Ako vam treba kratka knjiga koja se lako čita da dovršite neki godišnji izazov ili plan, preporučam Djetinjstvo Tove Ditlevsen.

Knjigu sam stavila na popis jer je bila jedna od 100 izabranih najboljih knjiga svih vremena New York Timesa. Pročitala sam je u pola dana uz druge dnevne obveze.

To je autobiografska proza, iskreno napisana, s dosta gorčine, ali i humora.

Autorica pripovijeda svoje odrastanje u radničkoj četvrti Kopenhagena u prilično disfunkcionalnoj obitelji u kojoj je crna ovca. Djevojčicu svi smatraju glupom, a njoj to i odgovara jer je oslobađa nekih aktivnosti koje je ne zanimaju. Ispod tupe površine je vrelo kreativnosti i umjetničkog zanosa. Najveća kvaliteta knjige je lakoća kojom autorica događaje pretače u jezik što onda utječe i na glatkoću čitanja.

Ovo je prvi dio trilogije, ali neću čitati druge dijelove jer znam da joj je život bio nesretan, obilježen ovisnošću, a znam da bi mi to teško palo jer sam se i ovdje suživjela s glavnim likom djevojčice.

Podsjetila me na drugu Tove - Tove Jansson i njenu knjigu Ljeto - sličan ugođaj i neka prividna distanciranost i rezerviranost, a zapravo neizrečene duboke emocije.