Jean-Baptiste Del Amo: Carstvo životinja
E ovo je Emile Zola verzija 2.0
i to ne lektirni "Germinal" koji je light verzija naturalizma, nego mi je prva asocijacija na ovu knjigu Zolina "Zemlja", naturalizam na najjače.
Gdje je stao Zola, kreće Del Amo - roman obuhvaća vrijeme od 1898. do 1981., podijeljen u dva dijela. Prva polovica knjige obuhvaća razdoblje do 1917. Siromašna seljačka obitelj u Gascogni - tuberkulozan otac, gruba žena (autor je nikad ne zove majkom, ona je samo Roditeljica ili, nakon muževe smrti, Udovica), i djevojčica, Eleonore. Život na selu je prije životarenje nego život, nema ni natruhe nikakve idile. Samo blato, prljavština, bolest, težak rad. Del Amo je majstor opisa, i majstor da naoko lijepu prirodnu sliku pretvori u nešto surovo. Evo upadljiv (i relativno bezazlen) primjer:
Dolazi Prvi svjetski rat, pa si zamišljajte kako je to izgledalo u tom zabačenom i siromašnom kraju.
I onda je rez. Druga dva dijela knjige premještaju se u 1981. Potomci nekad siromašne obitelji koja se borila za preživljavanje sad imaju svinjogojsku farmu. I tu kreće naturalizam u punom sjaju
Gnojnica, pretrpane štale, bolesne životinje, prekomjerna upotreba kemikalija u uzgoju koja dovodi do bolesti, i životinja i ljudi. Obitelj je degenerirala, braća se ne podnose, otac umire od raka, žene su psihički bolesne, djeca mentalno zaostala. Ma knjiga u pravoj maniri francuskog naturalizma koji će čitatelju temeljito ogaditi svaku temu o kojoj piše.
Ne mogu reći da sam uživala u sadržaju knjige, jer mi je na mahove bilo zlo, ali da je Del Amo majstor stila - jest. I dostojan nasljednik velikog Zole kojeg sam nekad s oduševljenjem čitala. Sad sam se prisjetila i zašto.
Tko je osjetljive duše, radije neka ovu knjigu preskoči.
tanja_b prvotno napisa
Jean-Baptiste Del Amo: Carstvo životinja
