Nicolas Mathieu: I djeca njihova za njima
Ovaj roman podsjetio me zašto ono volim čitati FrancuzeMaestralno napisan prikaz transformacije nekad industrijske doline na sjeveru Francuske, uz granicu s Luksemburgom (koji se lokalnim stanovnicima doima kao zemlja Dembelija gdje svi voze BMW i Audije
). 90-te godine, četiri ljeta - od 1992. do 1998. i polufinala SP u nogometu i čuvene utakmice Francuska-Hrvatska. Kroz roman pratimo odrastanje nekoliko tinejdžera iz fiktivnog gradića Heillangea, iz radničko-činovničkih obitelji, djece koja zapravo i nemaju neku perspektivu, a i ne traže je (osim jedne osobe, što doznajemo tek u drugoj polovici romana). Djeca, tj. mladež piju piva i žešća pića, rekreativno se drogiraju, voze ukradene motore, isprobavaju seks i puca im prsluk za život i cijeli svijet. Ali ipak uz to i pomalo odrastaju. Pratimo preobrazbu kraja koji je nekad bio srce teške industrije, a potom se pretvara u zone za shopping, turizam i zabavu. To je Francuska, pa su se ti procesi ondje odvijali 90-tih, dok smo mi imali rat, ali uz malo prilagodbe u mašti lako možemo zamisliti sličan život i u Hrvatskoj.
Mathieu je za ovaj roman dobio Nagradu Goncourt 2018. I sam vršnjak vlastitih junaka (rođen 1978., što znači da je 1992. imao 14 godina, kao i Anthony na početku romana), vjerno je prikazao adolescenciju uklopljenu u određenu sredinu i mijenjanje te sredine pod utjecajem globalnih zbivanja. Radnja svakog dijela romana odvija se u srpnju, pa imamo dojam bekonačnog ljeta i beskonačne proslave 14. srpnja, koja naoko ujedinjuje naciju, a zapravo je izlika za opijanje.
Diskretno je načeta i tema imigranata, ali vrlo suptilno i uklopljeno u ostali sadržaj.
Preporučujem svakako!
 |
|||
tanja_b prvotno napisa
