Pozdrav drage suborke. Pratim rodin forum već dugo vremena i tek sada sam skupila hrabrosti registrirati se i oglasiti se. Iza mene je 7 godina pokušavanja a tu računam i i godine pokušavanja prije kretanja u mpo vode. Nažalost, bilježim samo jedan spontani u 10 tt - začeto prirodnim putem u mojoj 35toj godini i nakon toga 5 neuspješnih pokušaja IVFa. Zbog raznih zdravstvenih komplikacija nakon spontanog, u mpo smo krenuli tek u mojoj 37godini, a usprkos tome što smo oboje "zdravi" krivim svoje godine (40ta je pred vratima) za neuspjeh.

Iako nisam još sasvim odustala i otići ću još na koji postupak (dajem si još dva), mirim se sa bolnom istinom da ćemo vjerojatno ostati bez ostvarenja naše dugogodišnje želje.

Nije mi namjera svojim prvim javljanjem odmah otići u žalopojke, svima koji su se suočili sa neplodnošću je teško. No, kako sam po prirodi pesimist a sada i u laganoj depri, mislim da bi mi pomoglo čitati o iskustvima ljudi koji su bili u istoj do sličnoj situaciji i preživili.

Ne mislim na success stories - rodila prirodno u 45toj, makar i to mi je uvijek lijepo i možda i lažno ohrabrujuće za pročitati. Mislim na ljude koji su se pomirili sa time da neće nikada imati djece, uspjeli proći kroz tu bol i razočarenje i nastaviti dalje sa životom.. Dakle, da ima života poslje smrti takoreć

Kako na rodinom forumu nisam naišla na takve teme, zanima me jel koja od vas možda nekad naišla na tako nešto na drugim forumima pa da me uputi? Čitam i engleski, mogu i strani sajtovi proći. Ne moraju to biti forumi, al nekakvi takvi selfhelp članci, blogovi, nešto..
Online psihijatar
Takav topic ne bi otvarala ovdje na rodi, jer nekako mislim da nije pravo mjesto za to i da samo otvara neke putove koji nitkom (osim možda meni ) ne pomažu.

To je moja izlazna strategija za koju mislim da će mi pomoći da preživim ova još 2 postupka koja sam si rekla dati priliku, i onda, gotovo.