IZLAZNA STRATEGIJA-STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

[tinkilinkixyz]

I još jedna velika istina na kraju - i dobijanje i nedobijanje djeteta je challenge na odnos.

Definitivno. Ako dodje bebica dolaze velike promene, a ako ne dodje onda se treba znati nositi sa sprektrom izazova koji se razlikuju od para do para.

I da, jasno da su svi postupci iscprljujući za ženu, i super je ako se i muž uključi i malo olakša. Garancije za uspjeh u postupcima naravno nema, o tome odlučuje dragi Bog - to je moj stav. Svako za sebe zna kada mu je dosta i kada želi izaći i imati više vremena za neke druge stvari. Život bez klinaca isto tako može put super, izpunjen, par se okrene sebi, hobijima, radi možda nešto humanitarno za klince, ...

Svi mi želimo uživati, a uživanja u postupcima baš i nema, nego ima obično puno čekanja, muke, bolova, ... I traži puno žrtvovanja vremena, energije, novaca, ... Znam puno parova (oko 50, 60 godina) koji su iz različih razloga bez dijece i mogu reću da vidim da su sretni i da imaju puno vremena za sve što ih veseli. Ne vidim u njima tugu, čežnju za klincima, žaljenje što ih nisu imali ili nešto slično.

[ina33]

Znam puno parova (oko 50, 60 godina) koji su iz različih razloga bez dijece i mogu reću da vidim da su sretni i da imaju puno vremena za sve što ih veseli. Ne vidim u njima tugu, čežnju za klincima, žaljenje što ih nisu imali ili nešto slično.

Veliki potpis. Emocije splasnu, stvar se odradi i to postaje razina "žala" kao bilo koja druga vrsta "žalovanja" za "roads not taken" - kod mene osobno ima sto vrsta malih "žalića" - od karijernih poteza, gubitka 10 godina u IVF-u (naprosto nije točno (za mene) "da se to sve zaboravi"), gubitka prilike za posvajanjem i time da sad imam starije dijete, svih tih friževa kojima sam ipak u IVF-u bila izložena svo to vrijeme, operacija, komplikacija itd. - a nije baš "što te ne ubije, to te ojača", nego... što bi rekli u Alanu Fordu - "što te ne ubije, to te osakati" - mislim, ovo se sad malo šalim, ali ostaju te "povrede", te "pljuske" svih tih silnih neuspjeha i svog tog ulupanog vremena, a naši životi imaju ograničeno trajanje i 10 godina je puno. Čovjek se (i nakon rođenja i uspjeha, ajmo reći) treba ponovo sastaviti, odnosno treba se sastaviti žena - jer na njoj se sve provodi, muški su tihi promatrači sa strane i češće racionalniji u toj priči - ako ništa, zbog toga jer su pošteđeni hormonalnih udara koje žene iovako biološki imaju, a u IVF-u su oni dovedeni na N-tu. Zato se ja slažem s vanjskim paradigmama koje drajvaju i troškovi, ali su psihološki preporučljive - 4 IVF-a unutar 2 god i ako nije uspjelo - odite u miru.

Drago je meni da imam ovo dijete koje imam, ali ne mogu reći "ništa od prije sad nema veze, sve je to ko rukom odnešeno" - jer nije.

Jer vidim koliko štete (na mom osobnom primjeru) može izazvati maratonstvo hrvatskog tipa.