Ok, hvala Vam!Peterlin prvotno napisa
Pitat ću ih ako neću moći ništa riješiti sa Centrom.
Možda sam ih čak jednom zavala pa dobila negativan odgovor, stvarn neznam.
Što misliš da li bi mi mogli pomoći na Goljaku?
 |
|||
|
|
|||
Ok, hvala Vam!
Pitat ću ih ako neću moći ništa riješiti sa Centrom.
Možda sam ih čak jednom zavala pa dobila negativan odgovor, stvarn neznam.
Što misliš da li bi mi mogli pomoći na Goljaku?
Goljak tesko.
Sto zapravo zelis postici dijagnosticiranjem? Osim odgovora na neke probleme u svakodnevnom zivotu koji te muce.
Dobar večer!
Kao prvo želim, kao što si i sam rekao dobiti odgovor na probleme koji me muče tj. želim dijagnozu ako ju imam (a vjerujem da ju imam a isto misle i stručnjaci).
Osim toga želim da me ljudi i obitelj prestanu maltretirati i ponižavati jer to trpim otkad znam za sebe. Najviše bi željela da krenem sa liječenjem da konačno imam normalan život, ali pročitala sam da se dispraksija ne može liječiti kao ni autizam, ali možda se mogu malo simptomi ublažiti. Znam puno ljudi koji su bili sposobniji od mene jer su imali lakše dijagnoze nego ja i doslovno ništa u životu nisu morali i svi su im popuštali od škole do roditelja, prijatelja, obitelji a ja cijeli život moram raditi sve stvari koje čak ni zdravi nisu i to često umjesto zdravih roditelja. I opet sam postigla više u životu nego ti drugi bolesni kojima svi pomažu, a meni još svi odmažu a oko svega se užasno više trudim od zdravih a kamoli bolesnih. Jedna stručnjakinja mi je rekla "Ono što se dijagnosticira se i razumije". Rekla mi je da sam ja sve u životu trpjela a da su me svi osuđivali jer se nije znalo za moju moguću dijagnozu pa su misli da nešto ne mogu jer mi se npr. ne da, a ja jednostavno nisam bila sposobna. Zapravo se od djetinjstva primjećivalo da se razvijam slabije od druge djece, ali roditelji mi nisu namjerno dali da idem liječniku jer su željeli da ostvarujem njihove neostvarene snove koje oni zdravi nisu mogli postići.
Imam jako puno problema u životu zbog toga, a najveći mi je problem što ne mogu naći posao tj. ja ga nađem ali ostanem sam 1 mjesec jer sam jednostavno prenesposobna čak i na najlakšim poslovima. Evo npr. ako radim kao čistačica uopće ne mogu obavljati taj posao jer sam kao prvo dosta spora, a drugo i važnije za mnom sve ostaje prljavo iako čistim. Mislim da je to zbog slabe motorike i koordinacije, a i zbog toga jer ljudi sa dispraksijom ne mogu oponašati tuđe pokrete i radnje. Npr. ja uopće ne mogu oponašati neki pokret s metlom koji mi pokažu za efikasnije čišćenje. Kao što ni ne mogu planirati i organizirati. Ako radim kao prodavačica jednostavno se ne snalazim u prostoru i ne mogu naći robu u skladištu koju moram posložiti i ne mogu svladati sve druge poslove koji uz to idu. Nikad nisam došla do kase, ali znam kad bih došla do toga da bih sve spobrljala jer bih donosila loše zaključke. Teško pamtim i zadatke koje mi netko da na poslu. Da sam kao konobarica ne bi mogla popamtiti tko mi što od gostiju kaže i sporo bi točila i najobičniju kavu, također bih dugo pronalazila namirnice kraj šanka a tacnu ne bi mogla ni nositi zbog loše motorike. Čitala sam puno stranih foruma i mnogi ljudi s dispraksijom pišu da imaju na poslu probleme kao i ja. Imam i puno drugih simptoma o kojima za sada neću tu pisati.
Da li možda znaš da li se zbog dispraksije može dobiti invalidnina ili neku drugu pomoć da mogu normalno raditi kao svi drugi? Koliko je moguće da idem na neku terapiju i da mi nestanu svi simptomi (to bi mi jako značilo jer želim normalno biti zaposlena) jer je jedna doktorica rekla da je to moguće ali ja baš ne vjerujem jer je privatnica i vjerojatno mi je željela dobro naplatiti neke vitamine za mozak i rekla je da bi mi davala inekcije u venu.
Zao mi je zbog tvojih problema , a najvise zbog nedostatka podrske .
Nadam se da ces dobiti neke odgovore, ali moras shvatiti da dispraksija nije bolest i da se u odrasloj dobi vjerojatno tek minimalno moze ublaziti terapijama ( ako nades na nekog tko bi se zabavio time).
Niti je taj poremecaj nesto na osnovu cega bi se mogla dobiti osobna invaidnina i/ili postotak invalidnosti.
Kako je bilo u skoli? Koju si skolu zavrsila?
Bok!
Znam da se u odrasloj dobi neće nešto puno poboljšati. Znam da dispraksiju ne klasificiraju kao bolest nego kao poremećaj u razvoju, specifična teškoća učenja, neurološki poremećaj. Ali dispraksija je sigurno odsustvo normalnog funkcioniranja. Negdje sam pročitala da je zapravo sve što u medicini ima slovo i brojku, tj. naziv u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti je bolest. Tamo čak spada i + - dioptrija. Ja sam extremno nesposobna, a sve što je exstremno mora biti neki poremećaj ili bolest.
Kada sam pitala doktore da .li je dispraksija invaliditet svi su se jako dugo predomišljali i rekli kao da je ali da se pod to ne vodi i nisu znali objasniti. Ja mislim da je dispraksija sigurno invaliditet jer ne može biti normalno to što se meni događa a pogotovo ne može biti normalno da netko ne može normalno raditi barem neki posao. Ja znam brojne ljude koji su u školi išli po smanjenom programu pa su dalje mogli raditi ono što ja ne mogu. Pa dolazim do zaključka da sigurno imam invaliditet jer ne može biti normalno da neka osoba ne može raditi ako je zdrava. Nisam mogla ni autoškolu završiti (a to mnogu osobe su npr. išle po smanjenom programu), extremno mi je loše išlo a inače se ne snalazim u prostoru dobro a i to je simptom dispraksije.
Na medicinskim člancima sam pročitala da je dispraksija zapravo pravi invaliditet ali da se tako ne klasificira jer je dosta neistražena i da ju je teško uočiti. Evo npr. invaliditet je i gluhoća a ta osoba stavi slušni aparat i čuje i to joj je jedini simptom da ne čuje, a ja ih imam puno simptoma. Ja ne da samo nešto fizički ne mogu nego zapravo i većinu toga ni ne razumijem u glavi.
Završila sam 4 godišnju školu, ali planiram negdje i na faks. U školi mi je bilo jako teško jer ja jako teško pamtim. I psiholog pri kojemu sam išla radi dispraksije mi je rekao da imam i ispodprosječnu inteligenciju osim moguće dispraksije. Zapravo sam imala jako dobre ocjene, ali to samo zato jer sam katastrofalno puno učila. Ja sam već u 5. osnovne učila 8 h na dan. A u srednjoj sam znala i po 8,10,15 h na dan učiti doslovno svaki dan cijele školske godine i tako svake nove školske godine. Često sam znala sam 3,2,1 h ili čak ništa po noći spavati mjesecima samo radi dobre ocjene. Drugi koji su išli u iste pa čak i teže škole nego ja su učili puno manje nego ja. Drugi su znali učiti 2 h pred test a ja 70. Evo npr. ja sam već u osnovnoj učila više nego drugi u npr. gimnaziju, a u srednjoj više nego drugi na faksu. To sve koliko su drugi učili provjereno znam jer imam poznanike i prijatelje koji imaju i Medicinske fakultete pa su učili ništa naspram mene i naravno meni se izrugivali.
Inače osoba koja ima ispodprosječnu inteligenciju može raditi barem one jednostavnije poslove čišćenja, prodaje, vožnje kamiona , konobarenje, voziti auto i svašta drugo što ja ne mogu pa dolazim do zaključka da je glavnina problema u mogućoj dijagnozi. Također osoba sa ispodprosječnom inteligencijom samo teško pamti a nema sve ostale simptome koje ja imam. Evo ja sam recimo svoje simptome sastavila na 17 stranica teksta u wordu i to pokazala doktorima.
Da li si siguran da se od toga ne može dobiti invalidnina?? Jedna neurologica mi je rekla da bi se možda nešto moglo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom