ninika, ako pazljivo procitas mislim da ces naci mame koje su pricale o "nekom drugom kme". Na njih sam mislila.Inace ja "kme pevam", ne dozivljavam kao kme(pa samim tim i ne odgovaram), vec doviLzjavam bas tako-pevam.Ili gucem, stagod.Pa se ja pridruzim u pevanju ili ne, zavisi.A kme recimo dosadno mi je (ako hoces najblazu varijantu), je ipak kme trebas mi a ne kme-pevam.A kme spava mi se, ja tek dozivljam kao njenu potrebu da sam tu, da je ljuljuskam dok ne utone u san..
I ipak mislim da to kako se ponasamo prema bebi, u velikoj meri govori kako cemo se ponasati prema njima i kada porastu.Rekla bih da je to stvar karaktera majke, njenih stavova i ev. ubedjenja kako treba odgajati dete.
Zaista mi je tesko da zamislim da zena koja prvi put dobije bebu, i kaze neka place nece nista da joj hvali,mora ona da zna sta moze a sta ne isl. sutra bude mama trogodisnjaka puna strpljenja i ljubavi.To mi nikako ne ide zajedno.