Citiraj PITANJE123 prvotno napisa Vidi poruku
Da, znam da se ovaj dio odnosio na Siruisin post.
Da, razumijem što želiš reći. Ako si živčan/anksiozan/napet tek si lošiji u postizanju rezultata kad osjećaš pritisak, a i mogu ti se ruke tresti.
Da, naporno je tako. I ja sam uvijek u nekom grču što će ljudi misliti kad vidi tako nešto.
Da li je možda tebi u nalazu pisalo "mješoviti poremećaj razvoj ili "disharmonični razvoj"? Uglavnom dijagnoza je pod šifrom F83 ili F82. U tu dijagnozu spada više skupina poremećaja kada se ne može odrediti što točno od toga svega imaš ili je neka kombinacija u pitanju.

Evo i citata: "Pod dijagnozom F83 mogu se pronaći različiti govorni poremećaju, ADHD, ADD, disgrafija, disfazija, disleksija, razvojna dislalija, razvojna dispraksija, intelektualna inhibicija, selektivni mutizam, razvojne disgnozije."


Vidim da pišeš da bih mogla biti prodavačica. Evo kod mene nije samo problem da ja nešto s motorikom ne nogu nego jednostavno ni ne razumijem što treba u tom nekom poslu, jednostavno se pogubim i ne mogu to obaviti. Zato smatram da ima visoku razinu dispraksije. Pročitala sam da 10% osoba ima dispraksiju, a samo 2% tešku. Tko zna možda imam i još nešto osim dispraksije. Isto tako je i kada ne mogu naučiti plesati ni najjednostavniji ples. Naravno da ne mogu s nogom pravilno napraviti, ali ja ni ne mogu zapamtiti i uskladi te sve pokrete. Pročitala sam da se dispraksija odražava na puno različitih načina/simptoma/karakteristika kod različitih osoba, tj. nemaju svi iste simptome i nemaju svi isti stupanj težine istog simptoma. Ja sumnjam u neku dijagnozu jer inače osobe koje imaju ispodprosječnu inteligenciju mogu raditi te neke jednostavnije poslove, dok ja ni to ne mogu. Pod britanski forum o dispraksiji sam pročitala da su ljudi baš tako nesposobni za jednostavnije poslove kao ja. A i mislim da je meni dispraksija jako naredovala jer ja nisam išla k nikom liječniku/stručnjaku kao ostali koji ju imaju jer je meni mama branila da idem k doktrou i govorili su da ja to kao ne želim a ne da ne mogu i još svašta što ne bih ovdje voljela pisati jer je radila grozne stvari.
Problem je sto trenutno nemam nalaz. Imala sam procjene liječnika iz djetinjstva. Sada ne mogu do njih, a nikako se ne mogu odvažiti da popričam s nekim. Zato tebi jos jednom svaka čast na upornosti i trudu. I na hrabrosti. I znas sto, mozda da se radi o nekom poznatijem poremećaju, jos bih se možda i usudila, ali imam dojam da je dispraksija gotovo nepoznata.
Moguće da ti se stanje pogledalo zbog toga sto s tobom nisu radili kada si bila dijete. Iskreno mi je zao zbog toga sto si proživjela s roditeljima. Znam da podrška puno znaci. Ja sam je imala kao dijete, no sada je više nemam. Mislim da je razlog tome upravo nepoznavanje dispraksije, odnosno mislim da moji to dovoljno dobro ne razumiju. Nekako mislim da je vise pažnje posvećeno djeci s dispraksijom negoli odraslima, a kao sto znamo to je stanje koje nikada nece nestati. Mislim da ni nastavnici nisu dovoljno educirani. Ako nista drugo, nije mi jasno kako nastavnici tjelesnoga ne poznaju (ili nisu poznavali to stanje).

A kada si bila na procjenama, nisu ni pokušali ustanoviti imas li, uz dispraksiju, jos neki poremećaj?