Pulinka i Sirius da li vi možda imate dijete oboljelo od dispraskije ili nešto slično?
Pulinka i Sirius da li vi možda imate dijete oboljelo od dispraskije ili nešto slično?
Moje dijete ima disleksiju , disgrafiju i diskalkuliji, tj. ima probleme vizualni prostorne percepcije. Jedino sto nema vece poteskoce sa kordinacijiom jer joj je motorika dobra ( iako se tesko snalazi u prostoru).
Nema sanse da bi ona samostalno ucila pogotovo ne iz knjiga jer ne razumije procitano . Slusno ne razumije nove rijeci, ne pamti ih .
Uz sve to ona ima prosjecne i iznadprosjecne kongitivne sposobnosti ( kako u kojem podrucju) i iznadprosjecnu kratkotrajnu radnu memoriju.
Sve sto ti pricas , svi ti poslovi koje spominjes njoj bi ( sad ima 12 godina pa ne radi jos) bili puno laksi od skole koja zahtjeva organizaciju i duboko razumjevanje onoga sto ucis. Jer cak i bubanje na pamet, posebno dugotrajno , zahtjeva odredene sposobnosti.
I nisi oboljela od dispraksije ( ako je dispraksija to sto te muci) nego ju imas. Tvoj mozak radi na drugi nacin i to se ne lijeci. Pogotovo u odrasloj dobi.
Ali sve to sto opisujes meni je prilicno nelogicno da bi objasnilo (samo) dijagnozom dispraksije.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.02.2021. at 05:37
Mislim da tvoje dijete ne može samostalno učiti jer ima disgrafiju i disleksiju pa vidi iskrivljeno napisane riječi. I jedan liječnik je rekao da osoba sa disleksijom ili disgrafijom koja ima visoku inteligenciju postiže puno veći uspjeh u školi nego osoba koja to nema a ima nižu inteligenciju. To sam i kroz svoje školovanje vidjela kod prijatelja i stvarno je tako. S ovime te ne želim uvrijediti i nadam se da me nećeš krivo shvatiti, ali vjerojatno tvoje dijete nema baš tako veliku volju kao ja. Znam da se sigurno puno trudi i da mu nije lako zbog toga svega što ima, ali opet ne vjerujem da uči 10, 15 h na dan kao ja, tj. već 8 h na dan u osnovnoj školi bez da i 5 minuta na dan gleda tv, šeta, igra, dopisuje se s prijateljicama i tako svaki dan od rujna do lipnja sve do praznika . Ja sam čak znala učiti i u kadi i pred jelom, ovo me baš sramota napisati. Ne osuđujem nikoga jer znam kako se i meni samoj bilo teško pamtiti a kad netko teško pamti ima još manju volju za učenjem i to je normalno jer se nitko ne voli sam po sebi mučiti se s nečim što mu teško ide, a to što sam ja radila je režim. Nije u ljudskoj prirodi biti mazohist. Nekad volja jednostavno prevaziđe mnoge prepreke, ali ne može uvijek kao što ja ne mogu na poslu.
Da
Ok, možda nisam oboljela nego moj mozak radi samo na drugi način, ali to ne mijenja činjenicu da se ja suočavam sa simptomima i da mi to uvelike otežava život. Ako dispraksija nije bolest onda je neurološki poremećaj/specifična teškoća učenja/poremećaj u razvoju i to ne može biti normalno funkcioniranje organizma kako kod da okreneš. I sve što ima simptome ne može biti zdravlje, čak su i lomljivi nokti neka bolest (npr. nedostatak vitamina) ili barem odsustvo potpunog zdravlja.