Evo da malo nadoknadim nepisanje (čitanja je bilo puno, kao i uvijek, ali to je, nazovimo to tako, pasivna aktivnost ).

Zoran Predin: Bezgrešna - prilično zabavan, iako pomalo konfuzan roman o imaginarnoj Kneževini i isprepletenim životnim pričama nekih njezinih stanovnika. Predinov glavni adut je njegova rafinirana duhovitost, koja se očituje u opisima (mjesta, ljudi, događaja), ali i u dijalozima. Ispod duhovite i naoko ležerne priče iz neodređene budućnosti nalazi se ipak i ozbiljan opis diktature kakva u današnjem svijetu više i ne djeluje toliko nemoguće.

F.W.D. Deakin: Planina bitaka - o bitci na Sutjesci i partizanskom pokretu viđenom očima Churchillovog osobnog izaslanika na Balkanu. Prilično zamorna i detaljna knjiga (naročito kad opisuje prepisku britanske vlade i četnika), ali u cjelini, to je pravi dokument jednog vremena i odlično mi se poklopila s gledanjem Klasićeve serije o partizanima.

Mikael Niemi: Skuhati medvjeda - izvrstan spoj povijesnog romana i pravog skandinavskog noira, gdje glavni likovi svećenik i priprosti saamski mladić Jussi istražuju misteriozne otmice i smrti mladih djevojaka, u maniri Sherlocka Holmesa i doktora Watsona. Niemi se pokazao kao pravi majstor zapleta i atmosfere, ali uvjerljiv je i kad piše o snazi pisane riječi i moći govora. Ovo je još jedan roman koji se u kratko vrijeme pojavio u hrvatskom prijevodu, a koji tematizira narod Saami i njihovu diskriminaciju.

Magda Szabo: Izina balada - još jedan izvrstan roman, ali emocionalno vrlo težak, o odnosu ostarjele majke i odrasle kćeri koja joj, nakon očeve smrti, pokušava preurediti život "nabolje", a u stvari čini sve krivo. Magda Szabo uspjela je stvoriti bezvremenski roman, u kojem ni mjesto ni vrijeme radnje nisu bitni, već je čitav usmjeren na psihologiju likova i njihove međusobne odnose.

Jenny Erpenbeck: Kairos - ovo mi je jedna od najboljih knjiga pročitanih ovo ljeto, već se pisalo o njoj na ovoj temi. Sjajno napisano, s puno referenci na njemačku poeziju, dramu, glazbu i politiku. Sama ljubavna priča i nije mi bila baš nešto, ali treba je pratiti u kontekstu vremena i političkih promjena u DDR potkraj 80-tih.

Paolo Giordano: Tasmanija - roman koji savršeno korespondira s današnjim vremenom. Ima tu i klimatskih promjena i terorističkih napada, ali oni nisu u fokusu radnje nego su stalno tu negdje, u pozadini, i utječu na razmišljanja glavnog lika. Jedna od boljih knjiga koje se dotiču te tematike.

Vesna Ćuro-Tomić: Knjiga troškova - ovo je pak jedna od najlošijih knjiga koje sam čitala u zadnjih par godina i ne, neću je preporučiti, samo ću je ovdje spomenuti kao primjer kako se od zahvalne i aktualne teme (kredit u CHF) može napraviti loš i zbrčkan roman.

Pierre Bayard: Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali suprotno mogućim očekivanjima od naslova, ovo je u stvari knjiga o čitanju. Lako se čita i prilično je zabavna. A ujedno me potaknuo i da ponovo pročitam Razmjenu Davida Lodgea i podsjetim se kako je to sjajan roman.

Primo Levi: Prirodopisi - svojevrstan SF 60-tih koji na zapanjujuć način najavljuje neke tehnološke pojave koje danas smatramo normalnima (umjetna inteligencija, 3D printeri, virtualna stvarnost...). Levi je pravi znanstvenik, to se vidi iz njegovog stila pisanja i kad piše fikciju, ali priče su zaista dobro napisane i zanimljive. Preporučujem svakako.

Emilia Hart: Weywardice - nije loš roman, iako mu nalazim i dosta mana. Ali mislim da bi se većini ipak jako svidio. Roman o tri pripadnice različitih generacija iste (šire) obitelji, obuhvaća svašta, od optužbi za vještičarenje do patrijarhata i nasilja u obitelji, a krug nasilja moraju prekinuti žene same, nalazeći snagu u samima sebi i otkrivajući postupno prešućenu obiteljsku povijest. Roman je lijepo napisan i vuče na čitanje, iako mi je smetalo uvođenje nadnaravnog elementa u inače realističan roman.