Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Heidi Sævareid: Život na Svalbardu[FONT=Calibri]

[FONT=verdana]E ova knjiga mi je bila prava čitalačka avantura. Nije od onih koje osvajaju na prvu, malo sam se teže probijala kroz prva poglavlja, ali kako sam odmicala s čitanjem, bila mi je sve bolja i bolja. Opis jednog braka 50-tih godina, na najsjevernijem naseljenom otoku (Svalbardu), kroz roman prevladavaju mrak, hladnoća, snijeg i osjećaj izoliranosti. Iako radnja obuhvaća period od godinu dana, na toj geografskoj širini mrak dugo traje, a ljeto je prekratko. Radnju uglavnom pratimo iz perspektive Eivor, liječnikove mlade supruge, koju se nije ni pitalo želi li živjeti na Svalbardu i koja je zbog toga duboko nesretna, a nema to kome reći. Opis na ovitku knjige navodi na krivi trag - nema tu puno o liječenju rudara, ali ima puno o usamljenosti, osjećaju skučenosti i o tome koliko jedna životinja (pas) može puno značiti u takvim trenucima.
Upravo sam završila Život na Svalbardu i, iako mi je bio zanimljiv za čitanje, ostao mi je neki osjećaj nedovršenosti, nedorečenosti.

Knjiga odlično dočarava osjećaj tuposti, praznoće i usamljenosti glavne junakinje i precizno pripovijeda nedostatak komunikacije između nje i muža, ali opet sam se više puta pitala čemu joj služi neka epizoda ili zašto je ovo sad bitno za priču.
Također mi nije sve jasno u zapravo glavnoj pripovijednoj liniji romana - mentalnoj bolesti Heiberga. I mislim da je autorica zamislila da naše simpatije budu na strani glavne junakinje, a ne muža, ali mene je više puta iživcirala mutavost Eivor i njena pasivnost, čak bih rekla pasivna agresija.

Cijelo vrijeme sam čekala da se nešto dogodi ili razriješi i nisam dočekala.

A ja imam neku ljubav prema snijegu i ledu, meni je uvijek idilično kad je sve zavijeno i nikad mi nisu jasni ti likovi šta kukaju