Hm... ja sam poprilično organizirana osoba (bar što se tiče pribavljanja hrane). Gotovo nikad ne idem kupovati hranu nedjeljom, a ne volim ni kupovinom ostalih potrepština sebi "ukrasti" nedjelju. Što se tiče zaliha, sigurna sam da bismo mogli preživjeti i omanji rat, a da ne umremo od gladi
, a kamoli neradni vikend. Našla bi se zasigurno i zaliha kave i slatkoga za "poći u goste", ne treba mi benzinska za to. Rođena sam spremna
.
Ali nije u tome poanta. Sasvim je nevažno kakve navike ima bilo tko od nas. Ne mjeri se svijet prema nama, koliko god bi to neki htjeli.
No, nažalost, ne mjeri se svijet ni prema prodavačicama, pa čak ni kad se tvrdi da ih se stavlja u fokus pomoću zabrane rada nedjeljom. Jer, kakva je to zabrana rada nedjeljom koja se događa SAMO NEKIH nedjelja? Što su ostale nedjelje - ponedjeljci? Prodavačice samo nekim nedjeljama mogu odmarati, ostale nedjelje moraju prekrižiti kalendar, začepiti oči, uši i usta i reći same sebi:"tebi se spava, tvoji su kapci teški, sutra ćeš se probuditi i bit će ponedjeljak; ne može biti nedjelja jer nedjeljom ne radimo, a kako radimo, onda nije nedjelja nego ponedjeljak" ...
I kakva je to zabrana rada nedjeljom, kad zapravo nije zabrana, već selektivno zatvaranje NEKIH djelatnosti? Aha, zatvorimo trgovine, a ostavimo hrpu drugih djelatnosti. Svi ti ljudi koji rade nedjeljom nemaju obitelj? Nemaju pravo na odmor nedjeljom? Ili ih prigodno preskočimo dok točimo benzin u nedjelju, odemo na kavu u nedjelju, na izlet u toplice u nedjelju, na obiteljski ručak u nedjelju, u muzej u nedjelju, povedemo djecu na lutkarsku predstavu u nedjelju, poližemo sladoled na plaži u nedjelju, otrčimo utrku na kojoj rade neki redari, organizatori itd. nedjeljom ... nastavi niz. I namjerno ne spominjem doktore, vatrogasce i slično, pričam samo o vrlo neesencijalnim stvarima koje svi mi radimo u nedjelju i gotovo nikad se ne zapitamo zašto ih radimo u nedjelju, zašto ne pustimo tim ljudima mir da odmore u nedjelju.
Nemojmo se zavaravati. Svi mi SVAKU nedjelju koristimo i kupujemo jako puno neesencijalnih usluga i dobara ljudi koji rade nedjeljom, a na koje se u pravilu nikad ne osvrnemo i pomislimo "jadni oni, moraju raditi nedjeljom".
Ono o čemu bismo ZAISTA trebali misliti i raspravljati je - da ljudi koji rade u trgovinama budu adekvatno plaćeni, da im se plaćaju prekovremeni sati, da im se daje mogućnost rada u one dane u kojima NJIMA odgovara, da ih se ne zakida u radničkim pravima, plaća crkavicu, ostavlja da rade do 22/23/24 sata, naročito ljeti..,
Najmanje je važno jesmo li se mi osobno izorganizirali i treba li nam otvorena trgovina nedjeljom.
Meni najčešće ne treba.
Ali nekom treba.
U zemlji koja bi umrla od gladi da joj nema turizma, taj "netko" je trenutno važniji od mene koja znam i sama doma ispeći kruh i zamotati bombonjeru.




). Gotovo nikad ne idem kupovati hranu nedjeljom, a ne volim ni kupovinom ostalih potrepština sebi "ukrasti" nedjelju. Što se tiče zaliha, sigurna sam da bismo mogli preživjeti i omanji rat, a da ne umremo od gladi
.
.
.
Odgovori s citatom
