Ne kuzim, pa tko bi bio otac bebe ako ne onaj koji je začeo???
Posljednje uređivanje od Kaae : 29.06.2022. at 22:57
Inače, evo baš danas lijep članak u Jutarnjem gdje se pojašnjavati da Malta ima zakon koji brani pobačaj u apsolutno svim slucajevima pa i kad je ugrožen život trudnice. Sve vjerojatno u skladu s naukom RKTC jer dotična ne da se buni protiv toga nego daje sve od sebe da tako i ostane...
Posljednje uređivanje od sillyme : 29.06.2022. at 23:14
Napisala si za jedna, odnosno dvoja usta. Ni tu nema nikakve razlike. Netko ima samo i iskljucivo za jedno. Isto kao sto netko moze imati samo i iskljucivo za - nijedno. Ili dvoje. Nije bitan broj, vec cinjenica da pises da je to po defaultu moguce. A sigurno nije, niti bi trebao biti argument za ukidanje prava na pobacaj. Mislim, o tome ovdje pisemo. Ne znam inace za sto bi to uopce bio argument i kome bih uputila takav komentar (osim u situacijama kad pripremis obrok za cetvoro, a dovedu petog ili ocekujes troje za vikend, a dodje cetvoro... ono, snadjes se u nekoj takvoj prilici, nije bas katastrofa).
Moramo prvo definirati pojam oca. Bioloski otac (vlasnik sperme/dijela DNA) ili otac stecen cinom usvojenja, ulogom u zivotu (rodjenog) djeteta, ili kako?
Ne moramo se fokusirati na situacije u kojima zena zatrudnjuje spermom donora iz kataloga; to je prilicno fiktivna situacija u Hrvatskoj (tu nije rijetkost).
Ima i drugih situacija, bubnula sam tamo nesto tipa stotine scenarija, a tu cu izdvojiti samo neke:
- ne zna se cija sperma je sudjelovala u zacecu;
- zna se cija je sperma, ali nije poznato javnosti, cak nikome osim trudnice;
- donor sperme ima ime i prezime (nije iz kataloga, vec iz zivota, nabasao negdje), ali totalno ga nije briga gdje je spermu posijao i njegov lik i djelo nikad nece imati funkciju oca djeteta;
Pa dobro, jel govorimo o ljudima koji pojma nemaju da imaju djecu jer su donori i ljudima koje nije briga jesu napravili dijete ili govorimo o očevima koji su htjeli dijete, ali nemaju pravo na izbor jer odluku o pobačaju donosi isključivo majka? Ja sam shvatila da govorimo o ovoj drugoj kategoriji.
Ne znam tko je to prvi spomenuo (Freyja?), ali mogu reći da sam već u nekoliko navrata razmišljala o tome i nepravedno mi je. Njih se ne pita da li žele dijete ako žena odluči otići na pobačaj. To je i njihovo dijete (molim sve koji mi sad žele napisati da to nije dijete nego fetus da usmjere energiju na nešto korisnije).
I da, jasno mi je da takva odluka mora ostati na ženi i ne, ne bih je mijenjala, jer sam svjesna svih problema do kojih bi to dovelo. Samo sam htjela reći da razumijem i ovakva promišljanja jer i meni prođe kroz glavu da to nije fer.
Da. Sve je ok dok je ok. Sto znaci - dok su obje strane razumne i odgovorne. A kada to prestanu biti, muskarca se vise ne pita. Apsurd je jos veci zbog cinjenice da zena moze napraviti pobacaj, a da bioloslki otac i ne zna da je zena bila trudna… moja frendica je tako zatrudnila na drugoj godini faksa, a doznala je da je trudna kad je vec prekinula s deckom. Srecom, i sama je prekasno doznala za trudnocu pa vise nije mogla zakonski pobaciti. Sto bi napravila bez imalo dvojbi i razmisljanja. I da pritom ne bi obavijestila oca. Naravno, onda se u njoj. “probudila savjest” pa je obavijestila oca o svemu…
Danas imaju kcer studenticu, panetnu, lijepu, zdravu i prekrasnu. Koja im je snisao i srediste zivota.
U onom je trenutku situacija zaista djelovala bezizlazno. Strogi roditelji, nedovrseni studij, financijski problemi…ali ipak se sve rijesilo… i ona i on su diplomirali, kci samo sto nije… sve se nekako poslozilo…
Sam zivot ih je demantirao.
I naravno da ne mislim kako je u njoj zaista proradila savjest, vec najobicnija ljudska sebicnost. Ono, zasto bih samo ja bila u problemu, stari moj. Da, odjednom je otac dobar i dobrodosao. Ali ne bi ni znao za dijete da je mogla pobaciti. Koje licemjerje. I koja nepravda prema ocu.
Nije točno.
Po stoti put ti ponavljam:
Nije točno!!!!
Moj, pokojni nevjenčani suprug nije ništa izjavljivao, priznavao…, niti sam ja potvrđivala. Niti je ikakvog zapisnika bilo, niti kći u rodnom listu ima ikakvu napomenu.
Ništa! Daj shvati već jednom.
Ništa!
Ti si u braku i nisi to prošla/doživjela i tvrdiš nešto što ne znaš.
Ja sam to prošla i znam što pišem.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Nije bitno što ti misliš. Pišem općenito.
Muškarac koji nije zakonski muž zene koja je rodila nije zakonski otac djeteta dok to sam ne kaže pred službenim licem. Tu nema iznimke. I ne može biti.
Koga bi matičar upisao da ne dođe majka s nekim muškarcem, on da svoju osobnu, kaže da je otac( bio ili ne bio), i matičar ili sudac to upiše u knjigu?
Ne postoji ni jedan drugi način da se ikoji muškarac upiše kao otac djeteta nevjenčane majke, ako to sam ne zatraži i majka potvrdi.
Stvarno o tome više ne treba pisati.
Dobro, postoje i sudski postupci i DNK, ali to je u slučaju da muškarac ne pristaje svojom voljom biti otac.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 30.06.2022. at 06:58
Freya, nije to licemjerje ni nepravda prema ocu. On je sijao sjeme ne pazeći i ne brinući se da li je proklijalo u ženi u koju je sijao.
Da mu je bilo stalo, brinuo bi. Bar bi pitao.
Jednostavno.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 30.06.2022. at 07:03
Majko mila.
Sijao?
Klijalo?
Halo?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Bitno je što pišem i to zato jer godinama uporno izmišljaš nešto što nije.
Uporno pokušavaš djecu rođenu u braku staviti iznad djece koja nisu rođena u braku.
Ovo je javni forum i kad neki nevjenčani par progugla i izbaci mu ovu temu, po tvojim upisima bi mogli potpuno KRIVO zaključiti kako stvare stoje pri upisu djeteta.
Dakle, još jednom ponavljam:
Ništa otac ne izjavljuje/priznaje, niti majka potvrđuje.
Dijete rođeno izvan braka se upisuje kao i svako drugo dijete ukoliko je otac poznat.
Ukoliko nije poznat, onda se nitko ne upisuje što je i logično.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Jesu, sudjelovali su, ali on se s posljedicama nije želio, a ni moraosuočiti, a ona je morala.
A mogao ju je pitati. Dobro, mogla bi lagati.
Uglavnom, na ženi je odluka.
Moram naglasiti, da me se krivo ne shvati, nisam za abortus. No, nisam ni za zakonsku zabranu. Nismo zvijeri, može se odluka ostaviti svakom ponaosob.
Ili neki ljudi i jesu zvijeri i misle samo na sebe.
Da se ne prepucavate, evo tu sve piše
https://gov.hr/hr/izvanbracna-zajednica/680
Ja sam sve ove godine uvjerena da beti i tanči pišu o istoj stvari, samo je različito interpretiraju
da, na jedan način možemo reći da otac priznaje očinstvo potpisom pred službenikom, ali nije da on stane na glavni gradski trg i viče "Ja Ante Stipić priznajem da je Mate moj sin!"
nego dođu oba roditelja u matični ured
dobar dan, došli smo prijavit dijete, evo papir iz rodilišta
u redu, dobar dan, sjedite, kako se dijete zove
kažeš ime
molim vas osobnu majke - upiše podatke
molim vas osobnu oca - upiše podatke
molim potpise ovdje majka, ovdje otac
isprinta rodni list
hvala, doviđenja
Tako nekako, i onda to izgleda isto bili vjenčani ili nevjenčani. Oni svakako traže da dođu oba roditelja
sorry na oft
Pa tak i je i to ja cijelo vrijeme tvrdim, a Beti je prvo tvrdila da otac mora priznati dijete pa da se to upisuje u rodni list…a sad pak tvrdi da mora dati izjavu, a majka to mora potvrditi.
Ma daaaj.
Nije to prošla i piše napamet nešto o čemu pojma nema.
Sent from my iPhone using Tapatalk
I mene zbunjuju moram priznat
A pise:
Očinstvo djeteta rođenog u izvanbračnoj zajednici se upisuje u maticu rođenih priznanjem ili utvrđivanjem očinstva.
Očinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom te pred konzularnim uredom ili diplomatskim predstavništvom Republike Hrvatske u inozemstvu.
Tu se spominje priznanje ili utvrdjivanje al ne znam kako to u praksi izgleda, neki papir ocito je.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.06.2022. at 10:52
Pretpostavljam da je u praksi upravo to što je tang opisala. Kad otac, koji nije u braku s majkom, sjedi u matičnom uredu s njom i daje svoju osobnu, to je čin priznanja.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 30.06.2022. at 10:56
Po ovom je to tako. Dodes , izjavis da si otac, majla se slozi i izaberete ime i prezime.
https://www.zagreb.hr/sve-u-vezi-s-r...jem-osobe/7172
Posljednje uređivanje od sirius : 30.06.2022. at 12:00
Al Tanci kaze da otac nije trebao nista izjavljivati, ni priznavati.
Bas bi bilo dobro da netko napise svjeze iskustvo.
A mozda pisemo kineski i japanski a o istoj stvari.
Dodes u ured , sjednes, pruzis osobu. Maticarka pita : "vi ste otac?"
On: " jesam"
Maticarka:" ok, potpisite se u kucicu desno."
Hvala, dovidenja.
Ja to vidim tako.
Za razliku kad se u braku. Tada ne pita da li je otac jer upisuje ime muza sa vjencankg lista. Obzirom da je dijete rodeno u braku uvijek suprugovo.
Iako mi uopce nije jasno zasto bi o trebalo biti vazno za temu.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.06.2022. at 12:15
Nevažno je u potpunosti, ali krenulo je od toga u kojem trenu otac postaje otac, odnosno ima li kakvih prava prije no što se dijete rodi.
Podsjetila si me na anegdotu koju mi je GIN ispričala iz svoje prakse. Imala je jednu malo stariju trudnicu i pitalaj ju je kolika je dob supruga (trebao joj je podatak za procjenu rizika od kromosomskih abnormalnosti) – odgovor je bio „Suprug je moje godište, ali pretpostavljam da vas zanima dob oca djeteta – njemu je 25“![]()
Kako ne bi bilo važno?
Uporno se pokušava progurati ideja kako je dijete nevjenčanih roditelja manje vrijedno jer ga treba priznavati, pisati se zapisnici i upisuje se ta činjenica u rodni list pa se prejudicira da se to dijete stigmatizira za cijeli život.
To nije točno i ne postoji.
Ali bi ovakve dezinformacije možda natjerale koji par na abortus, jer eto, što će selo reći?!? Sramota itd.
Dakle, razlike nema.
Sva djeca su ista pa i ona od razvedenih roditelja koji su se ponovno u općini vjenčali, a tehnički žive u grijehu jer su i dalje u crkvenom braku s prvim partnerom dok ih smrt ne razdvoji, a djeca iz tog drugog braka su tehnički vanbračna.
Sent from my iPhone using Tapatalk
da, baš zanimljivo kako bi otac trebao imati pravo odluke, ali ne ako bi on htio da žena pobaci - to je onda najgora moguća prisila.
Naravno da je i jedno i drugo neprihvatljivo, na nekakvom propisanom nivou - to što se parovi privatno međusobno dogovaraju je druga priča.
Inače kroz duga stoljeća ljudske povijesti ta činjenica da su žene te koje rađaju i koje snose posljedice neželjene trudnoće, ostavljene, osramoćene, u nemogućem položaju, tako da su zaista prije bile spremne riskirati svoj život (ili ga čak prekinuti) nego da "samo" rode (a nije se radilo o nekakvim dubljim problemima što god to značilo) - pa, mislim da ta činjenica nikako nije išla na ruku ženskom rodu, tako da kad se toga sjetim nekako mi je lakše podnijeti da nešto nije fer prema muškarcima.
Ne kužim kako možeš tako tvrditi nešto što nije točno. Negdje sam i ranije pisala, imam 3 djece rođene u izvanbračnoj zajednici i svo 3 je otac morao priznati i svima piše u rodnom listu napomena da ih je priznao. Ne znam zašto ti tako nisi morala i zašto to tvom djetetu ne piše, možda je to kasnije uvedeno, ali nemoj uvjeravati ljude u nešto za sto imaš iskustvo od prije pretpostavljam 20+ godina (koliko sam shvatila na drugim temama dijete ti je već student).
I ja imam troje djece rodjene u izvanbracnoj zajednici - najmladje nema jos ni 3Priznanje je, u Splitu, ovo sto je Tang pisala - otac dodje s osobnom i upise ga se najnormalnije u rodni list - nigdje napomene da je dijete priznato (to mi je za srednjeg i najmladjeg). Za najstarijeg (prije 10 godina), koji nije rodjen u Splitu, smo potpisivali taj zapisnik o priznanju ocinstva - no ni njem nista ne pise u rodnom listu. Ne znam jel se praksa mijenjala izmedju Tancinog i mog najstarijeg djeteta, i mog najstarijeg i srednjeg. Ili je stvar u maticnim uredima.