Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[seni]

mislim da manifestacija darovitosti moze biti iskazana na vrlo razlicite nacine. i uopce ne mora biti vidljiva, na one nacine na koje je obicno serviraju mediji, tipa dijete sa 3 godine recitira sage ili nesto slicno.
neka djeca to rade, neka ne rade.
suprotno opcem misljenju, vecina darovite dijece ne nose na celu natpis "ja sam darovit/a", niti se ponasaju previse neuobicajno.
i kao sto novija literatura pokazuje, vecina njih nema problema ni sa sobom, ni sa okolinom.

kod tako malog dijeteta ne bih uopce razmisljala u kategorijama "darovito ili ne ". naprosto bih pratila i podrzavala dijete u "otkrivanju" svijta.

[paid]

mislim da manifestacija darovitosti moze biti iskazana na vrlo razlicite nacine. i uopce ne mora biti vidljiva, na one nacine na koje je obicno serviraju mediji, tipa dijete sa 3 godine recitira sage ili nesto slicno.
neka djeca to rade, neka ne rade.
suprotno opcem misljenju, vecina darovite dijece ne nose na celu natpis "ja sam darovit/a", niti se ponasaju previse neuobicajno.
i kao sto novija literatura pokazuje, vecina njih nema problema ni sa sobom, ni sa okolinom.

kod tako malog dijeteta ne bih uopce razmisljala u kategorijama "darovito ili ne ". naprosto bih pratila i podrzavala dijete u "otkrivanju" svijta.

ne mislim da djeca nose natpis na glavi samo me zanimalo koliko rano ste uočili da su vam djeca naprednija od drugih.Moje dijete je napredno poprilično ali ne mislim ga prozvati darovitim. kAKO SVAKI DAN RADIM S DAROVITIMA, MANJE DAROVITIMA, prosječnima , ispodprosječnima, s teškoćama i ostalima pokušala sam naći poveznicu odnosno iskustva iz ranog razvoja.
evo nešo što bi vam moglo biti zanimljivo

POZITIVNE i NEGATIVNE KARAKTERISTIKE DAROVITOG DJETETA

POZITIVNE

NEGATIVNE

Uči brzo i lako
Vrlo je maštovito.
Nije sklono slijediti ideje drugih
Vrlo je znatiželjno. Puno pita
Zanima ga širok raspon tema.
Ima istančanu moć zapažanja i budnost

Razmišlja jasno i precizno, uviđa odnose, shvaća značenje, smisao.

Ima duži raspon pažnje i interesa od vršnajaka

Sposobno je izvesti opće pravilo i upotrijebiti ga u novoj situaciji.

Ima iznadprosječnu sposobnost uviđanja apstraktnih predodžbi i odnosa

Ima vrlo bogat rječnik koji lako i točno koristi.

Pamti ono što čuje i pročita bez ponavavljanja

Uživa čitati, često i štiva na vrlo zreloj razini.

Lako slijedi upute.

Ima snažnu želju za isticanjem - izvrsnošću.

Mnogo koristi zdrav razum i praktično znanje.

Vođa je u različitim aktivnostima, često ga pitaju za ideje i sugestije, posebno kada treba nešto odlučiti.

Rutinske aktivnosti mu brzo dosade.
Želi stvari raditi na svoj način - zašto da ne ?

Može, zbog toga, postati prava napast

Uočava «previše» toga u skupini/razredu.

Uočava odnose koje drugi ne vide, želi veći dio vremena raspravljati o tome.

Nekad ne želi prekinuti jednu aktivnost i započeti drugu

Zamijećuje nedosljednosti odraslih: «Ali vi ste rekli da trebamo UVIJEK...»

Djeluje izgubljeno u svojim mislima, sanjari, djeluje odsutno.

«Gubi iz vida» drugu djecu, potiskuje ih iz komunikacije.

Dosađuje se u ponavljajućim zadaćama

«Čita što dohvati» - nekad i neprikladna štiva.

Može si dozvoliti površnu pažnju. u slijeđenju uputa.

Lako ga ili preduboko pogađaju uočene vlastite «pogreške».

Može postati preautoritativno.

Može početi previše «šefovati» i postati nevoljno saslušati mišljenja drugih.

Izvor: Sorenson,J.S. (1988): The Gifted program Handbook.

[seni]

ne mislim da djeca nose natpis na glavi samo me zanimalo koliko rano ste uočili da su vam djeca naprednija od drugih.Moje dijete je napredno poprilično ali ne mislim ga prozvati darovitim. kAKO SVAKI DAN RADIM S DAROVITIMA, MANJE DAROVITIMA, prosječnima , ispodprosječnima, s teškoćama i ostalima pokušala sam naći poveznicu odnosno iskustva iz ranog razvoja.

paid, zapravo sam htjela reci, da je problem uocavanja malo siri, od onog sto nam serviraju mediji i tkz. opce misljenja, koje se cesto da i na forumu procitati.
ne znam sto bih ti mogla konkretno odgovoriti, na pitanje o dvogodisnjacima, jer puno toga ovisi i o oku promatraca.
ja konkretno, nisam u predskolskoj dobi moje cure razmisljala o darovitosti, niti o razlikama u odnosu na drugu djecu. no ne znam da li je to zato sto razlike nisu postojale, ili zato sto je cura moje prvo dijete, a nisam u najblizoj okolini imala jako bliski kontakt s bebama (djecu prijatelja ne racunam) da bih mogla praviti usporedbe.
razlike je mozda i u tome, sto ja bebe i malu djecu (a ni veliku) nisam nikada dozivljavala na onom "tabula rasa" nivou, a na "umjetnu" ikonografiju, umanjenice, glede djece i djecjeg sam pomalo i "alergicna", tako da moze biti da ono sto je meni mozda "normalno i uobicajno", je drugim ljudima drugacije.
uvijek sam bila misljenja da bebe i djeca puno puno toga mogu, znaju, "osjecaju" i poimaju na jedan mozda drugaciji nacin nego odrasli, te sam svoju curu uvijek smatrala kompetentnom u mnogim podrucjima i tako sam s njom i komunicirala.
mozda bi netko sa strane, nase razgovore, njena pitanja i slicno, okarakterizirao drugacijim od prosjeka, meni je to bilo normalno, odnosno da se bolje izrazim nisam o tome nikada razmisljala u kontekstu uobicajno/neuobicajno. kad vrtim film unatrag, cinjenica jest da su tete u vrticu, moja prijateljica koja je psihologinja u skoli, te neki drugi ljudi govorili da je curka jako napredna, medutim to

te neke razlike u odnosu na drugu djecu, sam pocela uocavati u kada je cura krenula u skolu. u drugom razredu kada je uciteljica s nama razgovarala o smislu i nesmislu preskakanja razreda, smo na kratko razmislali o testiranju, ali posto smo na kraju odlucili da ne bi isli na preskakanje, nisam vise o tome razmislala.
+ moje dijete je vrlo drustveno, dobro uklopljeno, te opcenito prilicno razvijene socijalne inteligencije, bez nekih problema koji bi nas navodili na treazenje strucne pomoci.
inace vecina djece dolaze na obradu, te i sama obrada ima smisla ako je napravljena zbog nekog razloga.(rjesavanje problema, odnosno bolje razumjevanje djeteta, bolja komunikacija, ukratko ako osjecate da ce vam rezultati pomoci kod nekih odluka)
(izuzimam iz toga to da mi je vrlo brzo postalo jasno da skola, takva kakva je ne odgovara na potencijale mog djeteta i zabravo joj ne predstavlja intelektualni izazov, sto bi po mom misljenju trebala. sreca je bila u toma sto ona jako voli skolu, a jos vise prijateljice i drustveni zivot skole )

testiranje je zapravo bilo vise slucajno. sljedece godine cura krece u gimnaziju, te smo u trecem i cetvrtom razredu obilazili moguce skole, za mene muka i frustracija.... uobicajno je da uciteljice, direktorice i ostalo nastavno osoblje u cetvrtom razredu daju preporuke i savjete o vrsti i tipu daljnje skole koja bi bila optimalna za dijete.
uglavnom razgovori s nama kao roditeljima su bili tipa: ona je u svemu super, sto kod da odabere bit ce dobro i slicno.... dakle pomoc ravna nuli...
pa meni je lagano pukao film, raspitala sam se, i dobila kontakt psihologinje koja se bavi doticnom problematikom. i tako smo u prosincu otisli kod nje po savjete za daljnje korake glede vrste i tipa gimnazije. rezultati testiranja su me pomalo iznenadili, ne stoga sto nisam znala da je moja cura prilicno inteligentno dijete, nego stoga sto je moja slika nadarenosti ipak bila onog tipa da se referiram na film "wunderkind tate" j. foster.
u ovih par mjeseci sam procitala nesto literature (koja usput budi receno i pomaze, ali i odmaze, jer se teze, istrazivanja i slicno od autora do autora ponekad jaaako razlikuju).
pri tom mi je postalo jasno da se manifestacije nadarenosti prilicno razlikuju. te da razne "tabele" i "kucni testovi" su prilicno neupotrebljivi i besmisleni.