Nemamo nikakvih planova za ljeto nego svi koji nemaju što za raditi ovaj tren moraju trošiti godišnji i moliti se bogu da se klijenti vrate.
Smanjen nam je radni tjedan na 36 sati. I smanjena nam je bruto plaća između 10% i 20%, kako kome, napravljeni su neki razredi po nekom kriteriju... je l smio to napravili ili ne? Nemam pojma, vjerojatno nije. No, s obzirom na to da imamo 80% manje narudžbi nego u isto vrijeme lani mislim da smo dobro i prošli.

Moj brat radi u ugostiteljskom objektu s 9 zaposlenih. Taj prvi tjedan ga ja pitam pa zar je moguće da nemaju ljudima za plaće niti za jedan mjesec. Kaže on meni, to je 60.000 kn za bruto plaće, otkud nam to ako nismo otvoreni, nema šanse.

Sigurno je tamo vani puno gadnih i bezobraznih i nepoštenih poslodavaca, no sigurno je i masa njih koji jednostavno nemaju 50.000 ili 100.000 ili milijun kuna "u džepu" koje mogu isplatiti samo tako ako ne rade mjesec ili dva.


Back to "nedjelja"... ima li neka ozbiljna analiza o tome koliki udio potrošnje u trgovini otpada na nedjelju?
Jer npr. ako gledam samo po sebi, ja ću vjerojatno puno manje i kupovati ako imam jedan dan manje za kupiti. Nije da sam i inače sam neki šopingholičar, sebi ne kupujem skoro nikad ništa... no ako nedjeljom ne rade dućani, djeca će mi jednostavno nositi hlače i majice koje su im malo prekratke, pa ćemo tako izdržati 2 mjeseca, pa će doći nova sezona, a ovu ćemo preskočiti . Ili npr. ako ne stignem odvesti dijete da mu ošišaju šiške jer frizer u šoping centru ne radi, odrezat ću mu sama šiške doma i sl. Mislim da ću se više orijentirati na to da se snalazim bez trgovine nego da naguravam kupovinu u druge termine ako mi nije baš nužno i presudno. Ili ako npr. trebam nekome kupiti poklon, neću kupiti ništa, nego ću dati novac kao poklon i opet nisam ništa potrošila (ovaj će taj novac staviti na štednju...) A, ako će to raditi i ostali... hm... pa manje para i u blagajnama poslodavaca za plaće, i u blagajni države.

Ali ako ozbiljna ekonomska analiza pokazuje da sam ja jedina koja djetetu trenirku kupuje nedjeljom i da to zbilja nije nikome isplativo, pa neka ljudi onda imaju dan za obitelj.

Na temu, kako druge zemlje mogu... možda ima nešto i u tome da su te druge zemlje bogate ili ne žive primarno od trgovine (i turizma) pa im nije prihod i porez uplaćen od trgovine nužan, no ako nama je, hm...