anamar prvotno napisa
Inače Evaristo piše ženama koje su u društvu nevidljive mada su njihove sudbine ponekad bitinije od onih koje se mogu naći u velikoj knjizi Povijesti. Srećom je tu književnost! Osim što s protagonisticama ove knjige dijelim pripadnost manje privilegiranoj polovici čovječanstva, ne mogu pronaći puno čvrstih veza s njima. Opet bilo mi je lako uživjeti se u njihove priče. Jer riječ je o sudbinama koje su dio univerzalne ženske/drugo povijesti, trnovitog putovanja koje i dalje traje. Ipak sa svakom generacijom društva se polako mijenjaju, bar zapadna društva u koja se i naše ugleda. Djevojka, žena, drugo je roman koji govori o "izmima" vezanima za boju kože, spol, rod, podrijetlo, ali i odrastanju i sazrijevanju, te koliko god to malograđanski zvučalo "postavljanu stvari na svoje mjesto".
