Odlično mi je da se piše o testovima, cijenama, čudnjikavim kriterijima za testiranje itd., pa da i ja doprinesem temi...

Uopće ne moramo pisati u apsolutnim kategorijama: a)" trošenje na testove je jako skupo i jako glupo, mi smo svi zdravi, a i ne dam novce (nekom...svejedno, birajte)" i b) " testirajmo se 24 sata na dan, čim nas netko okrzne u javnom prijevozu").
Ajmo činjenice.
Prvo. Brzi testovi nisu jako skupi. U Gradskim ljekarnama su 31 kn. Toliko me košta kava u kafiću i neki pekarski proizvod koji mi je bolje zaobići, ako ću bildati imunitet. Našlo bi se i drugih usporedbi na što sve "spržimo" 31 kn na dan, svatko zna za sebe. Da, ako nas je više u obitelji, troškovi se penju. Ali čisto sumnjam da se neka random obitelj svakodnevno testira. Valjda se testiramo kada za tim imamo potrebe, kada imamo zaraženih kontakata, kada imamo neke simptome kompatibilne kovidu, kada ćemo se susresti s izrazito ranjivom skupinom, pa želimo biti sigurni... ima raznih razloga zašto se netko testira. Mislim da nijedan od njih nije zato što netko ima viška novca ili voli gurati štapić u nos (makar, možda ima i takvih, ne znam )
A kao anegdota - sinoć ja na dvije e-ljekarne koje imaju popust za Crni petak pokušavam naručiti brze testove. Kao, ono - ja pametna se dosjetila "ušparati", naručit ću zalihu Sve rasprodano. Očito su se drugi prije dosjetili ...
I da, brzi testovi su prije bili skuplji. Ali je i pojavnost zaraze preko ljeta bila manja, bili smo više vani, nije bilo škole, bili su godišnji odmori...Ja sam zahvalna što su sada jeftiniji i što ih mogu koristiti.
Drugo. Testovi na antitijela sigurno više nisu 300 kuna. Čak i u mom običnom Domu zdravlja ih u laboratoriju rade za 150 kn, a ja sam ono malo što smo radili ja i moja obitelj plaćala po 150 kn već i prije 10 mjeseci. I nismo išli Primorcu (ne znam zašto se ovdje stalno njega spominje, vjerojatno sam preskočila te postove),našla sam laboratorije na stranici s popustima. Ima popusta svugdje.
Treće. Svrhovitost brzih testova i antigenskih testova. U situaciji kad nas liječnici ne šalju na PCR (nekad s pravom, a nekad i ne), ovi testovi su često jedina linija obrane između mene, moje obitelji ili bilo koga tko se ima potrebu (ili obavezu, dodat ću) testirati i ranjivog pojedinca s druge strane. Opet ću ponoviti, što sam već nekoliko puta istaknula, radije ću potrošiti 30 kn i ne igrati se sama svog doktora, šamana, vrača, vudua...procjenjujući sama koliko sam nedodirljiva. Kako u životu ne treba govoriti samo općenito, dodat ću nekoliko anegdotalnih primjera ovoj tvrdnji koji su samo iz mog okruženja.
Primjer 1. Osoba A je prošle jeseni kontakt zaraženog. Odradi izolaciju disciplinirano se držeći svih mjera. Inače je izvrsnog zdravlja, nikad bolesna (i zaista je tako, vjerujem joj, a i vidim iz primjera). Odradi prvo brzi test - negativan. Nakon njega, šmrče doslovno samo sat -dva, pa i LOM i osoba A zaključe da je to samo iritacija sluznice zbog testa. Ipak, LOM se smiluje, pa osoba A odradi i PCR. Negativan. Osoba A prođe izolaciju bez bolesti, kao i oni oko nje. Početkom ove godine osoba A bude znatiželjna pa napravi test na antitijela. Na njeno nemalo iznenađenje, ima antitijela. Pa se "dr. House" metodom dođe do šmrkanja od sat vremena. Srećom po osobu A i sve njene kontakte, neopasnog. Ali se sad zna i za vijeke vjekova nauči da nikad ne znaš u kojoj nosnici vrag spava
Osoba B. Srednjoškolac. Mlad, zdrav. Drugi član obitelji se zarazi. Srednjoškolac odolijeva, ali i njega zabole leđa, ali samo jednu noć, no, mama je oprezna pa napravi brzi test. Negativan. Naruče se svejedno na PCR jer u međuvremenu drugi članovi obitelji obole. Srednjoškolca više ne bole leđa. PCR test- ne može se interpretirati. Što je sad to? Mama napravi brzi test za koji dan ponovo, iako je srednjoškolac super. Pozitivan. Pa naprave ponovo PCR za koji dan. Pozitivan. Objašnjenje - "treba pogoditi trenutak za test, a i važno je kako ga uzeti".
Osoba C. Pola djece u razredu je bolesno, covid. I sin osobe C je "imao sat vremena jako malu temperaturu, ali on je i inače šmrkav, pa to sigurno nije korona". Pa se ne testira. Pa za tri-četiri dana osobu C počne boljeti glava i leđa, ali i dalje se ne testira jer je to migrena ili menga. Pa je ja nagovorim da se testira (Covid- potvrda, jel). Naravno da su pozitivni.
Mogla bih još, ali nije potrebno. Narovoučenije - testiraj se, majke ti. I na svaki simtom koji nemaš, kao. Promisli dvaput da li ga nemaš. Nemoj naprečac zaključivati. Zašto? Zato što sve osobe iz mojih primjera su ili mlade ili zdrave ili oboje. Ali sve, doslovno sve od njih, imaju u blizini nekoga tko niti je zdrav niti je mlad i tko je zapravo osjetio stvarnu benefit od njihovog testiranja, izoliranja itd. Nismo otoci. Nismo. Koliko god pokušavamo biti.
Četvrto. Kada i kako testirati. Nije točno da nema nikakvih uputa. Točno je samo da ih ne čitamo. Kada je moje dijete imalo Covid, dio roditelja je uporno pitao u školske grupe što i kako i uporno se iščuđavao na ikakve upute, koje smo svi dobili mailom od epidemiološke službe. Da ne govorim da se uporno događa da nemamo pojma da se nešto događa dok ne dođe nekome pozitivan PCR test, pa nam se školovanje djece (a često i kontaktiranje s odraslima u drugim prilikama) prevorilo u Sherlock Holmes filmove. Ne znam koje su sada upute na snazi, ali uputa/preporuka od ove jeseni, koju su dobivala školska djeca uključuje i, uz sve što već znamo, i da se i preboljelima i cijepljenima, dakle svima, preporuča testirati brzim testom 5-7 dana nakon bliskog kontakta sa zaraženom osobom i to ako nemaju nikakvih simptoma ( ako imaju, naravno PCR) i da 14 dana nakon kontakta trebaju pojačano provoditi mjere za sprečavanje kapljičnih infekcija. To što je dio roditelja odlučio ignorirati te upute, to je već drugi par rukava. Dakle, zna se: 5-7 dana nakon kontakta.
Peto. Zdravorazumski je zaključiti da se nećemo svi non- stop testirati po svakom "incidentu", to bi bilo i suludo i nemoguće. Ali ja primjećujem sredinu između "svi" i "nitko". Ona se zove "netko". Pa tako, ako imamo neki "incident", bilo bi dobro da se bar "netko" testira. I ja ću sama posvjedočiti da ne testiram cijelu obitelj za svaki "incident", to bi bio apsolutni apsurd. Ali se testira onaj tko je bio "najbliže incidentu", naročito ako zna da mora ići npr. u bolnicu ili starački dom u posjet ili slično. Ne smatram 30 kuna potrošenih za tu namjenu strašnim jer ti "incidenti" nisu svakodnevni i čisto sumnjam da su svakodnevni i kod zagovaratelja totalnog
netestiranja, ali nemam ni namjeru ulaziti u tuđe džepove i novčanike da bih proizvoljno tvrdila da nekome nije puno ni tih 30 kn. Sigurno da je, ali mislim da to u ovoj raspravi nije ni slučaj ni razlog.
Šesto. Potpisat ću pulinku u vezi osjećaja da sam "veći vjernik i od Pape". I ja se često tako osjećam i isto mi nije drago kada se smiju meni i mojoj obitelji jer pokušavamo biti odgovorni. A onda si kažem - Nikoga ne nagovaram na cijepljenje, niti to mislim raditi.Kažem što ja mislim i radim, ali kažem i da ne znam puno toga i da je moj racio zasnovan na istraživanju, učenju, pa i nadi i vjeri, a da se moje stvarno znanje mijenja i nadograđuje svaki dan. Možda ću jednom znati više. Možda neću. Ne znam. Ali moram živjeti iz dana u dana. Pa biram živjeti tako da mi se možda smiju, ali da bar ne plaču zbog mene.