Čitam, onako usput, knjigu Mate Kapovića i ekipe, Jeziku je svejedno (Sandorf: Izdanja Jeziku je svejedno). Mislila sam je zapravo čitati onako napreskokce, nisam lingvist ni srodne struke da bi mi to bilo profesionalno interesantno, ali uhvatila sam se kako pažljivo čitam svaku stranicu jer je knjiga nevjerojatno zabavna. Svako malo otkrijem nešto novo. Ne mogu reći da se slažem s autorima u svakoj tvrdnji, ali pišu interesantno, argumentirano, a fusnote, koje inače preskačem, najbolje su od svega (šteta što su slova presitna pa moram usput manevrirati s duljinom ruku i naočalama ).
Sad tek shvaćam koja je šteta što u gimnazijskim danima nismo uopće učili jezično gradivo - na hrvatskom se radila samo književnost, i to trčećim korakom jer je program bio friško prenapuhan, a jezik je na neko vrijeme bio na stand-by. Onda mi to nije smetalo, ali sad vidim da je šteta, jer mi je zapravo baš interesantno. Tako mi i za praćenje ove knjige pomalo fali znanja, ali svejedno uspijevam pratiti i još se i dobro zabaviti čitajući.